Marino i Tomislav krenuli s Grobnika i autostopom stigli sve do Nordkappa udaljenog 5.000 kilometara

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Nakon točno mjesec dana putovanja, gotovo 5000 kilometara i više od stotinu promijenjenih automobila, Riječani Marino Mazor i Tomislav Madžar ostvarili su avanturu koju će teško zaboraviti. Put koji je započeo kod naplatnih kućica na Grobniku završili su na Nordkappu, krajnjem sjeveru Europe, a cijelu udaljenost prevalili su autostopom – oslanjajući se na podignuti palac, šator i dobru volju ljudi koje su susretali putem.

Glavno pravilo bilo je jednostavno – kilometri se ne smiju prelaziti plaćenim prijevoznim sredstvima. Putovanje Marina i Tomislava zato je u potpunosti ovisilo o ljudima koji će ih pokupiti uz cestu.

Iako se ponekad na prijevoz čekalo i cijeli dan, prosječno vrijeme čekanja bilo je tek oko pola sata. Auto po auto, kilometar po kilometar, od Grobnika su se tako približavali sve hladnijem europskom sjeveru.

„Nakon točno mjesec dana autostopiranja od Rijeke do najsjevernije točke Europe – koristeći samo podignuti palac – stigli smo do Nordkappa! Skoro 5000 prevaljenih kilometara i preko 100 izmijenjenih automobila prevelo nas je od naplatnih kućica na Grobniku do samoga sjevera Skandinavije. Tamo gdje zemlja prestaje, a podno klifova preostaje samo beskrajno more koje se proteže sve do Sjevernoga pola. Stigli smo do kraja kontinenta“, opisali su Mazor i Madžar svoju avanturu.

Šator, plinsko kuhalo i jedno pitanje – koliko još prema sjeveru?

Putovali su bez luksuza. Spavali su u šatoru, a obroke pripremali na malom plinskom kuhalu. Svakodnevica se sastojala od podizanja i spremanja šatora, pronalaska mjesta za hranu i noćenje, istraživanja zanimljivih lokacija te, prije svega, razgovora sa stotinama ljudi koje su upoznali uz cestu i u automobilima.

Plan za sljedeći dan često nije postojao.

„Nekada bi nas zaustavljeni auto upitao: ‘Gdje idete? Gdje ćete spavati?’ Naš odgovor redovito je bio: ‘Ne znamo’, ili ‘Na sjever’. Jer stvarno i nismo znali. Spavat ćemo tamo gdje nas auto pusti u sumrak, kada ostanemo bez energije za daljnje pokušaje zaustavljanja prijevoza.“

Dugi ljetni dani na sjeveru Europe pritom su im išli na ruku. Dogodilo se tako da su i oko ponoći istodobno promatrali Sunce i Mjesec na horizontu.

Veliku slobodu pružala im je i mogućnost boravka u prirodi. Nekih noći šator bi postavili uz cestu, dok bi se drugih jutara probudili na vrhu klifa, s pogledom na male otoke povezane cestama preko oceana.

Fjordovi, klifovi i prizori „kao da nisu s ovog planeta“

Poseban dojam na Marina i Tomislava ostavila je priroda sjevera Europe.

„Priroda je golema i nekada imaš osjećaj da si toliko mali da će te daljina progutati. Klifovi, fjordovi, planine, stabla i horizonti. Sve je veliko i toliko lijepo da izgleda kao da nije s ovoga planeta!“

Putovanje im je pružilo i zanimljiv uvid u svakodnevni život Skandinavaca. Među automobilima u kojima su se vozili posebno su česte bile električne Tesle, a snažan prelazak na električna vozila povezali su s norveškom politikom poticanja korištenja obnovljivih izvora energije.

I dok je odlazak na pivo u norveškom baru prilično skup, neke od najboljih stvari nisu ih koštale ništa.

„Pivo u baru je skupo, ali baš zato je besplatno sjediti na rtu uz ocean i promatrati polarnu svjetlost koja igra među oblacima.“

Mjesec dana avanture za oko 1000 eura

Na putovanju su imali priliku probati lososa, kitovo i sobovo meso, a unatoč činjenici da su prošli kroz neke od najskupljih europskih zemalja, cijela avantura nije ih financijski iscrpila.

Procjenjuju da su tijekom mjesec dana potrošili oko 1000 eura, možda čak i nešto manje.

„Palac je besplatan, a avantura bez luksuza nije toliko skupa.“

Ipak, iza romantičnih prizora fjordova, klifova i beskrajnih horizonata bili su i manje ugodni trenuci. Duga čekanja uz cestu, hladne i kišne noći te promrzli prsti bili su sastavni dio puta.

Na kraju je sve to postalo dio priče koju će pamtiti cijeli život.

„Mali veliki san koji se već dugo rojio u mojoj glavi je ostvaren. San koji je nekako stalno promatrao mapu i taj hladni sjever. Sve se može uz palac, šator, plinsku bocu i puno volje za avanturom. Samo treba krenuti. Prvi kilometri su najgori…“

Nakon gotovo 5000 kilometara, više od stotinu automobila i mjesec dana neizvjesnosti, Marino Mazor i Tomislav Madžar stigli su od Grobnika sve do Nordkappa.

„Bilo je uspona i padova, dugih čekanja, hladnih i kišnih noći, promrzlih prstiju, ali uspjeli smo! Ako vjeruješ da će sljedeći auto doći, prije ili kasnije stići ćeš do cilja.“

Mazor je u cijeloj avanturi više pisao u svom Facebook blogu.