Vrhunska produkcija “Zajčeve” Carmen u pulskoj Areni

Opera Carmen Georgesa Bizeta doživjela je svoju premijeru na monumentalnoj pozornici pulske Arene, izvedena je kao posljednji program festivala „Ljetna klasika 2019.” u produkciji HNK Ivana pl. Zajca. Režiju Carmen potpisuje Marin Blažević dok je dirigentsko vodstvo povjereno maestru Yordanu Kamdzhalovu. Carmen je jedna od najpopularnijih i najizvođenijih opera u povijesti glazbeno – scenske reprodukcije, iako je na praizvedbi 1875. godine doživjela fijasko u današnje vrijeme nema operne kuće na globusu koja na svom repertoaru nema  priču o fatalnoj Carmen. Bečka državna opera, slavna operna kuća na Ringu još danas čuva „old school” produkciju Carmen u koju potpisuje veliki Franco Zeffirelli, u spomenutoj produkciji nastupa  jedna od najboljih interpretkinja uloge danas – mezzosopranistica Elina Garanča.

Na premijeri u Areni solističke uloge su bile ovako podijeljene: Carmen: Ivana Srbljan, Don Jose: Aljaž Farasin, Micaela: Anamarija Knego, Escamillo: Luka Ortar, Morales: Robert Kolar, Zuinga: Slavko Sekulić, Le Remendado: Marko Fortunato, Le Dancaire: Ivan Šimatović, Frasquita: Vanja Zelčić, Mercedes: Emilia Rukavina, Lilas Pastia: Saša Matovina. Ivana Srbljan pjevala je Carmen vrlo strastveno, njezin odlično postavljen mezzo oživljavao je notni zapis uvjerljivo, posebno su nas se dojmile oscilacije između viših i dubljih tonova u registru, navedeni način pjevanja čini Ivanu Srbljan cjelovitom umjetnicom. Habaneru je otpjevala s povezanim linijama te s istančanim osjećajem za razvoj glazbene teme, od početka, razrade do finala. Scena u kojoj Carmen iz karata saznaje da mora umrijeti bila je također vrlo intenzivna s posebno dojmljivim mračnim tonovima i patetičnim pianima.

Scenski pokret Ivane Srbljan sadržavao je sve ono što Carmen traži: zavodljivost, koreografsku angažiranost i neizbježnu fatalnost. Scenu umiranja  Srbljan je odradila intenzivno i zanimljivo do te mjere da se svima u publici sledi krv u žilama. Kada se sve zbroji i oduzme Ivana Srbljan ponudila je gotovo savršenu interpretaciju Carmen izbjegavši ono najopasnije: da scenska interpretacija sklizne u konfekciju, što je s današnjim tempom života česta pojava. Aljaž Farasin kao Don Jose predstavio je, u scenskom smislu, prilično zrelu interpretaciji zaljubljenog vojnika. Što se pjevačkog djela tiče pokazao je izuzetnu razrađenost dionice s odmjerenim pjevanjem bez pretjerivanja i forsiranja detalja. Ariju o cvijetu pjevao je s lijepim fraziranjem i razrađenim visinama, završni dugi ton otpjevao je maestralno uz zavidnu kontrolu glasovnog aparata. Istaknimo još Farasinovu interpretaciju tenorske dionice dueta s Micaelom iz prvog čina te izuzetnu emociju koju nam je podario u finalu opere. Dueti Ivane Srbljan i Aljaža Farasina odisali su iskustvom u zajedničkoj scenskoj igri dok su u vokalnom smislu ponudili obilje oprečnih emocija. Riječ je o pjevačima koji se jako trude na sceni, a to publika momentalno osjeti i honorira. Micaela u interpretaciji Anamarije Knego  odisala je muzikalnošću, pjevala je vrlo lijepim, zaobljenim glasom s posebnom pažnjom usmjerenom na piana  te kontrolirane ali smione visine. Zahtjevnu ariju u trećem činu otpjevala je na način da smo mogli osjetiti sve bravure ljepote Bizetove glazbe koja kao da nas je mazila i tješila. U scenskom smislu Knego je primjereno opisala naivnu, dobrodušnu i požrtvovnu Micaelu. Bariton Luka Ortar kao Escamillo  formirao je ulogu u točno pogođenoj mjeri dobro formirajući egoističnog toreadora kome je ljubav udarila u glavu. Ortar je u pjevačkom smislu ponudio strastvenu interpretaciju arije „Toreador” dok je u trećem činu bio nešto suzdržaniji. Robert Kolar i Slavko Sekulić kao Morales i Zuinga bili su dobro raspoloženi, isto vrijedi i za interprete krijumčara Ivana Šimatovića i Marka Fortunata. Posebne pohvale za Ivana Šimatovića i prodornu interpretaciju dionice u kvartetu krijumčara.

Na visini zadatka bile su i Vanja Zelčić, Emilija Rukavina te Saša Matovina. Dirigent Yordan Kamdzhalov dobro je uzdržavao delikatnu ravnotežu između pjevača i orkestra, posebno ako uzmemo u obzir specifičnosti izvedbenog prostora. Orkestralni fragmenti su bili lijepo oblikovani, tu posebno mislimo na predigre 2., 3. i 4. činu dok je uvertira izvedena u previše brzom tempu. Što se tiče orkestralnih sekcija pohvale idu za dionicu violončela te za drvene i limene puhače, posebno istaknimo oboe i flaute. Nosivi stup orkestra u Carmen  svakako je i harfa kojoj također izričemo pohvale. Zbor je odradio korektan dio posla, zborovoditeljica je Nicoletta Olivieri Režija Marina Blaževića nosi tendencije suvremenog interaktivnog teatra, to se manifestiralo na način da je dio publike sjedio među izvođačima na pozornici, to nije loše za popularizaciju opere i približavanje iste širim masama kako ju ne bi pratila stigma krute forme. Odnosi među likovima su kao i uvijek u Blaževićevim režijama bili odlično razrađeni, u ovoj produkciji mogli smo vidjeti nešto širi spektar emocija osim osnovnog ljubav – ljubomora, u cijeloj režijskoj konstelaciji jedino je kretanje zbor bio previše statičan.

Pohvalimo i Blaževićevu hrabrost da okrene koncept gledanja predstava u Areni na način da je na mjestu pozornice bila publika dok se izvedba događala na tribinama. Koreografija Selme Banich je atraktivna i zavodljiva, puna amblematskih odrednica Carmen. Ne smijemo smetnuti s uma da je Banich imala na raspolaganju vrsnu plesačicu Ivanu Srbljan. Svjetlo koje potpisuju Alen Vukelić i Marin Blažević odlikovalo se atraktivnošću te je odlično iskoristilo zidine Arene za jedinstven svjetlosni doživljaj. Sandra Dekanić potpisuje avangardnu kostimografiju, moramo izdvojiti kostime zbora, Carmen, Micaele i Escamilla. Lada Čale Feldman je u dramaturškom smislu odlično uzburkala duhove vrelih strasti Španjolskog podneblja. Pulska Arena nije bila dovoljno velika da primi sve one koji su htjeli vidjeti Carmen, a predstava je ispraćena dugotrajnim ovacijama. Na kraju valja  reći da se radi o vrhunskoj produkciji Carmen koju svaki ljubitelj opere mora pogledati, isto tako svaki novi operni entuzijast koji želi ući u svijet ove kompleksne umjetničke forme može potražiti polazište u novoj inscenaciji Carmen u produkciji umjetničkih i tehničkih snaga HNK Ivana pl. Zajca