Uz Korzo postavljena privremena skulptura “Stog sijena”

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Na riječkom Trgu 128. brigade Hrvatske vojske postavljena je privremena skulptura „Stog sijena“ Ivana Kožarića, jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara, koja će do početka veljače simbolički označavati početak žetve kulturnih događanja u godini Europske prijestolnice kulture. Postavljanje skulpture organizirao je Muzej moderne i suvremene umjetnosti uz potporu obitelji Kožarić i podršku Komunalnog društva Čistoća, kao dio programa Europske prijestolnice kulture, programskog pravca Doba moći.

Riječ je o iteraciji instalacije prvi put postavljene u Dubrovniku ispred Kneževa dvora u okviru izložbe „Otok“ 1996. godine. U Rijeci se rad se predstavlja kao prva u nizu umjetničkih intervencija u javnom prostoru u sklopu projekta Izvrnuti džep, unutar kojeg umjetnici i kustosi preobražavaju i personaliziraju urbane lokalitete, integrirajući umjetnost u rutinu svakodnevice, s naglaskom na pitanjima gostoprimstva i tolerancije.

Izmješteno iz svoga prirodnog okoliša, i vremena u kojem se inače skuplja, sijeno zbijeno oko središnjeg štapa pojavljuje se kao začuđujući totem javnog prostora, kao nagovještaj ruralnog uz glavni simbol urbanosti – riječko Korzo.

U karnevalskom periodu, neposredno nakon adventa, usred zime, Kožarić u javni prostor uvodi teksturu stoga te miris sijena, njegovu propadljivost i prolaznost, potvrđujući svoj nepogrešivi osjećaj za prostor i razigravanje gradskih točaka i simbola.

Minimalizam, sažetost i konciznost izraza koji su upareni sa skromnim materijalom i jednostavnom formom i inače su Kožarićev recept za prijenos maksimalne vizualne i višeslojne umjetničke poruke, a budući da reakcije prolaznika čine integralni dio Kožarićevih radova, ostaje vidjeti kako će Riječani prihvatiti neobičnoga gosta.

Ivan Kožarić (Petrinja, 10. VI. 1921.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. gdje djeluje kao slobodni umjetnik. Godine 1959. i 1960. nekoliko je mjeseci boravio u Parizu a nakon povratka u Hrvatsku njegov ga stalni otklon od tradicijskih tokova i težnja razvijanju novoga umjetničkog senzibiliteta približuju umjetničkoj grupi Gorgona.

Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su Biennale u Veneciji i Biennale u Sao Paolu. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i u muzejima u zemlji i svijetu a više je njegovih skulptura trajno postavljeno u vanjskim prostorima, među kojima su i „Hodač“ na riječkom Korzu, spomenik A.G. Matošu na Strossmayerovom šetalištu u Zagrebu ili „Prizemljeno sunce“ u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici. Iako je Kožarić u osnovi kipar, njegova praksa uključuje javne spomenike, ready-madeove, elemente performansa, instalacije, konceptualne proklamacije, tekstualne radove, crteže i slike. Sve ih povezuje smisao za humor koji se kreće od suptilne ironije i apsurda do ismijavanja i karnevalizma.