Povežite se s nama


Ovog smo tjedna za par pitanja „zasmetali“ jednu od rijetkih nogometašica u ovom gradu koja je ostvarila inozemnu karijeru. Dunja Štokan je djevojka koja je dosad igrala za sve mlade uzraste ženskih reprezentacija, a proteklih pet godina igrala je najjaču američku žensku nogometnu ligu da bi lani okončanoj sezoni sa svojim Sveučilištem „NorthWestern Ohio“ osvojila trostruku krunu, sve što se u toj zemlji moglo osvojiti. Triput zaredom osvajale su kup i prvenstvo u Americi, a bila je Štokan i u najboljoj 11-orki sezone, a sve „začinila“ s odličnim uspjehom što se fakultetskog obrazovanja tiče.

No, kada se očekivao „skok“ u smislu karijere, dogodila se teška ozljeda leđa i operacija je bila razumni imperativ. Dunja je danas oporavljena te se polako priprema za nastavak karijere, a mi smo je upitali par pitanja.

Kada si započela igrati nogomet i jesi li se dvoumila?

S nekih 14 godina krenula sam igrati nogomet, iz današnje perspektive dosta kasno, ali prije toga nisam ni znala da postoji ženski nogomet, iako sam cijelo djetinjstvo igrala s dečkima ‘na ulici’.

Oduvijek sam sportašica, prije nogometa sam osam godina bavila se plivanjem, a četiri rukometom. No, nogomet je moja ljubav oduvijek, a sreća u onom trenutku kada sam saznala da se mogu baviti tim sportom ne može se tek tako opisati. Prvi trening je jedna predivna uspomena.

Kakvi su bili počeci u Americi, jesi li se brzo snašla?

Ne treba lagati, bilo je dosta teško, prvi odlazak u Ameriku sa samo 17 godina i samo s koferom punim snova…Trebalo mi je vremena da se adaptiram, naučim, osamostalim i odrastem zapravo. Ubrzo nakon dolaska, prebačena sam u prvu momčad sveučilišta, mnogo jaču, koja je i bila prvak SAD-a. Bilo je teških trenutak, ali snašla sam se vrlo brzo…

Kakav je osjećaj nastupiti za reprezentaciju ?

Jedan od najljepših trenutaka u mom životu. Kada vam je grb na prsima kao svetinja, a svira himna tvoje domovine…prođu vam kroz glavu svi trenuci, borbe i treninzi, ma sve što je trebalo da do toga dođeš. I svaki put iznova kada oblačim taj dres, prolaze me trnci, s ponosom predstavljam Hrvatsku. Mislim da sportašu nema većeg ponosa i zadovoljstva nego kad predstavlja svoju zemlju u nacionalnom timu.

DUnja

Imala si tešku operaciju, je li bilo razmišljanja o prestanku karijere?

Zadnjih par mjeseci je bilo jako teško i bilo je trenutaka nakon operacija kada ništa više nije imalo smisla. Nisam vjerovala da se mogu vratiti nogometu. Međutim, imam tim ljudi oko sebe koji rade sa mnom i oni su zapravo izvukli iz mene taj zadnji atom snage i ljubavi kada sam ja željela odustati. Moji mentalni treneri Ana Kotzmuth i Igor Čerenšek odigrali su najveću ulogu u ovoj prekretnici i pokazali mi zašto i kako se treba i dalje boriti i vratiti nogometu koja je moja najveća ljubav. Motivirali su me da radim još više nego prije.

Moram istaknuti i mog trenera i prijatelja, Azuz Simcicha koji je bio velika podrška u najtežem periodu, bez njega i mojih roditelja ne bi danas opet bila na terenu. No, bez puno borbe ni krajnji rezultat ne bi imao toliko veliko i bitno značenje, jer život je borba, a samo najjači opstaju.

U Americi si tri godine u nizu osvajala dvostruku krunu, koji bi po tvojoj želji bio sljedeći korak u karijeri?

Nakon prve godine, pridružila sam se ekipi iz Ohia, igrala za Sveučilište NorthWestern i nakon dvije dvostruke krune (liga i kup), posljednje smo godine osvojile i Prvenstvo Amerike. Kada to osvojite kao sportaš u Americi, onda možete reći da ste postigli ogroman uspjeh.

Mnogima je to bio i ostao san, a mi smo se popele na krov Amerike i postale prve u povijesti fakulteta. Naime, u niti jednom sportu Ohio nije imao tu titulu prije. Nastavak karijere vidim negdje u Europi, voljela bih se okusiti u Ligi Prvaka i osvojiti prvenstvo s nekim velikim klubom u Europi te konačno otići na neko veće natjecanje s reprezentacijom.

Kako bih napravila što lakše taj sljedeći korak, potpisala sam i ugovor s International AG Sport Management, tvrtkom koja mi pomaže na tom planu, ali i na planu sportskog marketinga i menadžmenta. Nadam se da ćemo od te suradnje svi imati koristi.