U Beertiji promocija novog albuma ”Snovi” kantautorice Mirne Škrgatić

Mirna Škrgatić je mlada, talentirana kantautorica iz Rijeke. Uskoro, točnije 22. listopada u 20 sati održat će riječku promociju albuma ”Snovi”  u klubu Beertija na Trsatu, na kojoj će uz prateći bend izvesti nekoliko pjesama s albuma. Ovom prilikom odlučili smo porazgovarati s Mirnom  te samo za čitatelje našeg portala otkriti detalje albuma.

Koliki značaj ima za tebe tvoj prvi album ”Snovi”? 

Jako sam sretna zbog izlaska svog prvog albuma i što sam to uspjela realizirati u relativno kratkom roku, pogotovo kad se sjetim koliki su me ljudi pokušali obeshrabriti u tom naumu, govoreći mi koliko je to teško i pokušavajući me uvjeriti kako neću uspjeti. Naravno, ne kažem da je lako, ali isto tako nisam osoba koja samo tako odustaje, pogotovo kad se radi o životnoj želji i potrebi. Srećom, imam divnu obitelj i prijatelje koji su uvijek uz mene kada trebam savjet i podršku. Zahvalna sam svojim prijateljima glazbenicima Ivani Kindl i Zvjezdanu Ružiću, kojima sam među prvima otpjevala pjesme uz klavir, što su me podržali i potaknuli na studijsko snimanje. Zanimljivo je kako su oboje za producenta predložili upravo Marka Mrakovčića, a za snimanje videospotova Iru i John-a s kojima i dalje surađujem.

Možeš li nam otkriti zašto si album nazvala ”Snovi”?

Kad je album bio dovršen, pitali su me kako ću ga nazvati i ja sam instinktivno odmah rekla „Snovi” jer mi se činilo kao dobar naslov, a na njemu se nalazi i istoimena pjesma. No, onda sam počela dublje razmišljati o tome i shvatila kako je to najbolji mogući naziv za ovaj album, pošto on i označava početak realizacije mojih snova koje snivam od djetinjstva, da budem glazbenica i stvaram glazbu.  

Koliko si dugo radila na albumu?  

Na albumu sam radila skoro dvije godine, u kojima sam pjesmu po pjesmu snimala u studiju Marka Mrakovčića u Zagrebu, a kada ih se skupilo dovoljno, odlučila sam kako je vrijeme za povezivanje pjesama u cjelinu koja bi zaokružila jedan period mog stvaranja. Sve pjesme sam napisala uz klavir, uglavnom u kasne noćne sate u kojima mi je najdraže pisati zbog potpune tišine, ali i koncentracije koja mi je najsnažnija baš u to doba dana jer sam, kako bi se reklo, noćna ptica. Neke od pjesama nastajale su vrlo brzo, u roku par sati, obično potaknute snažnim emocijama koje bi me u tom trenutku snašle, a za neke su mi bili potrebni dani, tjedni pa čak i mjeseci.

Koji su ti glazbenici uzor? Koliki su utjecaj imali na tvoje pjesme?

Odrasla sam uz rock glazbu 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, pošto su moji roditelji to slušali, a i meni se sviđala. Prilično je utjecala na moj glazbeni ukus, pa tako i na glazbu koju stvaram jer koliko god nemam tendenciju raditi glazbu koja sliči nekom bendu ili izvođaču, ipak se utjecaji čuju u nekim melodijama i harmonijama. Iz tog razdoblja veliki su mi uzori David Bowie, Beatlesi, Stonesi, Floydi, a od danas aktualnih izvođača i autora izdvojila bih Jack Whitea, Muse, Black Keys te kao nenadmašan pjevački uzor – Skin iz grupe Skunk Anansie. 

Autorica si svih 12 pjesama na albumu, možeš li nam otkriti gdje pronalaziš inspiraciju?

Katkad se radi o situacijama iz mog privatnog života, pričama koje su mi ispričali prijatelji i poznanici,  problemi današnjega doba, stvarnost u kojoj se svi mi nalazimo. Zna se dogoditi da pronađem inspiraciju u nekom filmu koji sam pogledala, pjesmi koju sam čula, slici ili fotografiji koju sam vidjela. Izvori moje inspiracije su razni i često puta neočekivani. Primijetila sam kako mnogi misle kako su stihovi mojih pjesama ljubavni, možda zato jer im tako zvuče na prvo slušanje, ali od svih tematika pjesama na albumu, ljubavnih je najmanje.

Tko je  bio zadužen za omot albuma i prekrasne videospotove koji prate tvoje pjesme?

Ira Tomić i John Kardum zaslužni su za likovno oblikovanje omota albuma i knjižice koja se u njemu nalazi, a također i za sve videospotove koji su do sad snimljeni za moje pjesme. S njima surađujem od 2017. godine i moram priznati kako me svaki put iznova oduševljavaju svojim nesvakidašnjim i često vrlo inovativnim idejama. Ne mogu reći da je uvijek lako s njima raditi, jer me tjeraju na razne ekshibicije, ali kako im potpuno vjerujem i znam da će rezultati toga biti fantastični, slušam ih uglavnom bez pogovora. U međuvremenu smo se upoznali i postali su mi jako dobri prijatelji koji me razumiju, pa tako i moj rad čiju emociju uspiju uvijek izvrsno prenijeti u videospotovima. 

Što misliš o riječkoj glazbenoj sceni?

Riječka glazbena scena bogata je sjajnim glazbenicima, autorima, izvođačima, a mogla bi biti još snažnija kada bi se mladim talentima pružila veća podrška i prostori za nastup. Iznimno mi je krivo što iz godine u godinu u Rijeci ima sve manje klubova u kojima se održavaju live svirke, jer sve više njih se gasi ili se prenamjenjuju u prostore za puštanje elektronske glazbe. Nemam ništa protiv elektronske glazbe, ali žalim što za rock glazbu ima sve manje prostora. Sjećam se koliko je takvih klubova bilo 2004. godine kad sam tek počela izlaziti, a prijatelji i poznanici starijih generacija pričaju mi kako je tada već krenulo gašenje rock klubova i pošast turbofolka kojeg danas nažalost možemo čuti čak i u centru grada. Drago mi je što postoje festivali koji promoviraju rock glazbu i da se u tom smislu Rijeka još uvijek „ne da”. 

Kakvi su ti planovi za budućnost ? 

U skoroj budućnosti, točnije u utorak 22. listopada u 20 sati održat će se riječka promocija mog albuma u klubu Beertija na Trsatu, na kojoj ću uz prateći bend koji čine Borna Benko na gitari, Mario Šimunković na basu, Dorian Cuculić na klavijaturama i Robert Slama na bubnjevima, izvesti nekoliko pjesama s albuma. 

Naravno, nakon te svirke planiram ih još, a kada će biti i gdje, objavit ću uskoro na društvenim mrežama. Spremam se ubrzo i u studio jer imam već nekoliko novih pjesama koje čekaju svoje aranžmane. Veselim se radu kojeg, ako sve prođe prema planovima, neće nedostajati narednih mjeseci-rekla je Mirna za fiuman.hr