Konobar na Krku prevario mladog kolegu pričom o direktoru Erste banke, osuđen na zatvorsku kaznu

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim muškarca koji je tijekom turističke sezone u Puntu na otoku Krku prevario mlađeg radnog kolegu, uvjerivši ga da mu preko poznanstva s direktorom Erste banke može osigurati iznimno povoljnu kamatu na štednju. Mladić mu je, vjerujući njegovim obećanjima, predao ukupno 12.500 kuna, odnosno 1.659 eura, no novac nikada nije završio na bankovnom računu niti mu je vraćen. Zbog prijevare muškarac je osuđen na godinu i dva mjeseca zatvora, od čega šest mjeseci mora odslužiti, dok je preostalih osam mjeseci uvjetno, uz rok kušnje od četiri godine.

Prema presudi Općinskog suda u Rijeci, dvojica muškaraca upoznala su se tijekom turističke sezone u restoranu Kostarika u Puntu, gdje je oštećeni mladić radio kao kuhar, a kasnije osuđeni muškarac kao konobar. Tijekom zajedničkog rada razvili su odnos povjerenja, a u jednom od razgovora dotaknuli su se i mogućnosti štednje novca zarađenog tijekom sezone. Konobar je tada mlađem kolegi ispričao da poznaje direktora Erste banke u Bjelovaru, preko kojeg mu može osigurati posebno povoljne uvjete oročene štednje.

Mladiću je takva ponuda bila zanimljiva jer je planirao uštedjeti novac, a prema njegovu iskazu, konobar mu je spominjao mogućnost ostvarivanja kamate od deset posto. U iskazu mladićeve majke spominjala se čak i kamata od 15 posto. Nakon nekoliko dana razmišljanja mladić je odlučio prihvatiti ponudu, uvjeren da mu kolega doista može pomoći u ostvarivanju povoljnijih uvjeta od onih koji su inače dostupni klijentima banke.

Novac mu predao u apartmanu iznad restorana

Dogovor je bio da mladić na štednju položi ukupno 20.000 kuna, pri čemu bi prvih 10.000 kuna uplatio odmah, a ostatak naknadno. Prema njegovu iskazu, konobaru je prvih 10.000 kuna predao u gotovini, u apartmanu iznad restorana Kostarika. Nikakvu pisanu potvrdu o predaji novca nisu sastavili jer je vjerovao kolegi i nije smatrao da je to potrebno.

Nakon predaje novca konobar mu je dao telefonski broj osobe za koju je tvrdio da je direktor Erste banke u Bjelovaru. Mladić je s tom osobom komunicirao SMS porukama, a dobivao je uvjeravanja da je njegov novac već položen na štedni račun. Obećano mu je i da će potrebnu dokumentaciju dobiti kada navodni direktor dođe na godišnji odmor u Punat, gdje bi se trebali osobno sastati i dogovoriti nastavak štednje.

U međuvremenu je konobar nastavio nagovarati mladića da uplati dodatni novac, upozoravajući ga da bi cijeli dogovor mogao propasti ako ne nastavi s uplatama. Budući da nije imao dovoljno novca, mladić je preko zajedničke radne kolegice poslao dodatnih 2.500 kuna putem Western Uniona. Ta je uplata kasnije potvrđena dokumentacijom koja je korištena kao dokaz u sudskom postupku.

Unatoč obećanjima, dokumentacija o štednji nije stizala, a navodni sastanak s direktorom banke stalno se odgađao. Mladić je počeo sumnjati da nešto nije u redu, osobito nakon što mu se kolega prestao redovito javljati. O cijelom slučaju razgovarao je s majkom, koja ga je upozorila da bi mogao biti žrtva prijevare.

Navodni direktor banke već je bio u mirovini

Posebno zanimljiv detalj cijelog slučaja jest činjenica da je osoba na koju se konobar pozivao doista postojala. Riječ je o nekadašnjem predsjedniku Uprave Erste banke, no sud je tijekom postupka utvrdio da je on već prije događaja otišao u mirovinu. Iz banke je pribavljena službena potvrda o njegovu ranijem položaju i odlasku u mirovinu, a sud je zaključio da je komunikacija koju je mladić vodio s osobom koja se predstavljala kao direktor bila lažna.

Mladićeva majka u svom je iskazu opisala kako je od početka bila sumnjičava prema obećanjima o neuobičajeno visokim kamatama. Sin joj je, među ostalim, ispričao da se o povlaštenoj štednji ne smije govoriti drugim ljudima jer bi navodni direktor zbog takvog dogovora mogao izgubiti posao. Kada je doznala da je novac već predan, pokušala je provjeriti cijelu priču i nagovoriti sina da slučaj prijavi policiji.

Nakon što je prijevara prijavljena, konobar je, prema iskazima oštećenog mladića i njegove majke, obećavao da će novac vratiti. Tražio je broj bankovnog računa na koji bi mogao izvršiti uplatu, ali novac nije vraćen. Prema iskazu oštećenika, od njega je tražio i da povuče izjavu danu policiji, obećavajući da će tada dobiti dokumentaciju o štednji.

Na sudu tvrdio da je novac dao posredniku za osiguranje

Tijekom sudskog postupka optuženi muškarac negirao je počinjenje prijevare. Tvrdio je da od mlađeg kolege nikada nije primio prvih 10.000 kuna, nego samo dodatnih 2.500 kuna, koje je navodno proslijedio posredniku za životno osiguranje. Prema njegovoj obrani, nije bilo nikakvog dogovora o štednji u Erste banci niti je spominjao direktora banke, već je kolegi želio pomoći da preko police osiguranja ostvari uvjete za podizanje kredita i kupnju stana.

Međutim, nije želio otkriti identitet navodnog posrednika niti naziv osiguravajuće kuće. Tvrdio je da je novac predao tom čovjeku u Bjelovaru te da o tome postoji potvrda, ali je nije dostavio sudu. Također je izjavio da je spreman vratiti 2.500 kuna s kamatama jer dogovoreni posao nije realiziran, no tvrdio je da to nije mogao učiniti jer nije imao broj računa oštećenika.

Sud takvu obranu nije prihvatio, ocijenivši je neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. S druge strane, iskaz oštećenog mladića ocijenjen je detaljnim i vjerodostojnim, a potkrijepljen je svjedočenjima njegove majke i zajedničke radne kolegice, potvrdom o uplati novca te komunikacijom putem Facebooka.

U porukama koje su korištene kao dokaz spominjali su se dogovori oko uplata, dolazak navodnog direktora banke na Krk i potreba da se novac uplati na vrijeme. Sud je zaključio da je optuženi od početka postupao s prijevarnom namjerom, odnosno da je lažnim prikazivanjem okolnosti naveo mlađeg kolegu da mu preda novac.

Već ranije više puta osuđivan zbog prijevara

Prilikom odlučivanja o kazni sud je kao posebno otegotnu okolnost uzeo činjenicu da je muškarac već bio višestruko pravomoćno osuđivan, uključujući nekoliko ranijih presuda zbog kaznenih djela prijevare. Među njegovim ranijim osudama nalazile su se uvjetne zatvorske kazne, ali i djelomična uvjetna osuda kojom mu je već bio određen bezuvjetni dio zatvorske kazne. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo činjenicu da je otac troje maloljetne djece.

Za prijevaru počinjenu na štetu mladog sezonskog radnika osuđen je na godinu i dva mjeseca zatvora. Od te kazne šest mjeseci određeno je za izvršenje, dok se preostalih osam mjeseci neće izvršiti ako tijekom četiri godine ne počini novo kazneno djelo. U kaznu mu se uračunava i vrijeme koje je ranije proveo u istražnom zatvoru.

Sud mu je također naložio da oštećeniku u roku od deset mjeseci vrati cjelokupan iznos od 12.500 kuna, odnosno 1.659,04 eura. Ako tu obvezu bez opravdanog razloga ne ispuni, sud može opozvati uvjetni dio kazne i odrediti njegovo izvršenje. Osuđeni je dužan podmiriti i troškove kaznenog postupka, uključujući paušalni iznos od 265,45 eura te dodatne troškove o kojima se odlučuje posebnim rješenjem.