Riječanin Damir Mohorić kao malo tko do sada u svega par sati uspio je podijeliti svoje sugrađane prilično kontroverznim osvrtom na riječku svakodnevicu pod nazivom “Pišam vam se na grad koji teče”. Neki su se složili s njegovim tvrdnjama, neki su ga oštro napali, a evo što on kaže “jutro kasnije”…
“Kažu da je jutro pametnije od večeri. Nakon prespavane noći danas možemo trijezno raščlaniti onaj moj tekst. Prije svega, mnogi su mi spočitali uvrede, naravno da ne mislim da je Urban bitanga, a svoju susjedu Rudanicu izuzetno cijenim i rado čitam (za Obersnela mislim ono što sam napisao). Ali Martin Luther King kaže da nekad moramo i dramatizirati kako bi ljudi nešto shvatili. Nekad je tekst potrebno napisati metaforično uz masu hiperboliziranja da bi ljude osvijestio. I evolucijski, strah, bol i gnjev nas usredotočuju. Pa, evo i vi ste se usredotočili kako na tekst i probleme ovog grada, tako mnogi i na mene osobno i na moju orijentaciju, što i nije baš pohvalno. Inače, ako nekog zanima soba mi je orijentirana prema moru.
Naravno da Rijeka ima i dosta dobrih strana koje bi u nekom drugom, uravnoteženom tekstu svakako iznio. Čak i ta nezainteresiranost i indiferentnost Riječana moze biti pozitivna, za razliku od nekih drugih sredina Riječani žive i puste te da živiš. Ta čuvena riječka tolerancija je dobra bez obzira što djelom proizlazi iz nezainteresiranosti, dijelom je ipak odraz miješanja (ne)kultura u našem gradu. Istina je da je Riječanima svojstven kompleks male sredine, ali ne i ona “seljačka zatucanost” Slavonije, Like, Dalmacije, na to smo imuni. Ipak riječka ulica stvara urbani mentalitet. Blizina Italije je ono što se u mentalitetu Riječana definitivno osjeti, iako ne dovoljno.
Za onoga tko voli alternativu Rijeka nije tako loša, loše je što uz alternativu svake vrste nema i više mainstreama. Rudanica koliko god da je osebujna velika je zvijezda i u Hrvatskoj i u cijeloj bivšoj Jugi, kao i Urban i Let 3. Nogometni klub Rijeka je, ako tata ostane u zatvoru, vjerojatno prvak ove sezone i može služiti na ponos gradu, kao i Primorje, iako treba reći da je to djelo Miškovića, a ne Obersnela, jer da je bilo po Obersnelu sad bi gledali gradski derbi Rijeka-Orijent. Naš geografski položaj, iako nije nešto za što smo kao građani zaslužni, ipak diže Rijeku do neba, kao što je naša inertnost i nesposobnost gradskih vlasti spušta. Preko motiva “Volim grad koji teče” i sl. polako se stvara neko zajedništvo, ali proći će još puno vremena dok se mase budu počele osjećat Riječanima do kraja. Iako je lokalpatriotizam u Rijeci izražen puno više nego ranijih desetljeća. Polako stasavaju nove generacije koje počinju voljeti ovaj grad na nov način.
Posljedica bosanskog lonca u kojem živimo, lučkog grada u kojem se mješa sve i svašta je taj riječki individualizam, gdje zajednica ne stvara mainstream, nego ga guši, pa uspjeti mogu samo ekscentrici i alternativci. Da je u Rijeci individualizam i to nezdravi, egoistični jako izražen, vidi se i po tome što smo u svim vladama imali vrlo pozicionirane sugrađane, a koji nisu za Rijeku napravili ništa, od Šarinića, preko Kolinde, Linića, Jovanovića… Komadina je pobjegao glavom bez obzira kad je shvatio da se u Vladi treba raditi za razliku od županije. Zamislite koliko je to porazna činjenica, da naši lokalni političari ne mogu izdržati tempo rada naše nesposobne vlade.
Rijeka je grad sjajne prošlosti i ne tako bajne sadašnjosti, ali svi zajedno svakodnevnicu možemo izmjeniti nabolje, možemo dodati nijanse svjetlog u ovo sivilo. Mogao sam ja napisati i tekst tipa “Šta da grad” pun samohvale i titranja jajca samom sebi, ali na taj način se ništa neće promjeniti nabolje, ako sami sebi škakljemo uši i zavaravamo se da je u biti sve ružičasto. I kad bi onaj “kolodvor” ofarbali u ružičasto, on i dalje ne bi bio kolodvor. U svakom slučaju, ovaj moj tekst je poziv svima da se više aktiviraju za dobrobit naše sredine u kojoj živimom jer drugu nemamo, da prisilimo one koji nas vode da konačno nešto rade u ovom gradu, a ne da stalno zaostajemo za jednim Zadrom ili Pulom. Zbog toga je bio napisan u onakvom tonu da bi vas probudi. Nebrojni lajkovi, dijeljenja, komentari, pohvale i prijetnje na račun autora samo su dokaz da sam u tome i uspio.”
Autor: Damir Mohorić
