Povežite se s nama

Fiuman Plus

Živio pust!

Objavljeno

na



Svake godine nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, prije korizme u kojoj se svaki istinski multikulturalni Riječan odriče svojih sitnih užitaka traje tzv. peto godišnje doba. Ono nije determinirano visokim ili niskim temperaturama, količinom padalina i jačinom vjetra već nekim posve drugim ne-meteorološkim pokazateljima. Grad koji teče pretvara se u oazu šarenila gdje neobični ljudi oblače još neobičnije kostime i stavljaju maske na lice pretvarajući se da su netko drugi. Peto godišnje doba moglo bi nas podsjetiti na Hrvatsku devedesetih kada je riječ “pretvorba” dobila potpuno novo značenje. Ponekad pomislim da je sve to jedna velika zajebancija i da tadašnje maškare nikada nisu niti završile.

Maškare, poklade ili (meso)pust započinju na različitim mjestima u različito vrijeme. Na riječkom “east side-u” počinju nakon blagdana Sveta tri kralja, dok se na “west side-u” javljaju za blagdan Svetog Antona ili popularno na Antonju. Početak maškara se obilježava vješanjem pusta, lutke koju pritom svi prisutni izvrijeđaju. Svršetak im je predviđen na Pepelnicu ili Veliku srijedu kada započinje korizma tako da se onaj isti jadni pust javno spali na lomači uz povike: “Ti vrah mater na tanac pejal” i slične. Iako svi vinovnici tih događaja tvrde da je to tradicija u našem kraju, nitko mi sa sigurnošću nije mogao odgovoriti na pitanje: “Ali što maškare predstavljaju?” Uz pomoć interneta spoznao sam da se taj neobični običaj razvio iz rimskih saturnalija ili luperkalija, a utemeljen je na magijskom gonjenju zlih sila i protjerivanju zime. Navodno je sve to povezano s kultom boga Dionisa, a kao prilog toj tvrdnji mogu reći da jednog mog prijatelja koji obožava maškare zovemo Dionis. Doduše, iz drugačijih pobuda.

Ne volim maškare. Eto, napisao sam to i sada očekujem salve uvreda na moj račun. Pričali su mi da sam se kao dijete na silnim maskiranim redutama skrivao pod stolom u strahu od obveza sudjelovanja u maškarama. Tog straha od obveza nisam se uspio riješiti do dana današnjeg pa sada bježim od svake situacije u kojoj sam primoran preuzeti odgovornost. Maškare su ostavile dubok utisak na mom društvenom životu. No, poštujem tradiciju našeg kraja i povremeno sudjelujem u maškaranim manifestacijama. Sva sreća da u našem gradu i njgovoj okolici postoji čitav niz kulturnih i nekulturnih karnevalskih evenata na kojemu svatko može sudjelovati: Pusni tanci (Permani, Jušići, Matulji, Zamet, Pašac, Podvežica, Škrljevo, Krasica, Crikvenica i dr.), Smotra zvončara, Maškarani Rally Pariz – Bakar, Carnival party, Maškarani malonogometni turnir, Izbor kraljice Riječkog karnevala, Karnevalski bal, Balinjerada, Dječja karnevalska povorka i kao šlag na tortu Međunarodna karnevalska povorka poznatija kao Riječki karneval. Kao student maštao sam da se na našem sveučilištu uvedu maškarani ispitni rokovi u veljači u kojem bi se profesori pretvarali u “prijatelje studenata” i nesebično davali prolazne ocjene nama koji slabije učimo. No, vodstvo našeg sveučilišta ne poštuje tradiciju našeg kraja i maškarani ispitni rokovi ostaju samo san.

Riječki karneval ipak redovito pohodim. Najčešće se maskiram u kretena. Kakva je to maska kretena, mnogi će se pitati. Naizgled se čini da se nisam uopće maskirao. Istina je da ne nosim nikakav kostim spidermana ili batmana koji su najčešća maska muškarcima mojih godina već običnu majicu i traperice, ali svoj karakter sam potpuno preobrazio povećom količinom pića koja sadrže alkohol. Potom na riječkom Korzu činim nered i kaos, priključim se nekoj maškaranoj skupini nakon mimohoda i drugog se jutra probudim u Triblju, Bribiru ili nekom drugom mjestu iza sedam brda i dolina. Neki zlobnici bi se sada pitali: “Po čemu se to razlikuje od drugih tvojih izlazaka?”. Odgovor je vrlo jednostavan – za vrijeme maškara, sve je normalno i sve se tolerira. Surovost poimanja maškara na svojoj koži iskusio je jedan moj prijatelj koji se doselio u Rijeku iz krajeva u kojima ne postoje maškare ili postoje u nekom manjem obimu. U ovoj priči nadijenut ću mu konspirativno ime Živojin.

Za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja Živojin je htio sudjelovati u planetarno poznatom Riječkom karnevalu te se priključio maškaranoj skupini svoje srednje škole. Maskirali su se u tradicionalne riječke životinje poput leoparda ili krokodila, ne sjećam se detalja. Njegova se maškarana skupina nalazila na samom kraju povorke, sa startnim brojem sto i nešto i vrijeme su kratili opuštajući se uz mješavinu koka – kole i soka od grožđa, popularnom u malom primorskom mjestašcu zvanom Lovran. Živojin se potpuno opustio i uživao u običajima našeg kraja pretvarajući se da je pravi fiuman. Uskoro je povorka krenula, a Živojinu se počelo urinirati. Nije mogao pronaći sanitarni čvor te je mjehur praznio na svakom skrovitom kutku riječke glavne ulice na kojoj se odvijao mimohod. Nesreća je bila u tome što je to zabilježila kamera brojnih medija koji su pratili karneval. Drugoga dana nije se sjećao ničega, ali ga je u školi dočekalo neugodno iznenađenje zvano “ukor pred isključenje.” Pokušao se opravdati s uobičajenim argumentima da je bio karneval i da je to činio u svoje slobodno vrijeme, no ravnateljica škole je ocijenila da je njegovo uriniranje pred kamerama nanijelo školi nepopravljivu štetu. Prokleo je karneval i zakleo se da više nikada neće staviti masku na svoje lice. Živojin je danas ugledan član pravosudne elite našeg grada, njegova srednja škola još uvijek daje najbolje hrvatske matematičare, ali maškare ne stanuju u njegovu srcu. Još uvijek svakodnevno urinira, ali u sanitarnom čvoru.

Voljeli ga ili ne, peto godišnje doba ima i brojnih prednosti. Izbor kraljice karnevala spada u neke od njih. Večeras se po tko zna koji put zaredom bira najšarmantnija maskirana djevojka u našem gradu i njegovoj okolici. Rekao bih da je ovaj izbor najrealniji među svim izborima ljepote jer u svom opisu sadrži riječ “maskirana.” Pri ostalim izborima ljepote djevojke se uglavnom maskiraju iza tone pudera, maskara, kremica i parfema, dok su na našem riječkom izboru sakrivene iza krinki mački, princeza, vila ili kraljica. Pa vi ocijenite što je atraktivnije. Ipak, najvažniji događaj Riječkog karnevala biti će predaja ključeva grada Rijeke našem maškaranom gradonačelniku Meštru Toniju. Kao mali mislio sam da tadašnji Slavko Linić stvarno prepušta Meštru Toniju upravljanje gradom i bio sam optimističan. Vjerovao sam tom maskiranom čovjeku.

Nakon nekoliko godina shvatio sam da je to samo simboličko preuzimanje vlasti koje je prešlo u karnevalsku tradiciju i ostao sam razočaran. Slavko Linić je mijenjao mnoge maske u svom životu. Od osloboditelja i spasitelja Rijeke, preko gradonačelnika, ministra i saborskog zastupnika pa sve do nezavisnog borca za prava malog čovjeka. Meštar Toni je uvijek bio samo maškarani gradonačelnik i usuđujem se reći da su Riječani živjeli najbolje za njegova mandata. Peto godišnje doba bijeg je od svakodnevice i svih nedaća koje nas snalaze i zato razumijem ljubav prema maškarama i karnevalu. Još mnogo prije vremena saturnalija (rimskog karnevala), ljudi su nosili maske. Vidljive (današnji batman) ili nevidljive (svevremenski kreten). Upravo je u tome draž karnevala. Netko stavlja maske, a netko ih skida.

Domagoj Tramontana

Marketing
Marketing
Marketing
Marketing

Fiuman Plus

Facebook

Instagram