Valeriia iz Dnjipra stigla studirati u Rijeku: Ljudi su pristojni i otvoreni, osjećam se jako ugodno

– Tužna sam, mislim da to ne zaslužujemo. Kada učite povijest Ukrajine, ruska opresija je nešto uvijek prisutno. Najbolji primjer je to što velika većina ljudi u Ukrajini govori ruski, jer je naš jezik bio zabranjivan, rekla je Valeriia Stepanovych s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Dio njezine obitelji još je uvijek u Ukrajini. Tata ne smije napustiti zemlju, a baka i djed – ne žele.

– Zabrinuta sam svaki dan i svaku minutu. Strah me čitati vijesti. Strah me da ne izgubim kontakt. Ali znam i gore situacije, gdje ljudi nisu u kontaktu s obitelji, ne znaju jesu li živi, to je za neke jedina stvar koju žele znati – jesu li njihovi živi, dodala je.

No, Valeriia je, unatoč situaciji, zadovoljna u Rijeci. Ovdje je već drugi put, preko studentske razmjene.

– Ljudi su jako pristojni i otvoreni, osjećam se jako ugodno. Ne osjećam nikakav pritisak. Osjećam se kao kod kuće, ne kao strankinja. I jezik je dosta blizak ukrajinskom. Nije mi jako težak, učim ga i trudim se s ljudima govoriti hrvatski, rekla je.

Riječko sveučilište donijelo je niz mjera kojima se olakšava boravak i studiranje ukrajinskih studenata u Rijeci.

– Što se tiče onih koji su već kod nas, oslobodili smo ih financijskih davanja i imaju besplatan smještaj u domu. Što se tiče budućih studenata, trebali bi se moći upisivati izvan kvota, rekla je Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci.

Mlada ukrajinska studentica već sad razmišlja o budućnosti. Ne zna hoće li se uskoro moći vratiti u svoj grad, ali to svakako želi.

– Jako mi se sviđa Rijeka, ali želim imati priliku vratiti se u Ukrajinu – u moj grad. Uživam u svakom trenutku ondje. Ali trenutačno ne znam mogu li. Zato sada moram planirati svoju budućnost, rekla je za HRT.