Povežite se s nama


Ovo nije još jedna tužna priča gdje se ćemo traži pomoć od strane vas čitatelja, ovo je apel svima koji imaju ovaj ili sličan problem da se zapitaju postoji li možda druga opcija.

21-godišnja Riječanka boluje od multipla skleroze, a dijagnoza joj je postavljena prije 3-4 godine kada je prvi puta završila u bolnici nakon što joj je oduzeta lijeva strana tijela. Podvrgnuta je tada jakoj terapiji koja ju je za vrijeme jednomjesečnog boravka u bolnici doslovce vezala za krevet. Jaki bolovi, manjak snage, anksioznost i depresivnost pratili su je i nakon izlaska iz bolnice. Tada nije dobila nikakve posebne upute kako se nositi s bolešću koja je bila na samom početku. Nastavila je s terapijom, simptomi su se javljali povremeno, ali zapravo vrlo rijetko.

No nakon gotovo dvije godine relativno mirnog i stabilnog života, stanje se počelo pogoršavati doslovce iz dana u dan. Njene smetnje su na dnevnoj bazi, vrtoglavice, nemoć, manjak snage i energije, povremeni kratkotrajni gubitci pamćenja….

Pokušala je liječiti se raznim tabletama, koje su joj propisali njeni liječnici u Rijeci, pokušala je i s alternativnom medicinom, uljem od konoplje, vitaminskim pripravcima, lijekovima na biljnim bazama. No, stanje je nepromijenjeno. Kaže kako živi iz dana u dan, jedan dan je dobar, drugi je loše. Njeno je stanje promjenljivo i neočekivano.

Što rade ti liječnici?

Riječki liječnik, ugledni neurolog koji ovu djevojku liječi od prvoga dana, postavio je  dijagnozu i uputio da dolazi na redovite preglede, uz minimalno informacija o tome što može očekivati od svoje bolesti, ali i života uopće. Sve potrebite informacije saznala je komunicirajući s ljudima koji imaju probleme kao i ona, pute interneta, foruma, putem prijatelja. Već u samom startu liječnik je, začuđujuće, pokazao nedovoljan interes za ovu mladu osobu, čiji život uz pravilan pristup i liječenje, lijekove i redovite kontrole i nadzor, može još uvijek biti normalan život.

Nove mogućnosti se plaćaju – u Zagrebu

Prije nekoliko mjeseci došla je sreća u nesreći. Sasvim slučajnim putovima, djevojka je stupila u kontakt s dečkom iz Rijeke koji boluje od iste bolesti, ali drugoga oblika. Tada je saznala tužne, ali paralelno i optimistične činjenice o mogućnostima svoga liječenja.

Dečko iz ove priče liječi se već godinama u Zagrebu, jer mu liječnici u Rijeci nisu ponudili nikakvog optimizma i opcija za poboljšanje njegovog tadašnjeg stanja. Danas on živi i radi sasvim normalno, nema jakih simptoma, redovito uzima injekcije koje su mu propisane u Zagrebu kada je zatražio drugo mišljenje.

Prije nekoliko dana i junakinja naše priče posjetila je tu istu privatnu liječnicu u Zagrebu. Nakon dvosatnog pregleda i razgovora, dobila je uznemirujuće, ali i pozitivne informacije. Njena dijagnoza postavljena u Rijeci nije bila potpuna, a posljednji nalaz pogrešno je očitan. Snimka mozga pokazuje, nasuprot onome što su joj u Rijeci na posljednjem pregledu rekli, da joj se stanje pogoršalo.

No kako bi se liječila u Zagrebu i ostvarila pravo na terapije koje očigledno pokazuju rezultate, mora svoj zdravstveni karton prebaciti u Zagreb odnosno kod novog liječnika. Ovaj se lijek u Rijeci naime ne može dobiti, a na pitanje zašto je to tako, ostali smo bez odgovora kao i pacijenti iz priče, a vjerojatno i mnogi drugi.

Riječ je naime o lijeku koji djelomično subvencionira sam pacijent, a cijena lijeka doseže i po nekoliko tisuća kuna. No lijek je legalan na tržištu i pokazuje pouzdane i pozitivne rezultate kod mnogih oboljelih.

Apel svima oboljelima od multipeskleroze, ali i ostalima – zapitajmo se!

Splet okolnosti odveo je ovu djevojku u Zagreb, gdje će u narednom periodu biti hospitalizirana, obaviti će se sve potrebne pretrage i uz malo sreće i volje liječnika, djevojka će dobiti potreban recept za lijek koji joj može omogućiti život. Djevojka je zbog okolnosti ove priče odlučila ostati anonimna, ali ipak progovoriti o svemu kako bi i ostalima ukazala da potraže drugo mišljenje i da nije sve crno-bijelo kako to liječnici prikazuju.

“Oni se postavljaju točno kao mogu prema nama pacijentima, jer mi ne znamo ništa, a oni znaju i imaju moć. Tužno je to, kao da smo igračke, a ne ljudi. Želim svima prenijeti ovu priču, žao mi je da moram ostati anonimna, ali moram zbog sebe i svoga liječenja. Ali korak po korak, mora se na neki način doprijeti da ljudi čuju, možda će se i drugi zapitati za sebe ili svoje bližnje, svoje prijatelje… Možda netko dobije priliku kao ja”, rekla nam je djevojka, koja svoj identitet ipak ne želi javno objaviti.

Nadamo se da će priča ove mlade djevojke imati sretan kraj, da će svoj lijek dobiti – pa makar i u Zagrebu. Ali po svim mogućim osnovama, ovo je čista i jednostavna diskriminacija. Kako je moguće da u Zagrebu ljudi s ovom bolešću imaju priliku za život, a u ostatku Hrvatske – ne?

A pitanje je koliko je takvih slučajeva i sa drugim vrstama oboljenja… Potražite drugo mišljenje, ako je liječnik, ne znači da je u pravu – očigledno.