Od riječkog Korza do Baltika: Ivana Stijelja Schuhmann otkriva što bi Rijeka mogla naučiti od Rostocka

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Od riječkog Korza do obale Baltika – profesionalni put odveo je Ivanu Stijelju Schuhmann iz Grada Rijeke u njemački Rostock, gdje danas vodi međunarodne odnose jednog od najvećih lučkih gradova na sjeveru Njemačke. Nakon gotovo devet godina rada u Kabinetu gradonačelnika Grada Rijeke, ono što je trebalo biti tromjesečno profesionalno iskustvo u gradu prijatelju pretvorilo se u potpuno novo životno i poslovno poglavlje.

Posebno zanimljiv susret dogodio se upravo nedavno u Rostocku. Tijekom službenog posjeta riječkog izaslanstva tom njemačkom gradu ponovno se susrela s gradonačelnicom Rijeke Ivom Rinčić, koju je ranije upoznala u Rijeci. Razgovarale su o funkcioniranju gradskih uprava, gospodarstvu, ulozi Sveučilišta u razvoju grada, ali i mogućnostima snažnijeg povezivanja Rijeke i Rostocka, gradova prijatelja još od 1966. godine.

Deset godina nakon odlaska iz Rijeke, iz perspektive osobe koja dobro poznaje funkcioniranje lokalne uprave u Hrvatskoj i Njemačkoj, za Fiuman govori o razlikama između dvaju sustava, razvoju Rostocka i mogućnostima koje Rijeka još nije dovoljno iskoristila. Otkriva što bi Rijeka mogla naučiti od njemačkog lučkog grada, gdje vidi prostor za razvoj, kako danas doživljava svoj rodni grad te može li zamisliti da se jednog dana u njega i profesionalno vrati.

Rođeni ste u Rijeci i dio profesionalne karijere proveli ste u riječkoj gradskoj upravi. Kako je izgledao vaš put od Rijeke do Rostocka i što je presudilo da karijeru nastavite upravo u Njemačkoj?

“U Kabinetu gradonačelnika Grada Rijeke provela sam nepunih devet godina radeći na poslovima protokola, organizacije različitih događanja te suradnje s gradovima prijateljima, među kojima je bio i Rostock. Upravo mi je ta suradnja otvorila mogućnost da početkom 2016. godine provedem tri mjeseca u Rostocku kao gostujuća djelatnica iz grada prijatelja. Bio je to za mene vrijedan i nezaboravan period, tijekom kojeg sam, između ostaloga, sudjelovala u organizaciji međunarodne konferencije o prihvatu sirijskih izbjeglica, koju su zajednički organizirali Grad Rostock i Unija baltičkih gradova. Cilj konferencije bio je pomoći brojnim gradovima koji su se, suočeni s velikim izbjegličkim valom, odjednom našli pred izazovima za koje nisu bili dovoljno pripremljeni.

Iako je moj boravak u Rostocku u početku bio zamišljen samo kao kratkoročna profesionalna razmjena i novo iskustvo, otvorio mi je sasvim novi prostor mogućnosti prema jednom novom profesionalnom i životnom poglavlju. Po povratku u Rijeku ponuđen mi je angažman na jednom međunarodnom projektu u Turističkom uredu u Rostocku. Dugo sam razmišljala, vagala prednosti i izazove te na kraju odlučila prihvatiti ponudu. 

Kada danas gledam na tu, pomalo neobičnu, ali i hrabru odluku, pogotovo imajući na umu da tada još nisam govorila njemački, čini mi se da je bila rezultat spoja profesionalnih i osobnih razloga, prije svega želje za novim izazovima, okruženjem i iskustvima, ali i boljih profesionalnih uvjeta te prostora za daljnji razvoj i napredak.”

Danas vodite međunarodne odnose Grada Rostocka. Što konkretno obuhvaća ta funkcija i koliko se vaš današnji posao razlikuje od onoga što ste svojedobno radili u Gradu Rijeci?

“Odjel za međunarodne poslove dio je Ureda gradonačelnice i nadležan je za cjelokupno područje međunarodnih odnosa Grada Rostocka. To uključuje organizaciju i koordinaciju međunarodnih aktivnosti gradonačelnice, kao i obveza vezanih uz članstvo Rostocka u međunarodnim organizacijama. Odjel također njeguje kontakte i razvija projekte s gradovima prijateljima, brine o međunarodnim posjetima, koordinira europske poslove u skladu sa Strageijom EU-a za regiju Baltičkog mora, uključujući organizaciju Europskog tjedna, te provedbu manjih EU-projekata. Osim toga, Odjel dodjeljuje financijske potpore udrugama za provedbu međunarodnih projekata u skladu sa smjernicama Odjela. 

Poseban dio djelokruga odnosi se na rad s mladima, projekte u području kulture sjećanja i promicanja mira i demokracije, kao i na obilježavanje važnih međunarodnih dana i obljetnica.

Osim vođenja Odjela i povezanih administrativnih i organizacijskih poslova, moj rad obuhvaća planiranje proračuna i godišnjih aktivnosti, osmišljavanje i provedbu projekata i događanja, izradu i provedbu smjernica za međunarodne poslove rada te koordinaciju i praćenje međunarodnih aktivnosti Grada. Trenutno sudjelujem u izradi Strategije održivosti Grada Rostocka u skladu s ciljevima Agende 2030, čime je moj rad izravno povezan sa strateškim razvojem grada. 

U okviru međunarodnih članstava sudjelujem na stručnim skupovima i susretima posvećenima održivom urbanom razvoju i lokalnoj provedbi ciljeva Agende 2030. Također vodim i radionice i predavanja, a svojim iskustvom doprinosim izradi stručnih priručnika iz područja gradske diplomacije. Jedan od takvih primjera je “Toolkit on Subnational Diplomacy” u izdanju Trumanovog Centra u Washingtonu, DC.

Prethodni poslovi u Gradu Rijeci samo su djelomično pokrivali moje sadašnje odgovornosti i nisam imala voditeljsku poziciju. Danas vodim znatno širi spektar sadržajnih i strateških poslova – od gradske diplomacije, europskih poslova i projekata do oblikovanja politika na lokalnoj i nacionalnoj razini. U tom kontekstu, kao članica Radne skupine za međunarodnu suradnju Udruženja njemačkih gradova (Deutscher Städtetag), s predstavnicima drugih gradova te saveznih ministarstava aktivno sudjelujem u provedbi gradske diplomacije i kreiranju strateških smjernica za lokalizaciju globalnih politika.”

Koliko vam je iskustvo rada u riječkoj gradskoj upravi pomoglo nakon dolaska u Njemačku i postoje li neke stvari koje ste upravo iz Rijeke „ponijeli“ u svoj profesionalni život u Rostocku?

“U Rostock sam došla sa širokim znanjem i iskustvom te razvijenom samostalnošću u radu. Moj je jedini izazov bio što brže svladati jezik i uspješno prenijeti svoje kompetencije u novo kulturno okruženje.

 Iz Rijeke sam “ponijela” brzinu i radnu disciplinu, sposobnost snalaženja u različitim i nepredvidivim situacijama te razumijevanje šireg konteksta. Te su mi sposobnosti zasigurno pomogle u daljnjem profesionalnom razvoju. Osim toga, vjerujem da sam u svoje novo poslovno okruženje unijela osvježenje i kreativnost u obavljanju zadataka.”

Imate rijetku priliku dobro poznavati funkcioniranje lokalne uprave i u Hrvatskoj i u Njemačkoj. Koje su najveće razlike koje ste primijetili – u organizaciji, brzini donošenja odluka, odgovornosti i odnosu prema građanima?

“Glavna razlika leži u opsegu nadležnosti. Njemačka je visoko decentralizirana, pa gradovi imaju znatno šire ovlasti nego u Hrvatskoj. Osim poslova lokalne samouprave, Grad Rostock tako obavlja i poslove prijavništva, matične poslove, izdavanje dokumenata i dozvola, ali upravlja i lučkom upravom i kapetanijom, socijalnom skrbi te vlastitom bolnicom. Dok je sama struktura uprave slična hrvatskoj, poslovanje s građanima je nešto formaliziranije i uređenije. Iako je gotovo za svaku uslugu potrebno zakazati termin, zadnjih godina je napredovala i digitalizacija. Još uvijek se puno usluga može ostvariti i poštom. Govoreći iz osobnog iskustva, ‘teška njemačka birokracija i upravni diskurs” najviše se osjete na razini državnih poslova, dok brzina obrade predmeta na lokalnoj razini ovisi o opterećenosti službi, složenosti slučaja, pojedincima, kao i mjestu.  Ukratko, ako se držite pravila sustava, ide glatko.

Što se tiče samog rada u upravi iz perspektive djelatnika, mogu reći da je u Njemačkoj temelj rada dobra organizacija i dugoročno planiranje. To znači više vremena u pripremi, ali dugoročno veću učinkovitost i manje stresa. U odnosu na Hrvatsku, radni procesi su demokratičniji, užeg djelokruga uz veći naglasak na osobnoj odgovornosti i samostalnosti. Osim toga, velika se pažnja posvećuje  ravnoteži između poslovnog i privatnog života.”

Postoji li nešto što bi Rijeka mogla naučiti od Rostocka kada je riječ o upravljanju gradom, razvoju, privlačenju investicija ili korištenju vlastitog položaja lučkog grada? A postoji li nešto u čemu bi Rostock mogao učiti od Rijeke?

“Glavna prednost Rostocka u odnosu na Rijeku je prostor koji je omogućio razvoj snažnog industrijsko-logističkog ekosustava oko luke. Rostock je maksimalno iskoristio rast offshore vjetroindustrije i teške logistike, pa se na lučkom području velike komponente ne samo prihvaćaju, već i proizvode, zajedno s dizalicama i strojevima. U blizini luke trenutno djeluju i tri brodogradilišta.

Budući da je Rijeka prostorno i nadležnostima ograničena, svoj bi razvojni fokus mogla usmjeriti na visokotehnološke djelatnosti s većom dodanom vrijednošću koje zahtijevaju manje prostora, a temelje se na snažnijem povezivanju sa Sveučilištem. Prvi takav primjer sinergije u Rostocku je tehnološki klaster “Ocean Technology Campus”, koji okuplja znanost, gospodarstvo i javni sektor s ciljem održivog razvoja i komercijalizacije podvodnih tehnologija, poput robotike i autonomnih podvodnih sustava.

Drugi sektor koji je u Rostocku iznimno snažno povezan sa Sveučilištem, a primjenjiv je i na Rijeku, jest biotehnologija i znanosti o životu (Life Sciences). Iz tog je ekosustava izrasla i globalno uspješna tvrtka Centogene, svjetski lider u genetskoj dijagnostici, kao i vrhunske inovacije poput izrade optičkih čipova za stimulaciju mozga ili razvoj mikrostentova za proširivanje jajovoda.

S druge strane, Rostock bi od Rijeke mogao učiti kako grad snažnije približiti građanima kroz kulturu i tradiciju te kako razviti življi i vidljiviji društveni život koji mu trenutno nedostaje.”

Rijeka i Rostock gradovi su prijatelji još od 1966. godine. Što takvo partnerstvo danas konkretno znači građanima? Postoje li projekti ili rezultati suradnje koji možda nisu dovoljno poznati riječkoj javnosti?

“Prijateljska suradnja među gradovima može donijeti brojne koristi ako postoji obostrani interes i strateški pristup. Poznanstva i povjerenje često olakšavaju zajednički rad, osobito na EU-projektima.

Rostock je, primjerice, iskustva u digitalizaciji razmjenjivao s Rigom, s danskim partnerima provodimo infrastrukturne projekte kroz Interreg, dok s Dunkerqueom i Stettinom surađujemo na programima za mlade i projektima kulture sjećanja. 

Važan dio suradnje je i razmjena djelatnika, kroz koju gradovi uče jedni od drugih, a koji i dalje provodimo. Upravo nam se vratio kolega koji je odradio gostovanje u Varni u Bugarskoj. 

Na globalnoj razini, Sveučilište u Rostocku povezalo se s američkim Raleighom – sjedištem najvećeg svjetskog istraživačkog parka za biotehnologiju i biomedicinu, dok s kineskim gradom Hefei ostvaruje razmjenu znanja o novim tehnologijama u poljoprivredi i zaštiti okoliša. S oba grada imamo potpisane sporazume.

Rostock sudjeluje i u razvojnim projektima uz potporu saveznih razvojnih agencija, pa smo tako u Bizerti, u Tunisu, pomogli izgraditi postrojenje za kompostiranje i gradsku tvrtku za gospodaranje otpadom, koji su zamišljeni kao model za druge tuniske gradove, te pročišćivač vode u Panajachelu u Gvatemali. Takva partnerstva imaju veliki značaj za građane te konkretan učinak na kvalitetu života građana. 

Dosadašnja suradnja Rostocka i Rijeke najvećim se dijelom odvijala u području kulture i sporta.  Rostock je 2019. ugostio izložbu Torpedo, koju je posjetilo oko 27.000 građana. Kulturna suradnja predstavlja vrijednu osnovu za daljnje povezivanje, a vjerujem da postoji prostor da se u budućnosti postupno proširi i na konkretnije razvojne projekte od zajedničkog interesa.”

Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić nedavno je boravila u Rostocku, gdje ste se ponovno sreli nakon nedavnog upoznavanja na Riječkom karnevalu. O čemu ste razgovarale i vidite li nakon tog susreta prostor za neke nove, konkretnije oblike suradnje Rijeke i Rostocka? 

“Razgovarale smo o različitim gradskim temama i načinima rada u upravi, specifičnostima Rostocka i njegovom gospodarstvu, ulozi Sveučilišta za razvoj grada te razlikama u kulturi i načinu života. Razmjena iskustava i perspektiva potvrdila je potencijal za daljnje povezivanje te razvoj konkretnijih oblika suradnje između dvaju gradova.”

Rostock i Rijeka imaju mnogo zajedničkog – oba su lučki i sveučilišni gradovi, okrenuti moru i turizmu. Kada danas gledate Rijeku iz perspektive Rostocka, što smatrate njezinim najvećim neiskorištenim potencijalom?

“Rostock je dio šireg, integriranog područja u kojem su luka, turizam, industrija i okolna turistička mjesta snažno povezani i funkcioniraju na znatno većem prostoru. Rostock je lani ostvario 2,3 milijuna noćenja. Dio grada uz more, Warnemünde, jedna je od glavnih trajektnih luka prema Skandinaviji te polazište za oko 200 kruzera godišnje prema Baltiku. Status morskog lječilišta i bogata priroda dodatno pridonose produljenju sezone. Ipak, Rostock ne živi od turizma, već prvenstveno od luke i industrije.

Smatram da Rijeka još uvijek ima prostora za razvoj urbanog turizma, prije svega kroz svoju bogatu kulturnu infrastrukturu. Kao primjer dobre prakse može poslužiti Treviso, koji je uspio privući značajnu publiku organizacijom velikih i prepoznatljivih izložbi te kulturnih programa.

Jednako tako, Rijeka ima iznimno vrijedno pomorsko i industrijsko nasljeđe koje bi se moglo još snažnije povezati i pretočiti u prepoznatljiv turistički sadržaj. Jedna od mogućnosti bila bi objediniti Fiumanku, Fiumare i prateće sadržaje povezane sa Svetim Vidom u veću, sadržajno zaokruženu manifestaciju koja bi na jedinstven način slavila more, pomorsku tradiciju i sam grad. Uz to, smatram da Rijeka ima potencijal za razvoj suvremenog muzejsko-interpretacijskog centra posvećenog moru, pomorstvu i industrijskoj baštini. Primjerice, atrakcije poput Ozeaneuma u Stralsundu, u blizini Rostocka, pokazuju kako se na atraktivan način mogu povezati more, pomorska baština, znanost, obrazovanje i turizam te pritom generirati milijunski prihodi. 

O potencijalima suradnje sa Sveučilištem na području pomorskog gospodarstva i biotehnologije već sam ranije spomenula. No, na kraju, naš najveći potencijal ipak su mladi, obrazovani ljudi – a upravo oni, nažalost, odlaze ili su već napustili Rijeku.”

Nakon toliko godina života i rada u Njemačkoj, kako danas doživljavate Rijeku kada joj se vratite barem povremeno tijekom godišnjeg odmora? Što se, po vašem mišljenju, promijenilo nabolje, a što biste voljeli vidjeti drukčije? 

“Svaki put kada posjetim Rijeku, imam osjećaj da se nešto novo izgradilo ili otvorilo. Činjenica jest da se u posljednjih deset godina puno ulagalo i gradilo – Art-kvart, nova bolnica, luka, vodovod i kanalizacija, a gradi se i kolodvor. To su važni projekti koji mijenjaju grad i njegovu infrastrukturu. Istodobno, grade se i mnogobrojni trgovinski lanci, otvaraju ugosteljski objekti, koji utječu i na način života Riječana. Ono što je također primjetno jesu promjene u vrijednosnom i svjetonazorskom identitetu grada, koje se sve više udaljavaju od nekih obilježja i vrijednosti po kojima je Rijeka desetljećima bila prepoznatljiva.

Ono što bih sigurno voljela vidjeti u sljedećih deset godina jest čista i uređena Rijeka, s obnovljenim pročeljima i šetnicama, novim zelenim oazama uz Rječinu i više prostora za život, susret i boravak na otvorenom.

Grad koji nije samo izgrađeniji, nego prije svega ugodniji za život.”

Možete li zamisliti da se jednog dana profesionalno vratite u Rijeku? Postoji li posao ili projekt zbog kojeg biste ozbiljno razmotrili povratak? 

“Voljela bih u skorijoj budućnosti provoditi više vremena u Rijeci. Ukoliko bi se pružila prilika koja bi ispunila moja poslovna i privatna očekivanja, zašto ne”, rekla je u razgovoru za Fiuman.