Zgrada na Kozali pretvorena u božićnu bajku: “Kad imaš dobrog susjeda, imaš puno više od toga”

Fiumanu se javila čitateljica Bruna s pričom koju, kaže, „jednostavno mora podijeliti“, jer najbolje pokazuje što znači imati dobrog susjeda. Umjesto da je prepričavamo, prenosimo je gotovo u cijelosti, upravo onako kako ju je napisala – iskreno, toplo i iz srca:

„Što znači imati dobrog susjeda?

Nama na Kozali znači – imati obitelj.

Svake godine mislimo: ‘Ma neće valjda opet.’

A onda naš susjed – znat će se tko je, ali nije poanta u imenu – napravi nešto još ljepše, još toplije, još drukčije.
I evo, već drugu godinu za redom predvorje naše zgrade izgleda kao mali dnevni boravak iz božićne bajke. Drugu godinu kako kiti, smišlja, nosi, lijepi, mota vrpce, veže mašne, namješta, pomiče, ponovno namješta… i sve to zato da se svi u zgradi osjećamo kao kod kuće.

Došao je prije godinu i pol dana. Nismo znali kakav je čovjek, ali danas znamo – takvog susjeda poželiš svakome. Ne samo zato što kiti zgradu, nego zato što nas spaja.

Kad uđemo u haustor, više ne vidimo samo betonsko stepenište – vidimo trud, brigu i jednu toplinu koja se u današnje vrijeme sve rjeđe osjeti.

Ove godine izgledamo kao da imamo zajednički dnevni boravak: božićno drvce pod stubištem, vrpce na ogradama, bomboni, svijećice, ogromne lizalice koje vise, dekoracije do zadnjeg kata… Na svakom katu, čim se vrata lifta otvore, nešto te dočeka.
I svaki put se nasmijemo.

Jer lijepo je živjeti tamo gdje se ljudi potrude.

Lijepo je imati susjeda koji samo jednim potezom pokaže da zajednica postoji, ako joj se daš.

Lijepo je kad te blagdani zateknu u zgradi koja izgleda kao da ima dušu.

A najljepše je što se ova priča ne završava samo na ukrasima.

Prošle godine skupljali smo donacije za Dječji dom Lovran i Azil Viškovo. S ove godine nastavljamo – rekao je da ćemo opet pomoći onima kojima je najpotrebnije. I mi ćemo, kao i lani, svi stati iza toga. Zato što dobro povuče dobro.

Možda je danas moderno reći da nitko nikoga ne gleda, da se ljudi otuđuju, da živimo svatko u svom stanu kao u maloj kutiji.
Ali evo, u našem neboderu na Kozali, u jednoj običnoj riječi – susjed – stane sve što treba: toplina, trud, zajedništvo i osjećaj da pripadaš.

Zato ovo pišemo s ponosom.

Jer kad imaš dobrog susjeda, imaš puno više od toga.

I zato što nam je srce puno kad uđemo u našu zgradu i vidimo da se trud isplatio – ne samo u ukrasima, nego u ljudima.“

Brunina priča govori sama za sebe. Ponekad je dovoljan jedan susjed da cijela zgrada postane dom.