Bez plaća, bez platnih lista i bez pomoći: Radnici DI Klane već mjesecima u teškoj situaciji

Društvenim mrežama posljednjih se dana intenzivno dijeli status Željke Barbarić koji je otvorio teško i do sada gotovo nevidljivo stanje u Drvnoj industriji Klana. U objavi bez zadrške opisuje višemjesečnu borbu radnika koji, kako navodi, žive bez redovitih primanja i osnovne sigurnosti, dok institucije ostaju nijeme.

„Radnici tvornice stolica DI Klana plaću za srpanj dobili su tek 31. listopada — i to crkavicu. Crkavicu, jer je nekima ista manja od 900 eura“, napisala je Barbarić, dodajući kako „plaće za kolovoz, rujan, listopad i studeni još uvijek nisu isplaćene“. Prema njezinim riječima, izostale su i božićnice te darovi za djecu, a radnicima, barem onima koje osobno poznaje, nisu izdane ni platne liste. „Platne liste nisu izdane kako ne bi mogli ni pokrenuti ovrhu na Fini“, upozorava.

Posebno se osvrće na zakonodavni okvir i savjete koji se radnicima upućuju. „Zakon kaže da je neisplata plaće kazneno djelo — osim ako poslodavac ‘ima financijskih problema’. Zakon kaže i da se platne liste moraju izdati“, piše Barbarić, ističući da se u praksi sve svodi na poruku radniku da može tužiti poslodavca. „Savjet ‘tuži’ zvuči jako hrabro — iz tople fotelje onoga tko ga je donio. U stvarnosti je to samo još jedna uvreda“, poručuje.

U statusu navodi i da radnici nisu sindikalno organizirani, dijelom zato što je među njima velik broj stranih radnika i ljudi skromnijeg obrazovanja. „U praksi to znači samo jedno: lakše ih je ignorirati, ucjenjivati i izrabljivati“, piše Barbarić. Dodaje kako su se, prema informacijama do kojih je došla, „inspekcije nanizale“, ali bez stvarnog učinka, dok ostale institucije koje bi trebale štititi zakon i radnike, kako navodi, očito šute.

Jedan od najupečatljivijih dijelova objave odnosi se na svakodnevni život radnika. „U međuvremenu, ovi ljudi preživljavaju. Moj poznanik skuplja boce po kontejnerima. Jede ono što mu netko doturi“, piše Barbarić, opisujući gomilanje dugova, opomena i prijetnji ovrhama. Posebno naglašava težinu situacije za obitelji s djecom: „Oni nemaju što staviti pred vlastitu djecu. Ovi ljudi su 2025. u Lijepoj našoj gladni. Svaki dan već par mjeseci. I za Božić su bili gladni. I njihova djeca su bila gladna.“

U završnom dijelu objave otvoreno proziva društvo zbog šutnje. „O ovome mediji ne pišu“, navodi Barbarić, dodajući da se pozornost često usmjerava na sasvim druge teme, dok radnici i njihove obitelji ostaju nevidljivi. „Božić je, očito, većini rezerviran za isprazne čestitke i samozadovoljstvo“, zaključuje.

Cijeloj priči dodatnu težinu daje i podsjetnik na izjavu direktora DI Klane, Miladina Markovića, iz intervjua od prije više godina. Tada je isticao kako su prosječne plaće u Klani 20 do 25 posto veće od prosjeka drvne industrije te naglašavao da, otkako je on direktor, primanja nikada nisu kasnila više od dva dana. „U 20 godina, koliko sam na čelu Klane, triput mi se dogodilo da je plaća kasnila po dva dana. Od sramote se tih dana nisam mogao pojaviti pred radnicima. Kad bi mi se dogodilo da plaća kasni petnaest dana, odmah bih podnio neopozivu ostavku i otišao iz tvornice“, rekao je tada.

U kontekstu navoda koje danas iznose radnici i njihove višemjesečne borbe za goli opstanak, ta izjava zvuči kao bolan kontrast stvarnosti u kojoj se DI Klana, prema svemu sudeći, trenutno nalazi.

Fiuman je o ovoj teškoj situaciji poslao upit upravi tvrtke DI Klana te ćemo njihov komentar objaviti odmah po zaprimanju.