Vedrana Rudan prije smrti: Da sam bogata dala bih medicinskim sestrama sve što imam

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Vedrana Rudan u svojoj je posljednjoj kolumni, objavljenoj svega nekoliko tjedana prije smrti, pisala o medicinskim sestrama koje su se o njoj i drugim pacijentima brinule na riječkoj onkologiji.

Rudan je posljednjih godina otvoreno pisala o svojoj bolesti, a i u posljednjem tekstu zadržala je izravan i beskompromisan stil po kojem je bila prepoznatljiva.

Posljednju kolumnu posvetila je medicinskim sestrama

Posljednja kolumna na njezinu blogu Djevojka u zagrljaju metastaza objavljena je 26. srpnja pod naslovom Medicinske sestre odahnut će kad izdahnu.

U središtu teksta bili su medicinske sestre na riječkoj onkologiji i uvjeti u kojima svakodnevno rade s teško bolesnim pacijentima. Rudan je istodobno vrlo otvoreno pisala o vlastitom stanju i tome koliko je zbog bolesti postala ovisna o pomoći drugih.

Opisala je kako se kod kuće o njoj brine obitelj – priprema joj hranu i čaj, pere je u krevetu i pomaže joj u svakodnevnim potrebama. Priznala je da joj je zbog toga ponekad neugodno.

“Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem čujem samo jednu rečenicu, ti si naša”, napisala je.

“To je naš poziv”

Posebno se osvrnula na medicinske sestre koje su o njoj brinule u bolnici. Prisjetila se trenutaka kada bi joj usred noći provjeravale kako je, rano ujutro mjerile tlak i temperaturu te obavljale sve ono što teško bolesni pacijenti više ne mogu sami.

“Nisam bogata, da jesam dala bih im sve što imam”, napisala je, prisjećajući se njihova odgovora: “To je naš poziv.”

Upravo su uvjeti u kojima rade bili središnja tema njezine posljednje kolumne. Rudan je pisala o dugim smjenama, prekovremenom radu i plaćama medicinskih sestara, pitajući se koliko dugo takav sustav može funkcionirati.

“Mogu li smjene od 0-24 biti nečiji poziv ili je to ipak hrvatski državni zločin?” upitala je.

Pisala i o gesti liječnice s riječke onkologije

Rudan je izdvojila i priču o liječnici Ivani, koja je, kako je napisala, teško podnosila uvjete u kojima rade njezine kolegice. Zato je organizirala jednodnevni izlet brodom za kolege koji su mogli doći.

“Plesalo se, pjevalo, smijalo. Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja”, opisala je Rudan.

No tu je priču iskoristila kako bi ponovno upozorila na položaj zdravstvenih radnika. Smatrala je da pojedinačne geste ne mogu riješiti problem iscrpljujućih smjena i uvjeta rada u bolnicama.

Posljednje riječi bile su poziv građanima

Pred kraj kolumne Rudan se izravno obratila građanima. Pisala je da se problem ne tiče samo medicinskih sestara i liječnika nego i svih sadašnjih i budućih pacijenata koji ovise o njihovu radu.

Posljednje retke pretvorila je u poziv na reakciju.

“Kako ne kužite, slijepci! Budući bolesnici! Izađite na ulice i svim se snagama borite protiv Države koja je rak za Hrvatsku”, poručila je.