Tek što su se hrvatski birači odmorili od čestih izlazaka na birališta, dugih i mučnih predizbornih kampanja, uskoro ih očekuje nova politička pustolovina. Za ne dugih šest mjeseci birat ćemo župane, gradonačelnike, općinske načelnike i članove predstavničkih tijela. Važnost lokalnih izbora ne treba posebno naglašavati. Oni su za “malog” čovjeka značajniji od parlamentarnih ili predsjedničkih.

Građani Grada Rijeke u svibnju 2017. birat će svog gradonačelnika i članove gradskog vijeća. Iznenađenja ne bi trebalo biti. Riječani su desetljećima skloni ideološkoj ljevici i nema sumnje kako će rezultati izbora 2017. pokazati da se to nije promijenilo. Nakon dva mandata Slavka Linića koji se s pozicije riječkog gradonačelnika vinuo u nacionalnu politiku, na riječko prijestolje sjeo je aktualni gradonačelnik Vojko Obersnel kojemu istječe peti mandat (prvi mu je trajao svega godinu dana kada je 2000. zamijenio Slavka Linića).

Nakon Obersnela – Obersnel

Na čelu Grada Rijeke je od 2000. godine i kako sada stvari stoje, svoju će dugogodišnju vladavinu nastaviti iduće četiri godine. Sklonost riječkih birača ideološkoj ljevici i simpatije koje gaje prema SDP-u najveći su aduti u rukama aktualnog gradonačelnika. Ipak, Vojko Obersnel za mnoge je sugrađane kontroverzan političar. Zamjera mu se stagnacija Rijeke, nedostatak kapitalnih projekata i izostanak realizacije najavljenog (autobusni kolodvor). Na glasu kao vrlo tašt čovjek, svoj diskurs prilagođava potrebama tako da ponekad ispada beskompromisan diktator, a ponekad umjeren ljevičar sklon kompromisima. Iako mu se imputiraju mnoge afere (slučaj “Tržnica”, slučaj “PBZ”…) iz svih je izašao neokrznut. U komunikaciji s medijima, ne libi se koristiti “ulični rječnik” i više puta se znao verbalno obračunati s novinarima i običnim građanima. Gradska organizacija SDP-a je u potpunosti pod njegovom kontrolom. Usprkos rasplamsanim unutarstranačkim sukobima koji mjesecima potresaju SDP, riječki je ogranak partije lišen turbulencija. Tu postoji samo jedna struja – Obersnelova.

Vojko Obersnel

Nedavno je pred stranačkim kolegama i predstavnicima medija objavio da kreće po svoj šesti mandat kao gradonačelnički kandidat SDP-a. “Kandidirat ću se na izborima 2017. godine, jer je to moj dug prema građanima Rijeke, a i projektu EPK 2020. te projektu riječke urbane aglomeracije. Ti se projekti poklapaju s još jednim mandatom i osjećam obavezu provesti ih do kraja”, rekao je na tematskoj konvenciji gradske organizacije riječkog SDP-a. Stranački drugovi uputili su mu gromoglasan pljesak, mnogi s figom u džepu.

Sandra Krpan – zamjenica gradonačelnika?

Mnogi SDP-ovci nadali su se pobjedi na parlamentarnim izborima čime bi se Obersnelu otvorila diplomatska karijera ili mjesto u Europskom parlamentu. Udobna gradonačelnička fotelja ostala bi pritom ispražnjena te su nekim stranačkim dužnosnicima narasle ambicije. Trijumf HDZ-a srušio je snove mnogima, dok je Vojku bio izvrstan poguranac za novu kandidaturu.

Obersnel je u sukobu Komadina – Milanović izigravao neutralnost, ali neslužbeno podržavao Milanovića. Opće je poznato da dvojica najistaknutijih primorskih SDP-ovaca nisu u dobrim odnosima što je svojevrsni uteg za stranku. Na proteklim je izborima za predsjednika SDP-a podržavao predstavnika SDP-ove oligarhije, Orsata Miljenića koji je doživio pravi debakl. Sve izglednija pobjeda Davora Bernardića kojeg podržava Komadina i njegova struja bit će pravi izazov za Obersnela. Posebno će to biti vidljivo u sastavljanju liste za Gradsko vijeće na kojoj će se htjeti naći Komadinini, Obersnelovi i ini kadrovi. Marko Filipović je siguran kao kandidat za Obersnelovog zamjenika, dok je ime drugog zamjenika velika nepoznanica i ovisit će o tome hoće li SDP na izbore samostalno ili u koaliciji. Mnogi priželjkuju samostalni izlazak na lokalne izbore što otvara novu bojišnicu u SDP-u. Na tom se mjestu može očekivati netko iz Bernardićeve struje, a takvi bi kao zamjenika gradonačelnika htjeli vidjeti Obersnelovog imenjaka Vojka Brauta. Vodeći računa o dosadašnjem frakcijskom miru unutar riječke gradske organizacije, izglednije je da će na tom mjestu biti osoba od gradonačelnikova povjerenja. Saborska zastupnica Ana Komparić Devčić zauzeta je nacionalnom politikom, pa se tu kao optimalno rješenje nameće gradska vijećnica i uspješna ravnateljica kastavske osnovne škole Sandra Krpan koja bi Obersnelu bila zadužena za društvene djelatnosti.

HNS – stranka nepoznate budućnosti

Nije tajna da su riječki SDP i HNS u posljednje vrijeme u zategnutim odnosima. Situacija je kulminirala u slučaju “Energo”, kada je HNS kritizirao gradsku vlast za maćehinski odnos prema svojim sugrađanima. Obersnel i riječki SDP-ovci okarakterizirali su HNS kao nelojalnog partnera i praktički najavili raskid koalicije. Iz HNS-a cure informacije kako im raskid suradnje s SDP-om u potpunosti odgovara i sami su to nekoliko puta istaknuli kao priželjkivani scenarij. HNS-ov potez još uvijek nije poprimio konačne obrise. Ne ponude li kvalitetnog i ljudima prihvatljivog kandidata za gradonačelnika, mogli bi nepovratno nestati s političke scene budući da su do nedavno bili u javnosti okarakterizirani kao parazitska stranka.

Pero Lučin – izgledni kandidat HNS-a (i koalicije)

Sve se češće spominje ime rektora riječkog Sveučilišta Pere Lučina kao najizglednijeg Obersnelovog izazivača. On osobno nije potvrdio niti demantirao kandidaturu, ali HNS-ovci tvrde da će on konačnu odluku donijeti kroz narednih tjedan dana. Kandidaturom Lučina najviše bi profitirao sam HNS koji bi postao najsnažnija oporbena stranka, odnosno jedina opcija koja može ugroziti vladajući SDP. Ipak, od izvora bliskih vodstvu stranke doznajemo da se na Lučina vrše brojni pritisci kako bi odustao od kandidature.

Pero Lučin

U tom bi slučaju HNS-ov kandidat bio Juraj Bukša, magistar prometnih znanosti i predsjednik riječkog ogranka HNS-a. Iako je riječ o korektnom i nekompromitiranom političaru, u slučaju njegove kandidature HNS ne bi mobilizirao šire glasačko tijelo i proširio svoj koalicijski potencijal te bi pozicija stranke bila ozbiljno dovedena u pitanje. Eventualna kandidatura aktualnog zamjenika gradonačelnika Miroslava Matešića bila bi politički salto mortale, ali su toga u HNS-u svjesni te se čini da će u svibnju Matešić ostati bez posla.

HDZ – tajna Obersnelova uspjeha

Sklonost građana Rijeke lijevoj političkoj opciji nije jedini razlog sve izglednijem novom Obersnelovom uspjehu. Velik doprinos tome ima i potpuni izostanak kvalitetne oporbe. HDZ kao najveća oporbena stranka ima velike zasluge za Obersnelovu dugogodišnju vladavinu. Vječiti unutarstranački sukobi, promjene stranačkog vodstva, inercija i nepostojanje ikakvih programskih strategija karakteristike su modernog riječkog HDZ-a. Prije deset godina riječki su HDZ vodili današnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, nakon nje ravnatelj lučke uprave Bojan Hlača da bi dolaskom SDP-a na vlast u državi, riječki HDZ doživio potpuni sumrak izborom Mile Biondića za predsjednika riječkog ogranka. Situacija se nije poboljšala niti oktroiranim dolaskom Lucijana Vukelića, ortopeda od povjerenja stranačkog vodstva koji je trebao mobilizirati stranku. Rezultat njegovog vodstva je potpuni raspad riječke organizacije. Najprije je stranku napustio anakroni Mile Biondić, potom Hrvoje Burić, pučki tribun i ikona riječke desnice, pa se uslijed unutarstranačkih sukoba u stranci ne zna tko pije, a tko plaća. Novi predsjednik Andrej Plenković imat će težak zadatak ustrojiti moderni europski HDZ u gradu koji teče.

Izgledni kandidat za novog predsjednika riječkog HDZ-a i kandidat za njihovog gradonačelnika bio je Zlatko Tomašić. Široj javnosti  nepoznati dječji kirurg, no prilično omiljen u braniteljskim krugovima, priznat u struci i poštovan od članova stranke bio je treći na HDZ-ovoj listi za parlamentarne izbore te mu je saborski mandati izmakao za nekoliko stotina glasova usprkos onih respektabilnih 2991 preferencijskih. Ipak, izgleda da Zlatku Tomašiću nije bilo suđeno predvoditi novi HDZ. Njegova iznenadna smrt, od snažnog srčanog udara, šokirala je brojne poklonike koje je stekao svojim radom i aktivizmom.

Bivši Laburist, bivši HSP-ovac ili mačak u vreći?

HDZ-ovci su još uvijek u potrazi za idealnim kandidatom koji bi mogao pomrsiti račune SDP-u i Vojku Obersnelu. Iako su na Jadranskom trgu zakopčani do grla, barem što se tiče komunikacije s našim portalom, čini se da razmišljaju o dvojici kandidata koji su veoma dobro poznati riječkoj javnosti. Prema našim izvorima iz gradske organizacije to su bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar i poznati riječki traumatolog Ivan Kirin. Obojica međutim, među simpatizerima stranke izazivaju skepsu. Prvi je na zub javnosti dospio stopiranjem kurikularne reforme i neobičnim izjavama o teoriji evolucije, dok mu članovi stranke predbacuju da je prije četiri godine bio kandidat Laburista. Potonjem  je pak najveći crimen kratak stranački staž i sveopće desničarenje. Osim njih, HDZ-ovci razmišljaju kandidirati potpredsjednika gradske organizacije Josipa Ostrogovića koji bi na predstojećim izborima bio samo “mačak u vreći”.

Burić se nada glasovima razočaranih HDZ-ovaca

Ostrogovićevoj kandidaturi nada se Hrvoje Burić, bivši HDZ-ov, a sada nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću. Burić je trenutno jedini poznati Obersnelov protukandidat, a svoje je namjere otkrio proljetos kada je i službeno napustio matičnu stranku. Godinama je slovio za neformalnog glasnogovornika HDZ-a, a njegove epske polemike s vladajućima prepričavat će se još godinama. U slučaju da HDZ riječkim biračima ne ponudi nekog “kapitalca”, Burić bi mogao profitirati tako što bi mobilizirao njihovo stabilno biračko tijelo. Ako mu se poklopi situacija da HNS ne uspije nagovoriti Lučina, a HDZ nominira nekog političkog anonimusa, Buriću bi se mogla ponoviti situacija da baš kao i na proteklim lokalnim izborima uđe u megdan s Obersnelom.

Hrvoje Burić

Koalicija IDS-PGS-RI razmišlja kome se prikloniti

Koalicija regionalnih stranaka IDS-PGS-Lista za Rijeku po prvi puta u ovom sastavu izlazi na lokalne izbore. Njihovi čelnici osokoljeni uspjehom na parlamentarnim izborima iznijeli su velika očekivanja, no realnost govori potpuno suprotno. IDS u Rijeci na dosadašnjim je lokalnim izborima sudjelovao kao koalicijski partner SDP-u, a njihova čelnica (vjerojatno i jedina članica gradskog ogranka) Dorotea Pešić Bukovac obnašala je funkciju predsjednice Gradskog vijeća. Pojedinačnu snagu IDS nije nikada testirao, no o tome može reći podatak da je Pešić Bukovac 11. rujna dobila 179 preferencijskih glasova svojih sugrađana što njezinoj stranci ne bi donijelo niti jedan vijećnički mandat. Lista za Rijeku opcija je riječkih autonomaša i uživaju mnogo veću popularnost od najjače istarske stranke. Njihov čelnik Danko Švorinić igrat će važnu rolu u koaliciji. PGS kao najrelevantnija regionalna opcija bit će nositelj koalicije u Rijeci. Njihov je rejting godinama u padu, a nemaju dovoljno prepoznatljivo lice koje bi moglo naslijediti stranačke fosile Nikolu Ivaniša i Franju Butorca. Upravo iz tog razloga stranački prvaci pregovaraju o podršci jednom od kandidata iz lijevog bloka. U javnost su procurile informacije da se vode pregovori s SDP-om o podršci Vojku Obersnelu, no istovremeno se pregovara s HNS-om o podršci Peri Lučinu. Ne možemo se oteti dojmu da će eventualnom podrškom Vojku Obersnelu doživjeti sudbinu raznih stranaka poput ARS-a, HSS-a, HSLS-a čiji su riječki ogranci izbrisani s lica zemlje. Vlastitog kandidata za gradonačelnika po svemu sudeći neće imati.

Tko će biti MOST-ov kandidat?

Još veća nepoznanica je gradonačelnički kandidat nove hit stranke MOST-a. Ines Strenja Linić, njihovo riječko zaštitno lice prebivalište ima na području Viškova i trenutno je veoma zauzeta angažmanom u sabornici pa će ova vladajuća stranka morati pronaći nekog ad hoc kandidata. Vremena je malo, tek šest mjeseci i mora se priznati da će MOST teško iznjedriti kvalitetnog kandidata koji će imati realne šanse kontra Obersnela. Možda će se prikloniti HDZ-u ili će podržati nekog od mogućih nezavisnih kandidata.

Antirežimske struje okupljene oko Živog zida i Akcije mladih pokušat će svoju borbu preseliti u vijećničke klupe. Njihova najzvučnija imena, saborski zastupnik Marin Škibola i voditelj Kluba mladih Andrej Briščik prema dobro informiranim izvorima nemaju ambicija upuštati se u bitku s Obersnelom, ali bi mogli aktivno sudjelovati u kampanji. Ako rektor Pero Lučin bude kandidat HNS-a, postoji mogućnost da će na raspolaganju imati i protestne glasove. No, ne treba sumnjati u iznenađenja kojima nas članovi koalicije Jedina opcija mogu obdariti.

Veliko finale: Vojko Obersnel vs. Pero Lučin?

Iako je šest mjeseci prije izbora gotovo sigurno da će Vojko Obersnel osvojiti svoj šesti mandat, situacija bi se mogla zakomplicirati kandidaturom rektora riječkog Sveučilišta. U slučaju da se Lučin odluči konfrontirati Obersnelu, to bi značilo da će izbori dobiti na zanimljivosti i da je drugi krug praktički sigurna stvar. HNS-ov koalicijski potencijal bi pritom narastao nekoliko puta, a svoju su podršku u slučaju Lučinove kandidature najavili i mnoge druge relevantne političke opcije. U slučaju šire koalicije koja bi se okupila iza eminentnog znanstvenika, liječnika i sveučilišnog profesora s iskustvom u politici, Obersnel i SDP bi po prvi puta bili u teškoj situaciji. Konačni ishod ovog političkog obračuna odlučili bi birači desne opcije i tzv. protestni glasovi Živog zida kojima je ipak bliži Lučin od omraženog im Obersnela. To bi bio jak vjetar u leđa Peri Lučinu kojemu za povijesni rezultat nedostaje jedino više političke hrabrosti.