Opatijac Ivan Brozina kreće biciklom na veliko putovanje Europom

Mladi Opatijac Ivan Brozina, iznimno uspješan student arhitekture s odrađenom praksom u Danskoj, ali i polaznik Akademije dramskih umjetnosti, prošlog ljeta proveo je četiri tjedna na hrvatskim i talijanskim cestama samo “u društvu” svog bicikla, a sad se priprema za veliko tromjesečno putovanje po Europi.

Razgovarali smo s njim kako bismo doznali njegove motive za ovo iskustvo koje će zasigurno pamtiti cijelog života.

Protekle godine putovao si biciklom obalom Jadranskog mora i po Italiji. Što te potaknulo na jednu takvu avanturu i kako su reaglirali članovi obitelji?

“Dok sam još bio srednjoškolac, tijekom jednog od razgovora s prijateljima, došli smo na ideju da bi bila zanimljiva avantura posjetiti Lago di Garda, ali biciklom. Moglo je to biti bilo koje mjesto koje smo smatrali prekrasnim i koje je u nekoj relativnoj blizini. Lago di Garda je prvo takvo mjesto kojeg smo se tada sjetili. No, kako je vrijeme prolazilo, tako su se i životne obaveze svakog od nas povećavale i sve smo ih manje uspijevali uskladiti i ta ideja je pomalo padala u zaborav. Zapravo mislim da sam u jednom trenutku osjetio da ju neću uspjeti ostvariti budem li čekao druge i odlučio sam “uzeti stvar u svoje ruke”.

Nakon te odluke, preostalo je odrediti okvirni datum polaska, izabrati put, pripremiti rekvizite nužne za takav put i obznaniti vijest obitelji i prijateljima. Očekivao sam brigu i neku vrstu averzije prema toj ideji od strane obitelji, što je naravno normalno, s obzirom na to da prvi put odlazim na takvo putovanje u nepoznato i to bez ikakve pratnje. Što se tiče prijatelja, mislio sam da će to dosta lakše prihvatiti, ali na kraju su me i jedni i drugi proglasili ludim i teška srca pustili.

Odlučio sam se na rutu Rijeka – Split – Ancona – Siena – Firenza – Lago di Garda – Opatija pa sam tako biciklom obišao i dio naše i dio talijanske obale. Mislim da je to bila bolja varijanta nego ići direktno prema Lago di Garda, jer je ovakva ruta doprinijela doživljaju u smislu da sam imao prilike upoznati obje strane obale Jadranske mora, prirodu, reljefe, znamenitosti i slično. Nakon mjesec dana, vratio sam se doma, bogatiji za tisuću novih iskustava. Obitelj i prijatelji su mi priznali da su ponosni i da im je ipak drago što sam se odvažio na taj put, vjerojatno misleći da je to bila avantura za jednom u životu. No ja se nikako nisam mogao oteti osjećaju da bi takvo putovanje htio ponoviti, možda već i sljedeće godine, možda tada čak otići i do Portugala…”

Jesi li već u potpunosti isplanirao rutu po Europi? Možeš li otkriti malo detaljnije svoj plan i postoje li nekakve pripreme za takvo putovanje?

“Danas, nešto manje od godinu dana nakon, ideja o posjetu Portugala, Španjolske, Francuske i Italije će se ostvariti, a cijelo putovanje će trajati oko tri mjeseca, do početka nove akademske godine. Krećem za otprilike desetak dana. Iskreno, nisam još napravio detaljan plan puta, no to me ne brine, dio ljepote ovakvog putovanja je i u tom neznanju, tj. neizvjesnosti. Često ne znaš kuda će te put odvesti, koga ćeš upoznati i što te sve čeka sljedeći dan ili sat. Za sada znam da ću početak putovanja započeti letom do Porta i od tamo nastaviti biciklom prema Santiago de Campostelli, zatim obalom proći Portugal, Španjolsku, Francusku, i tako nastaviti do Genove, te se od Genove popesti do završnog odredišta – Dolomita. Kao i prošli put, nosim šator kako bi bilo gdje mogao prenoćiti, a siguran sam da ću u svrhu prenoćišta ponovo koristiti couchsurfing i kampove u većim gradovima.

Nemam neki poseban plan treninga ili bilo kakvih priprema. Tijekom cijele godine bavim se sportom, a mjesec dana prije početka putovanja malo intenziviram treninge i vozim biciklu više nego inače kako bi tijelo koliko-toliko prilagodio na uvjete bicikliranja. U najgorem slučaju, prvih deset dana putovanja posluže kao jako dobra priprema.”

Koji su motivi takvog putovanja i da li bi sličnu avanturu preporučio drugima?

“Što se tiče neke svrhe, mislim da svatko za sebe može pronaći svoje razloge i očekivanja radi kojih bi se odvažio na ovakvu avanturu. Ono što mogu garantirati je da, osim ispitivanja vlastitih granica, ovakvo putovanje donosi mnogo lijepih uspomena i doživljaja. Putuje se uz minimalne troškove, svakodnevno se svjesno ili nesvjesno istražuje, stječu se nova poznanstva (ponekad poznanstva samo na jedan dan), razmjenjuju se iskustva, odluke koje se donose moraju biti ponekad brze, ponekad dobro promišljene i sve to rezultira nekim pozitivnim tragom koji ostaje u osobi možda i za cijeli život. Iz tog razloga bi takvu, ili sličnu avanturu, preporučio svima, a nadam se i da svojim primjerom pokazujem da je, unatoč nekim osobnim i društvenim barijerama koje su prisutne u svakom od nas i konstantnom nedostatku vremena u ovo moderno doba, ipak moguće odvažiti se na avanturu o kojoj maštamo.”

Inače studiraš arhitekturu?

“Da, student sam arhitekture u Zagrebu i upravo završavam 4. godinu. Prošle godine sam uzeo pauzu kako bi odradio praksu u birou Idisa Turata i pola godine proveo u renomiranom uredu u Kopenhagenu. Ove godine sam odlučio upisati i predmete na Akademiji dramskih umjetnosti. Tu sam imao priliku raditi na nekoliko scenografija. U HNK-u u Zagrebu radio sam scenografiju opere “Lukava mala lisica” s kolegama na studentskom projektu koji je osvojio rektorovu nagradu, i isto tako sam bio angažiran za scenografiju za predstavu “Nevidljivi” u Gavelli”, rekao je Brozina u razgovoru za Fiuman.hr.