Komentar: Dubravko Palanović

kazalište-zajc
Banner

Sve više renomiranih svjetskih ansambala iz sezone u sezonu ima rezidencijalnog umjetnika. To je obično skladatelj ili pjevač koji tijekom sezone nastupa ili stvara za orkestar ili kazalište u kojem je angažiran. Riječka opera povela se na neki način za tom praksom praizvedbom naručenog djela hrvatskog skladatelja, mlađe generacije, Dubravka Palanovića (iako Palanović službeno nije rezidencijalni skladatelj).

Dogodilo se to u sklopu simfonijskog koncerta Grieg – Beethoven – Palanović  orkestra opere kojim je ravnao maestro Ville Matvejeff. Solistica je bila mezzosopranistica Ivana Srbljan. Koncert je započeo suitom Peer Gynt najistaknutijeg romantičara nordijskog kruga Edvarda Griega. Orkestar je od samog početka svirao vrlo čisto i kohezijski izjednačeno. U prvom stavku pod naslovom Jutarnje raspoloženje nakon odmjerenog otvaranja fagota i izuzetne punoće zvuka gudačkog corpusa, kako je stavak išao prema kraju dobili smo definiranu cjelinu elegično – romantičnog zvuka. Drugi stavak Asenina smrt protekao je u meditativnom tonu a to je dirigent htio i postići zbog romantičnog karaktera skladbe a isto tako htio je ispričati priču o avanturistu Gyntu vješto pletući tempa kroz tijek skladbe. Nakon trećeg stavka Anitrin ples, imali smo priliku slušati najpoznatiji udžbenički primjer za scensku glazbu U pećini gorskog kralja ujedno i četvrti stavak suite Peer Gynt. Ville Matvejeff htio je taj planetarno popularan stavak donijeti na svoj osebujan način što mu je i uspjelo ponajviše zato što je orkestar prihvatio i striktno slijedio dirigentovu interpretativnu nit. Više orkestralnih sekcija pridonijelo je efektnosti i zaokruženosti izvedbe, dok su se posebno istaknuli puhači angažiranom svirkom niti preglasnom niti pretihom.

Nakon Peer Gynta slušali smo mladenačku prvu simfoniju najvećeg simfoničara ikada Ludwiga van Beethovena. Poletna simfonija skladana je u hajdnovskoj maniri ranog klasicizma. U prvom stavku Adagio molto čuli smo  jasne segmente klasične glazbene forme. Drugi stavak Andante cantabile com motto bio je protkan na momente paučinastim a opet bljeskavim tonovima uigranog orkestra, kod kojega se u ovoj fazi koncerta čuo lagani zamor gudača. Zadnja dva stavka Minuet allegro molto e vivace – trio  i finale donesena su na razini kakvoće koncerta kakva je zadana na početku. Na izvođeni tip glazbe odlično se uklopio Matvjejeffov dirigentski način s puno pokreta kako bi orkestru nametnuo svoju interpretacijsku zamisao i učinio svirače što gibljivijima. Nakon pauze uslijedila je praizvedba simfonije Jasan dan Dubravka Palanovića, prema motivima stihova pjesnika Ivana Gorana Kovačića dan prije rođendana (21.3.) tog barda domaće književnosti.

Dubravko Palanović jedan je od najistaknutijih skladatelja mlađe generacije a osim kao skladatelj djeluje i kao kontrabasist, spomenimo kako je bio član orkestra mladih Gustav Mahler koji je  osnovao i vodio veliki maestro Claudio Abbado. Svoju simfoniju Jasan dan Palanović je skladao u proklasičnoj formi s tek povremenim atonalitetnim odmacima, koje su bile sadržane u limenim puhačima, dok je proklasičanu formu, preciznije zvuk, dočaravala i povezivala harfa. Simfonija je to za koju je potreban ogroman izvođački aparat, uz veliki simfonijski orkestar i zbor mora biti i jedna solistica a to je ovom prilikom bila jedna od najvećih uzdanica riječke opere, Ivana Srbljan. Svoje solo dionice otpjevala je odlično postavljenim prodornim mezzom, dok je tu novu partituru odlično prihvatila što se vidjelo i po gestikulaciji njenog lica. Zbor opere pojačan Akademskim mješovitim zborom Muzičke akademije iz Pule korektno je otpjevao svoje dijelove iako su oni bili uglavnom a capella, zbor ima svrhu svojevrsnog komentatora pjesnikove duše, dok solistica pjeva ono što sam pjesnik govori čime se obraća čitatelju. Skladatelj je u simfoniju ubacio i određenu dozu folklornog zvuka što u novim partiturama uvijek pali. Dok je dirigent pazio da sve izvođačke sekcije najbolje što mogu iznesu novu glazbenu cjelinu, koncert majstor bio je Romeo Drucker.

Simfonija Jasan dan pisana je ziheraški i podilazi publici koja se teško navikava na nove glazbene izazove, ali to ne umanjuje njenu vrijednost jer glazba je lijepa u njoj se čuju razni utjecaji a s druge strane uglazbi su odlično sazdane bravure sjetne duše tragično preminulog pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Na kraju koncerta publika je burnim pljeskom pozdravila i izvođače i skladatelja.