Veliki intervju Butorovića: Od igrice Championship Manager do asistenta Slavena Bilića

Što fali prosječnom hrvatskom prvoligašu da ga se infrastrukturalno digne?

– Najveći problem su uvjeti za trening. Rijeka je na optimalnoj razini; kad bi drugi bili na istoj, siguran sam da bi se podigla kvaliteta HNL-a. Kad pričamo o HNL-u, ja sam najveći navijač Rijeke koji mogu biti, ali Dinamo i Hajduk su najveći klubovi s ovih prostora i oba igraju na stadionima koji se raspadaju. Hajduk nema ni uvjete za trening… Smatram da tu HNL mora na višu razinu, ali to nije jednostavno za izvesti. Kod nas su ljudi također previše vezani za ideju trening kampa u sklopu stadiona što u inozemstvu nije slučaj.

Vidiš li u HNL-u klub ili tip kluba koji je dobar za trenera-početnika?

– Mislim da je HNL općenito idealna razvojna liga i za igrače i trenere. Stalno traži nešto novo, vole mlade igrače, u novije vrijeme i mlade trenere. Izuzev nerealnog pritiska u Dinamu i Hajduku, ne vidim klub koji ne bi bio spreman krenuti s nekim trenerom kojem su to prva iskustva. Netko će reći Rijeka donedavno, a onda se pojavi Radomir Đalović i odradi sezonu kojoj se nitko nije nadao. U jednom trenutku prošle sezone je u HNL-u bilo više trenera kojima je to bio prvi posao nego iskusnijih. HNL je godinama bila liga gdje se vrtjelo istih 10-15 trenerskih imena, ali već dugo vremena mislim da to nije tako.

Sve je danas dostupno i “svi sve znaju” u analitici, taktici, transferima – koji je razlog kada trener radi suprotno?

– Trenerski posao nema radno vrijeme. Trener se svojim poslom bavi otkad se probudi dok ne zaspe, i onih par puta što se probudi po noći. O svim situacijama koje netko sa strane prati u prosjeku sat i pol tjedno trener razmišlja 16 sati na dan cijeli tjedan. Za te odluke trener sigurno ima svojih razloga iako nisu nužno uvijek ispravni ili opravdani nekome sa strane. Stručnost i vrijeme koje netko posveti problemu trebali bi biti razlog zašto trener može donijeti odluku koju navijač ili simpatizer ne može. Jer taj nije svaki dan na treningu, u razgovoru s igračem, ne zna što se događa privatno s igračem pa i s trenerom. Komentari su neosnovani iako su možda u pravu, ali sigurno nemaju sve parametre koji su uključeni u trenerovu odluku.

Imao sam često slučajeva gdje mi netko sa strane ukaže na detalj s utakmice ili s treninga koji meni uopće nije prošao kroz glavu. Svi vrhunski treneri s kojima sam radio imaju karakteristiku da su dovoljno pametni da razgovaraju sa svima i donesu svoju odluku. Čovjek koji održava teren možda ima bolju ideju od pomoćnog trenera… Naravno da ako se to događa često, imaš ili krivog pomoćnog trenera ili ovaj prvi radi krivi posao, ha-ha.

Smatraš li poštenom današnju moć društvenih mreža, konstantno nalaženje krivaca, kritike?

– S godinama se to filtrira… Smatram da je normalno da navijač propitkuje, raspravlja, komentira. Ako voliš klub, to znači da ti je stalo; ako ti je stalo, logično da razmišljaš o tome zašto se nešto događa. Ne podržavam omalovažavanja i vrijeđanja, ali to je već stvar osobnog odgoja.

Zna biti naporno u nekim trenucima, ali s druge strane nama je drago da na utakmici dođe 10 tisuća ljudi. Svi bismo da svi budu pozitivni i da ne kritiziraju. Uvijek se kaže tijekom utakmice podržavaj svoju ekipu, a prije i poslije možeš propitkivati i komentirati je li nešto bilo dobro ili ne. Dok god ide u tom smjeru smatram da je normalno da ljudi koji su vezani uz takvu temu ulaze u komunikaciju.

Govori li se dovoljno o mentalnom zdravlju ljudi “unutra“?

– Ne govori se o tome, ali ni kad dođeš na šalter u banci, ne pitaš gospođu je li dobro spavala, i kako joj je suprug… To je normalno. Bitno je osvijestiti da to postoji, da su svi koji se bave nogometom – iako je posao jako eksponiran – na kraju dana isto ljudi. Imaju pravo na loš dan, kriznu situaciju i da to treba rješavati. Naravno da ima čvršćih i labilnijih karaktera pa situacije ne utječu jednako na svih, ali svatko tko u ovom poslu cilja na vrhunsku razinu mora biti svjestan da će doći u fokus javnosti. Ako se teško nosi s time, postane problem. Iako smatram da bi se s igračima trebalo više raditi na psihi.

Današnje društvo funkcionira na takav način. Sve je postalo prebrzo i preagresivno. Svaki uspjeh se diže na preveliku potenciju, a svaki neuspjeh ruši dodatno. Naravno da treba biti emotivan, ali nakon nekog vremena treba realno sagledati situaciju. Radim puno na sebi da kontroliram emotivnost tijekom utakmice, da ne radim nešto što ne bi napravio hladne glave.

Rituali pred utakmicu?

– Apsolutno nijedan, nisam nikad ni pokušavao tako nešto. Imao sam određene navike s različitim ekipama gdje se povežem na rutinu koja im odgovara, to je prirodno. Fokusiran sam isključivo na svoj rad. Znam puno igrača i trenera koji imaju svoje rituale i to respektiram, ali nisam nikad mislio da mi redoslijed vezanja kopačke radi razliku. Najiskrenije, zaboravim to unutar deset sekundi pa ne vidim da bi imalo smisla kod mene, ha-ha. Unesem se u utakmicu, sve drugo je sporedno.

Voliš li pričati sa sucima, komentirati odluke?

– Kao mlađi trener sam bio izuzetno emotivan i reagirao bi na odluke tijekom utakmice. Jedan delegat me je tu jako usmjerio. Nakon utakmice mi je rekao: “Upozorili su me na tebe, da moram pripaziti na tvoje ponašanje jer si glasan na utakmici. Javio sam nakon utakmice povjereniku lige da se slažem s činjenicom da si agresivan u smislu da žustro reagiraš na nepravdu. Isto tako se slažem s tvojom opaskom na sve odluke na koje si ti skočio.”

Često sam sudio, između ostalog i prijateljsku utakmicu za vrijeme korone na Old Traffordu, i jako je teško. Vrlo je jednostavno donijeti krivu odluku u afektu. Smatram da je najveći problem sudaca u Hrvatskoj način odnošenja prema igračima i trenerima. Sudac je taj koji mora kontrolirati utakmicu; problem nastaje ako igrači svojom galamom kontroliraju njega.

Svi suci griješe, ali vrhunski sudac nema stav da samo on razumije što se događa, samim time ga igrači kreću drukčije prihvaćati. Svi igrači s kojima pričam mi navode primjer jednog HNL suca: Mateo Erceg. Erceg ima fenomenalan odnos prema igračima, i unatoč greškama, za njim se ne vuku repovi. Težak posao koji se normalnom komunikacijom može rješavati na puno kvalitetniji način nego što se to radi kod nas.

Koji je izlaz iz takve situacije u HNL?

– Za početak bi volio da se prestane toliko pričati o sucima i sudačkim odlukama. Suci dobivaju previše prostora i važnosti da je logično da se krivo ponašaju. Danas to ide u sve gorem smjeru; u Premiershipu sudac ima kameru da se vidi njegova perspektiva, ima mikrofon gdje može ljudima objasniti svoju odluku… To nije smisao nogometa. Najbolji suci su one koje ne vidiš. Ako se krene skidati fokus sa sudaca, ići ćemo prema naprijed, rekao je za Nepresušan.