Povežite se s nama


Mnoge Riječane i Opatijce potresla je vijest da je u nedjelju navečer zauvijek sklopio oči njihov omiljeni predavač fizike i matematike Ibrahim Berbić. Pogreb dragog pokojnika bit će održan u četvrtak 19. siječnja u 15 sati na mjesnom groblju Drenova. Iz njega ostaju supruga Nađa, kći Hana, unuka Dina i tisuće bivših učenika.

Popularni profesor Ibro, kako su mu tepali učenici, većinu je svog radnog vijeka proveo u Osnovnoj školi Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji, u kabinetu fizike na prvom katu. Predavanje fizike i matematike nezahvalan je zadatak budući da su mnoge djevojčice i dječaci u (pred)pubertetskoj dobi nezainteresirani za brojke i računanje. Profesor Ibro činio je to sa stilom. Njegove priče o društvenim aktualnostima, povijesti, politici, nogometu i drugim zanimljivim temama pune njegovog britkog humora koje bi ponekad potrajale čitav školski sat ušle su u legendu. Nema učenika koji iz svojih osnovnoškolskih dana ne nosi uspomenu na profesora Ibru. Na facebook-u se ovih dana moglo pročitati stotinjak uspomena koje su bivši učenici pisali na svojim profilima. Ovo su neke od njih:

“Ajme koja šteta, bio je legenda koji je shvaćao nas učenike u bilo kojem segment. Znao je da nismo svi fizičari. Meni je znao reći, Jao Valentina Šta ću ja s tobom, hajde pročitaj koliko ima stupnjeva na termometru. Bravo! Ajd sjedi prošla si i sretno. Sad ja vama profesore želim mirnu vječnost i pamtit ćemo vas”, napisala je Valentina Ćatić.

“I mom je razredu bio najdraži razrednik! Po mom mišljenju i jedini svjetski profesor u našoj školi koji je učio razumijevanje, a ne čisto gradivo! Vjerujem da se mnogi sjećate legendarnog mjerenja volumena sačme u menzuri.” Daniel Hauptfeld

“Bio je legendaran. Nije mi ostalo niš od fizike, ali jest puno uspomena na njega. Sjećam ga se u jeans košulji i trapkama- tvrdio je da mu je to radno odijelo.” Romina Božac

“Upoznao sam ga već u 4. razredu kad me povukao za uši (djelotvorna odgojna metoda kad druge ne pale), da bi mi u 7. i 8. razredu bio najdraži profesor od kojeg sam u 2 godine naučio više fizike nego u 4 godine srednje i 1 na fakultetu…legenda!» Goran Baretić

“Kada bi nam izdiktirao zadatak, uzeo je pauzu od čitave 4 sekunde i pitao: “Ima li tko da je riješio?!” Pavle Puž

«Teško je zaboraviti njegov cik – cak hod po škalinima» Marin Starčić

“Ibro: Igore đe se gasiš? Dosadio si i Bogu i narodu. Vrhunski čovjek i profesor.” Igor Bingi Damjanić

“To je bio jedan od rijetkih profesora na čijem satu nikad nije bilo dosadno. Nikad vas neću zaboraviti legendo.” Diana Derini Tolić

“Najdraži profesor čija predavanja i anegdote dan danas prepričavamo. Bio je tako dobar i blag i pun razumijevanja za nas djecu.” Daria Komadina

“Imala sam ga prilike viđati i sad kad je bio bolestan. I vjerujte, Ibro je uvijek bio isti Ibro, duh se nije slomio. Uvijek mi je došlo da ga zagrlim.” Maja Mihelčić

«Rene: Profesore mogu na WC? Ibro: Hajde odi da meni ne sereš na satu», Rene Pavić

“Dražen: Profesore, profesore, boli me zub. Ibro: I glava boli kad je šuplja.” Dražen Gojković

Ibro berbić

Profesor Ibro bolovao je dugih šest godina od zloćudne bolesti. Usprkos lošim prognozama, njegov vedar duh nije ga napuštao do samog kraja. Naizgled tih, miran i povučen, a zapravo iznimno zanimljiv i zabavan sugovornik s prepoznatljivim «bosanskim šarmom» i izvrsnim smislom za humor. Ironije li, bio je strastveni pušač i veliki fan rock sastava Zabranjeno pušenje. Bio je ljubitelj nogometa i navijač FK Čelik iz Zenice za čije je omladinske kategorije nastupao. Planinario je i bio zaljubljen u planine. Panično se bojao vožnje automobilom pa ga se često moglo vidjeti u «dvojci» ili «trizduji» kako putuje od svog doma na Zametu do radnog mjesta u Opatiji.

Rođen je drugog siječnja, ili ti ga januara kako bi on to rekao, 1952. godine u Zenici (BiH) gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studentske dane proveo je u Rijeci gdje je studirao fiziku i matematiku. Skromni studentski džeparac nadopunjavao je pružajući instrukcije. Nakon što je apsolvirao kao najmlađi student u svojoj generaciji, vratio se u rodnu Zenicu gdje je i radio u tamošnjoj školi. Imao je riješeno stambeno pitanje, dobru plaću, siguran posao, a smiješilo mu se mjesto ravnatelja škole.

Unatoč svemu tome, profesor Ibro odlučio se za dolazak u Rijeku kako bi diplomirao. Razlog je bio prilično jednostavan. Što drugo nego ljubav? Za vrijeme studentskih dana zaljubio se u Nađu, dugogodišnju novinarku Novog lista, iz poznate obitelji Tokalić koja dan danas drži poznatu pečenjaru «Park» na Zametu popularniju pod nazivom «Kod Fadile.» Uskoro su se oženili i dobili Hanu, njihovu kći jedinicu. Kako bi prehranio obitelj, profesor Ibro radio je nekoliko poslova istovremeno. Nosio je namještaj u Lesnini, u Poljoprometovom skladištu iskrcavao i ukrcavao voće i povrće te ostale fizičke poslove. Nakon diplome, radio je u školi kaznionice na Golom otoku, a najdublji trag ostavio je u opatijskoj osnovnoj školi.

Malo tko zna da je volio svirati gitaru. Bio je samouk glazbenik i veliki poznavatelj klasične glazbe. Ipak, njegova prva i najveća ljubav ostaje Bosna i sevdalinka. «Kada je Ibro pjevao, slavuji su šutjeli. Kakav glas je imao! Ja sam se zaljubila na prvi pogled», rekla je njegova supruga Nađa Berbić kada smo razgovarali netom nakon njegove smrti. Na pitanje kako se drži odgovorila je: «Ibro bi bio tužan da se loše držim. Zato mogu reći da sam dobro. Hvala na pitanju.» I kada ga više nema, njegov vedar duh ostao je među nama.

 Svaki njegov sugovornik reći će da je imao vrlo široko, gotovo enciklopedijsko znanje, a na svako pitanje bi odgovarao tako da najprije postavi problem, njegove elemente i raščlanio ga na proste faktore i potom ponudio rješenje. I u svakodnevnoj komunikaciji upotrebljavao je postavke fizike i matematike na izrazito duhovit način da plijeni pažnju svakog slušača. „Vi ste intelektualac upravo po spremnosti da se suočite sa problemima vremena, da, ako tako mogu reći, artikulirate, da jasnije formulirate pitanja koja muče vašega komšiju, vaše kolege sa posla, koji muče svakog građanina, svakog člana društva u kojem živite.“, napisao je najdraži književnik profesora Ibre, bosanski spisatelji dramaturg Dževad Karahasan. Upravo je to profesor i bio – intelektualac. Nije bilo teme o kojoj on nije ponešto znao. Da ponešto! Kao dječaku, učeniku sedmog razreda, činilo mi se da profesor Ibro sve zna.

Bio je rijetko pošten, pravedan, nikada konformist i nikada licemjer. «Uvijek moraš biti trunčice anarhist, uvijek kritičan prema vlasti. To je pitanje mentalne higijene», govorio bi o politici. Čitav život sanjao je da bude učitelj, profesor, predavač i ništa drugo osim toga. Bio je čovjek koji je ispunio snove. I više od toga. Bio je dobar čovjek. Rahmet mu duši.