Obersnel: Rijeka je uvijek otvorena za ulagače, laž je da opstruiramo izgradnju Adriatic luksuznih tornjeva

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio je reagirati na optužbe koje stižu na račun njega i gradske uprave povodom navodne blokade izgradnje Adriatic luksuznih tornjeva na Martinkovcu vrijednih oko 30 milijuna eura.

Reagiranje gradonačelnika prenosimo u cijelosti:

“Tekst predstavlja priopćenje predstavnika tvrtke “Adriatic Luxury Towers – Adriatic luksuzni tornjevi” pa se tako u tekstu spominje Nataša Srdoč koja se predstavlja kao „MBA, ekonomist, lider međunarodnog think tanka International Leaders Summit i bivši korporativni bankar“. Uz gospođu Srdoč, u tekstu se spominje i gospodin Joel Ananda pa pretpostavljam kako su oni autori ovog priopćenja pa tako i niza iznesenih laži. 

U tekstu se tako navodi kako Grad Rijeka opstruira njihovu investiciju u stanogradnju na Martinkovcu, zatim da Grad Rijeka uzurpira nečije privatno zemljište i time pogoduje privatnim investitorima, sve na štetu projekta gospođe Srdoč i njezinih suradnika. Jasno, sve to nipošto nije točno i riječ je o kleveti, lažima i manipulacijama iznesenima isključivo s ciljem zadovoljenja osobnih interesa gđe Srdoč i njezinih suradnika.

Isto tako, u tekstu se spominju strani ulagači, provođenje zakona koji će američkim dužnosnicima pomoći u kažnjavanju stranih dužnosnika (?!), spominje se i međunarodna studija za potrebe donatora, uključujući Svjetsku banku, IMF, IFC, institucije Europske Unije, EBRD, EIB, što samo za sebe najbolje ilustrira o čemu se ovdje zapravo radi. 

No, da se vratim na temu stanogradnje na Martinkovcu. Posljednjih godina, gotovo isključivo putem mailova koje mi je upućivala kao gradonačelniku, gospođa Srdoč komunicira s gradskom upravom zahtijevajući promjenu Detaljnog plana uređenja (DPU) Martinkovac, dakle dokumentacije kojom se određuje što se i gdje smije graditi i na koji način. Izmjenom DPU-a donesenom 2013. godine, na zemljištu u vlasništvu g. Tomislava Srdoča (oca gospođe Nataše Srdoč), na građevnoj čestici planske oznake Dp-4 predviđena je izgradnja jednog stambenog tornja visine 3S+P+11 (dakle, tri etaže suterena, prizemlje i 11 katova) te strukture visine 3S+P+3 (tri etaže suterena, prizemlje i tri kata) u njegovom zapadnom nastavku. Međutim, u svojim zahtjevima, gospođa Srdoč traži izgradnju dvaju stambenih tornjeva visine 3S+P+11, a svoj zahtjev temelji na navodnom interesu američkog kapitala, te stalnim optužbama na račun Grada o štetama koje su planska rješenja uzrokovala vlasnicima zemljišta, pogodovanjima i slično. 

Vrlo slično je intoniran i tekst zadnjih priopćenja objavljenih na mrežnim stranicama Fiuman.hr te na stranicama Adriatic Luxury Towersa.

Iako je Grad Rijeka u više navrata, vrlo iscrpno i argumentirano upoznao gospođu Srdoč s razlozima radi kojih nije moguće udovoljiti njezinom traženju, treba istaknuti sljedeće:

Grad Rijeka uvijek je bio otvoren za ulagače te je u cilju poticanja ulaganja bio spreman i na izmjenu prostornih planova, a posljednji takav primjer predstavlja donošenje izmjena DPU Potok, krajem 2018. godine. Međutim, svaki odgovorni ulagač mora uvažiti holistički pristup, tj. poći od pretpostavke da se u planiranju i gospodarenju prostorom moraju uvažiti i pomiriti različiti interesi vlasnika i korisnika unutar tog istog prostora. Prilikom prvog isticanja inicijative za promjenom DPU Martinkovac, gđa Srdoč bila je upoznata s važećim planskim rješenjem, negativnim raspoloženjem javnosti prema stambenim tornjevima izraženim tijekom održavanja javne rasprave i sl. kao i potrebom izrade posebne studije odnosno rješenja kojim bi se ispitali novi prostorni odnosi i ocijenila prihvatljivost eventualnih izmjena planskih rješenja. 

Međutim, umjesto konstruktivnog pristupa i stručnog angažmana uslijedili su kontinuirani napadi i zahtjevi bez ikakvih argumenata. Naime, iako se već duže vrijeme koristi navodima kako je riječ o milijunskoj investiciji, gospođa Srdoč nikada nije Gradu Rijeci dostavila Pismo namjere ili predstavila potencijalne investitore, što je redovita praksa prilikom ulaganja ovakvog tipa. Osim što je izvijestila kako je riječ o „poštenim ulagačima“, gospođa Srdoč propustila ih je navesti, ali je zato s velikom lakoćom ulaganja drugih proglasila sumnjivim. Iako gradska uprava još uvijek nije upoznata ni sa kakvom studijskom osnovom iz koje proizlaze (tek) sada objavljene vizualizacije, od nas se imperativno traži promjena detaljnog plana, a umjesto gradnje partnerskog odnosa, gospođa Srdoč najavljuje vođenje dnevnika „interakcija s gradskim vlastima, postupaka i procedura, kako se opstrukcije privatnih vlasnika u gradu Rijeci više ne bi dešavale“, što također govori samo za sebe. 

S druge strane, uzevši u obzir navode gđe Srdoč, postaje nejasno kako su onda u gradu koji opstruira privatne vlasnike svoje investicije ostvarili (i ostvaruju) brojni ulagači u području stanogradnje, trgovine, farmacije, prometa, hotelijerstva, telekomunikacija i dr. Štoviše, ni jedan od njih nije vodio „dnevnik interakcija“ niti je i jedno ulaganje bilo ocijenjeno problematičnim po osnovi zloporabe, korupcije ili bilo kojeg drugog vida neetičnog ponašanja.

Jednako tako moram reagirati na navode o kršenju „vlasničkih prava pojedinaca-direktnim oduzimanjem vlasništva i kroz prostorno planiranje, na način da se oduzme imovinska korist privatnim vlasnicima“. Da li se mogućnost izgradnje samo jednog a ne dva stambena tornja može označiti oduzimanjem vlasničke koristi? Da li je uopće umjesno iznositi takvu tezu u situaciji kada Grad Rijeka baš svakom vlasniku zemljišta, neovisno o kojem je području grada riječ, platio zemljište potrebno za izgradnju prometnica i infrastrukturu kao i za druge javne površine i sadržaje? Koliko nam je poznato, gospođa Srdoč tada nije imala primjedbi. Stoga, a umjesto isprika koje bi gospođa Srdoč trebala uputiti Gradu Rijeci, pozivam američke i druge institucije koje su se uključile (ako jesu) u projekt, da od gospođe Srdoč zatraže konkretne činjenice kojima će dokazati da je Grad Rijeka oduzimao vlasništvo i imovinsku korist kroz prostorno planiranje, te da potom donesu odluku o svom daljnjem angažmanu.

Budući da svoju tezu neće moći dokazati, takva situacija pokazat će na najbolji način koliko je gospođa Srdoč pouzdani partner, kao i to koliko su sve druge njezine konstrukcije neodržive. 

Konačno, nije utemeljeno spominjanje bilo kakve zaštite interesa GP „Krk“ od strane Grada Rijeke. Riječ je o privatnom ulagaču koji je tijekom više godina pripremao zemljište i osmišljavao program izgradnje ovog dijela Martinkovca, koji je na tržištu nekretnina predstavljen pod promidžbenim imenom See Mar Residence, te je za isti izrađena i promidžbena brošura. Upravo iz tog propagandnog materijala, gospođa Srdoč uzela je grafički prikaz koji sadrži i posve pojednostavnjeni izgled moguće gradnje na čestici Dp-4, kao i drugih planiranih građevina, dok su građevine na česticama u vlasništvu tvrtke GP Krk oblikovno i volumenski posve dorađene. Međutim, svojim navodima gospođa Srdoč teško obmanjuje javnost jer niti je Grad Rijeka s GP Krk-om planirao i ucrtavao navedenu građevinu, niti je imao ikakve veze s oblikovanjem projekta u formi u kojoj je on (bio) razvijen. Za utvrđivanje izgleda građevine i drugih njezinih osobina bitne su odredbe iz Detaljnog plana, kao i arhitektonska imaginacija, na što je Grad Rijeka višekratno pozivao gospođu Srdoč, a čemu se ona neprestano opire. 

I za kraju, moram se vratiti na već spominjane navode u priopćenju gđe Srdoč i gospodina Ananda i istaknuti ih u cijelosti: “Ovaj projekt će postati istaknuta međunarodna studija (case study) koja će pomoći američkim izabranim dužnosnicima i američkom ministarstvu financija u provođenju zakona Global Magnitsky Act – principijelnom pristupu kojim se kažnjavaju strani državni dužnosnici u slučajevima korupcije i kriminala”, a “međunarodna studija (case study) poslužit će za potrebe donatora, uključujući Svjetsku banku, IMF, IFC, institucija Europske Unije, EBRD, EIB i drugih donatora, kako se sredstva poreznih obveznika zemalja SAD-a i Europske Unije ne bi zloupotrebljavala od strane riječkih gradskih vlasti i s njima povezanih privatnih partnera”. 

Dakle, imaginarni neboderi na Martinkovcu će američkim dužnosnicima i američkom ministarstvu financija pomoći u provođenju zakona kojim se kažnjavaju strani dužnosnici, a poslužit će i donatorima, uključujući Svjetsku banku, IMF, Europsku uniju itd. Je li baš tako, ili ipak nije, neka procijeni svatko za sebe. 

U konačnici, prijetnja američkim institucijama i međunarodnim bankarskim institucijama naprosto je smiješna. Za američku intervenciju ne brinem, a sa svim bankarskim institucijama koje su navedene Grad Rijeka već godinama surađuje i zajednički realizira niz projekata. Primjerice, Svjetska banka je bila prvi ulagač u razvoj projekta odvodnje Aglomeracije Rijeka, a potom je financiranje preneseno na fondove EU iz kojih Grad Rijeka redovito povlači sredstva za različite gradske projekte putem aplikacija, suradnje u regionalnim projektima i slično”, navodi se u reagiranju koje potpisuje gradonačelnik Vojko Obersnel.