100 tisuća ljudi je uživo pratilo kuda se kreće ilegalni car meet, samo je Brnadu “sve bilo nepredvidivo”

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Dok načelnik Policijske uprave primorsko-goranske Hari Brnad tvrdi da su ilegalni organizatori car meeta lokacije dogovarali putem društvenih mreža i da „to nije bilo predvidivo“, materijali i screenshotovi koje je dobio Fiuman pokazuju koliko se intenzivno cijeli događaj zapravo mogao pratiti. Lokacije su se objavljivale u komunikacijskim kanalima s desecima tisuća članova, ljudi su ih pratili gotovo u realnom vremenu, a pojedinci iz domaće automobilske scene tvrde da su informacije odmah prenosili policiji te su predočili za to i određene dokaze. Unatoč svemu tome, veliki rotor na Škurinjama praktički je okupiran gotovo sat vremena, a dio sudionika nakon toga nastavio je prema autocesti na ulazu u Rijeku gdje je ponovno došlo do blokade.

Screenshotovi komunikacijskih kanala TSNS-a i CGG-a koje je dobio Fiuman pokazuju da nije riječ o nekolicini ljudi koji su u tajnosti međusobno razmjenjivali lokacije.

TSNS-ov kanal imao je približno 25 tisuća članova, a CGG-ov gotovo devet tisuća. U njima se tijekom večeri najavljivalo kada će biti objavljena lokacija, pozivalo ljude da krenu te potom objavljivalo nove lokacije.

Uz to, informacije o okupljanjima i njihovu kretanju uživo su se objavljivale i na dva Instagram profila koji zajedno imaju gotovo 100 tisuća pratitelja.

„LOCATION DROP 21:00“, najavljeno je nekoliko sati unaprijed.

Uslijedilo je odbrojavanje, a potom i konkretna lokacija na području Kukuljanova. Kasnije su stizale poruke „New spot“, „Be fast“ i „Next spot in 10 minutes“.

Gledatelji znali kamo idu, informacije dobivala i policija

Upravo zato posebno neobično zvuči tvrdnja da kretanje nije bilo moguće predvidjeti.

Ogroman broj ljudi događaj je pratio uživo. Na svakoj novoj lokaciji vrlo brzo pojavljivale su se stotine gledatelja, a na Škurinjama i Kukuljanovu se okupila masa ljudi, možda čak i njih oko tisuću.

Ako su građani mogli doznati gdje treba doći kako bi gledali driftanje, paljenje guma i druge opasne manevre, logično je pitati kako te informacije nije mogla pravodobno iskoristiti policija koja je već provodila pojačanu akciju upravo zbog tih okupljanja.

Tim više što predstavnici legalne domaće automobilske scene tvrde da nisu bili samo pasivni promatrači komunikacijskih grupa. Navode da su policiju upozoravali danima ranije, da je održan sastanak na kojem je policiji objašnjeno kako ilegalni organizatori djeluju te da su tijekom same večeri policijskim službenicima odmah prenosili informacije o smjeru kretanja i novim lokacijama.

Tvrde čak da su u pojedinim slučajevima za sljedeću lokaciju znali i prije nego što je javno objavljena pratiteljima.

Neke od poruka iz grupa

Organizatori pratiteljima: Blokirajte policijska vozila

Screenshotovi pokazuju i da organizatori nisu računali samo na vozače nego i na brojnost okupljenih.

U jednoj od uputa poziva ih se da naprave „human wall“, odnosno ljudski zid, i ne dopuste policiji pristup vozačima.

„THEY CAN’T DO ANYTHING, THERE WILL BE TOO MANY OF US!“, poručeno je – odnosno, „Ne mogu nam ništa, bit će nas previše!“

Tijekom događaja pojavljuju se još konkretnije upute: „YOU HAVE TO BLOCK THE POLICE CARS.“

Okupljene se poziva i da automobilima blokiraju ulaz u rotor policiji.

Na više snimki s događaja doista se vide policijska vozila s uključenim svjetlosnim i zvučnim signalima koja teško prolaze kroz masu ljudi. To samo po sebi ne dokazuje da su konkretni ljudi na snimkama postupali prema navedenim uputama, ali pokazuje koliko je ozbiljno trebalo shvatiti poruke koje su se širile komunikacijskim kanalima.

Kako je onda moguće gotovo sat vremena zauzeti Škurinje?

I tu dolazimo do ključnog pitanja.

Prema informacijama kojima raspolaže Fiuman, divljanje na rotoru Škurinje trajalo je približno sat vremena. Policiju su zbog događaja zvali i stanovnici okolnih zgrada. U tom vremenu stigao se okupiti ogroman broj gledatelja, vozila su izvodila opasne manevre, promet je bio praktički onemogućen, a snimke su se širile društvenim mrežama.

A nakon Škurinja priča nije završila. Dio sudionika ponovno se premjestio te je potom došlo i do blokiranja autoceste na ulazu u Rijeku. Zato više nije dovoljno reći da su organizatori mijenjali lokacije i da se policija s njima „igrala mačke i miša“.

Kako su stotine i tisuće gledatelja uspijevale pratiti gdje se događaj seli, dok policija s pojačanim snagama i informacijama koje su joj, prema tvrdnjama domaće scene, dostavljane nije uspijevala spriječiti zauzimanje ključnih prometnica?

Brnad treba objasniti što točno „nije bilo predvidivo“

Hari Brnad izjavio je nakon događaja: „Policija je doista pojačano postupala. Upravo sa svojim postupanjem smo izazvali revolt ovih ilegalnih organizatora koji su se online, putem društvenih mreža dogovarali pozicije i gdje će se okupljati i to nije bilo predvidivo.“

Nakon svega što je izašlo u javnost, upravo taj posljednji dio njegove izjave zahtijeva puno preciznije objašnjenje. Nitko ne tvrdi da je policija nekoliko sati unaprijed morala pogoditi svaku sljedeću lokaciju.

Ali ako su deseci tisuća ljudi imali pristup kanalima na kojima su lokacije objavljivane, ako su se informacije širile i preko Instagram profila s ukupno gotovo 100 tisuća pratitelja, ako su stotine gledatelja uspijevale doći na nove lokacije, ako je policija danima pratila cijelu situaciju i ako su joj ljudi iz domaće automobilske scene dodatno dojavljivali kamo se kolona kreće, onda više nije riječ samo o sposobnosti predviđanja.

Riječ je o sposobnosti reagiranja na informacije koje su već postojale.

Zato Brnad treba odgovoriti: kada je policija saznala za Škurinje, kada je zaprimila prvi poziv građana, kada je tamo poslala dovoljne snage i zašto je događaj mogao trajati gotovo sat vremena?

I zatim još važnije: kako je moguće da su se sudionici nakon Škurinja ponovno organizirano premjestili i uspjeli izazvati novu blokadu na autocesti prema Rijeci?

Jer što se više rekonstruira kronologija te večeri, to manje uvjerljivo zvuči objašnjenje da sve jednostavno „nije bilo predvidivo“.

Ako su gledatelji znali kamo treba doći, a pojedinci su policiji još i dojavljivali kamo sudionici idu, javnost ima pravo pitati zašto policija nije bila tamo prije njih.

Pritisak na Brnada sve veći, traži se njegova smjena

U ponedjeljak su se kritike na račun rada vrha Policijske uprave primorsko-goranske dodatno pojačale. Sve su glasniji pozivi Hariju Brnadu da zbog svega što se dogodilo podnese ostavku, ali i zahtjevi prema ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću i glavnom ravnatelju policije Nikoli Milini da preispitaju njegovu odgovornost i smijene ga s mjesta načelnika PU primorsko-goranske.

Pritom se pitanje odgovornosti ne može svesti na policajce koji su te večeri bili na ulicama. Oni ne odlučuju o ukupnom rasporedu snaga, prioritetima i načinu vođenja tako velike policijske operacije. Upravo zato javnost ima pravo tražiti odgovore od ljudi koji policijom upravljaju.

Brojni Riječani s nevjericom prate rasplet događaja nakon kojih bi Brnad, unatoč svemu, mogao ostati na čelu riječke policije. Nakon višesatnog kaosa na Kvarneru, gotovo sat vremena zauzetog jednog od najvećih riječkih rotora, naknadne blokade autoceste i svega što je u međuvremenu otkriveno o količini dostupnih informacija, povjerenje velikog dijela javnosti u vodstvo policije očito je ozbiljno narušeno.

Upravo zato više nisu dovoljne općenite tvrdnje o nepredvidivim lokacijama i „igri mačke i miša“. Ako Brnad smatra da je policija postupila pravodobno i dobro, javnosti treba pokazati preciznu kronologiju i objasniti kako je, uz sve informacije koje su kružile i dojave koje su stizale, bilo moguće da se dogodi ono što je Rijeka gledala te večeri. Fiuman je Brnadu uputio dva opširna upita još tijekom noći sa subote na nedjelju. Zasad nema nikakvog odgovora.

Jer nakon svega ključno pitanje više nije samo kako je nekoliko stotina ljudi uspjelo izazvati takav kaos. Pitanje je i može li Hari Brnad nakon takvog policijskog odgovora i dalje imati dovoljno povjerenja javnosti za vođenje Policijske uprave primorsko-goranske.