Županija preuzela bivši PIK u Rijeci, stigao i Lukanović: U objavi prešutjeli cijenu od 3,8 milijuna eura

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Kupnja nekretnina bivšeg Prehrambeno-industrijskog kombinata (PIK) u središtu Rijeke jedna je od odluka Primorsko-goranske županije koja je posljednjih mjeseci izazvala brojne političke rasprave i otvorila niz pitanja o opravdanosti ulaganja javnog novca. Riječ je o kompleksu u Krešimirovoj ulici, u neposrednoj blizini Art-kvarta, za čiju je kupnju izdvojeno približno 3,83 milijuna eura, a koji bi u budućnosti trebao dobiti obrazovnu i kulturnu namjenu. Međutim, od samog početka nije bilo potpuno jasno koliko će građane konačno stajati njegova prenamjena, kao ni kada bi prostor mogao biti spreman za korištenje.

Kupnju je posebno zagovarao župan Ivica Lukanović, koji je u njoj vidio priliku za rješavanje dugogodišnjih prostornih problema umjetničkih škola i razvoj novih javnih sadržaja. No, projekt nije prošao bez otpora. Prvi pokušaj osiguravanja proračunskih sredstava nije dobio potrebnu podršku Županijske skupštine početkom srpnja, da bi u rujnu, nakon novih političkih rasprava i “dogovora” oko rebalansa s pojedinim vijećnicima, kupnja ipak dobila zeleno svjetlo.

Pritom su se otvorila i pitanja same cijene nekretnine. U javnosti su se pojavile informacije da je realna cijena kompleksa približno 2,8 milijuna eura, odnosno oko milijun eura manje od iznosa koji je Županija odlučila platiti. Dodatne rasprave izazvala je činjenica da je kupnja temeljena na jednom procjembenom elaboratu, bez dodatnih neovisnih procjena vrijednosti. Županija je pritom tvrdila da je cijena utvrđena sukladno zakonskim propisima, dok su pojedini oporbeni vijećnici dovodili u pitanje ekonomsku opravdanost cijelog projekta.

Ukupni trošak bi mogao narasti preko 30 milijuna eura

Još veća nepoznanica ostaje cijena buduće rekonstrukcije. Naime, kupnja za 3,83 milijuna eura predstavlja tek početak ulaganja, budući da kompleks zahtijeva opsežnu obnovu i prilagodbu novoj namjeni. Prema ranije predstavljenoj županijskoj dokumentaciji, buduća ulaganja procjenjivala su se na približno 14,87 milijuna eura bez PDV-a. Kada se tom iznosu pribroji PDV po stopi od 25 posto i kupoprodajna cijena nekretnine, dolazi se do okvirnog ukupnog iznosa od 22,4 milijuna eura.

No, riječ je tek o početnim procjenama, a ne o konačnoj cijeni projekta. Uzimajući u obzir složenost rekonstrukcije nekadašnjeg industrijskog kompleksa, moguća dodatna ulaganja, rast cijena građevinskih radova i višegodišnje trajanje cijelog postupka, nije isključeno da bi ukupni troškovi u nepovoljnijem scenariju mogli dosegnuti ili čak premašiti 30 milijuna eura. Primjerice, uz pretpostavku prosječnog godišnjeg rasta troškova od četiri posto tijekom deset godina, takva bi okvirna računica mogla dosegnuti približno 31 milijun eura. To nije službena procjena Županije, nego ilustracija mogućeg financijskog rizika ako se realizacija projekta znatno oduži, što je vrlo često slučaj u ovakvim situacijama.

Čak deset godina do konačnog uređenja?

Osim financijskih pitanja, pred Županijom je i dugotrajan administrativni i građevinski postupak. Potrebno je definirati konačnu namjenu svih prostora, izraditi projektnu dokumentaciju, riješiti prostorno-planske i konzervatorske uvjete, ishoditi potrebne dozvole, osigurati financiranje te provesti javnu nabavu i samu rekonstrukciju.

Prema ranije predstavljenim okvirnim rokovima, pojedine faze projekta mogle bi trajati od nekoliko mjeseci do čak tri godine. Zbroje li se najdulji predviđeni rokovi svih faza, od pripreme programa i projektiranja do građevinskih radova, opremanja i useljenja, dolazi se do približno osam godina.

To znači da bi kompleks u željenu funkciju mogao biti stavljen tek oko 2034. godine, a u slučaju dodatnih komplikacija cijeli bi se postupak mogao protegnuti i na deset godina, odnosno sve do 2036. godine. Pritom treba naglasiti da nije riječ o službeno utvrđenom roku završetka, nego o mogućem scenariju temeljenom na predviđenom trajanju pojedinih faza i rizicima koji prate ovako zahtjevne projekte.

Drugim riječima, iako je Županija sada postala vlasnik vrijednog kompleksa u središtu Rijeke, građani bi na njegovo potpuno uređenje i otvaranje mogli čekati još gotovo cijelo desetljeće.

Županija službeno preuzela kompleks, u obilazak stigao i Lukanović

Unatoč svim prijeporima koji su pratili kupnju, postupak je sada i službeno završen. Primorsko-goranska županija objavila je da je u četvrtak, 5. studenoga 2026. godine, stupila u posjed nekretnina bivšeg PIK-a u Krešimirovoj ulici 26.

Primopredajom je potvrđeno da su ispunjeni svi ugovorni uvjeti te da je kompleks predan prazan, slobodan od osoba i pokretnina. Objekt je osobno došao razgledati i župan Ivica Lukanović, koji je tijekom proteklih mjeseci inzistirao na realizaciji ove kupnje i branio njezinu opravdanost pred županijskim vijećnicima.

U ime županijskog Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove primopredaji su nazočili pročelnik Duško Milovanović i suradnica Severin Barbir Vasiljević, dok su PIK predstavljali Đino Pastorčić i Irma Jupić.

Kompleks obuhvaća bivšu upravnu zgradu te proizvodno-skladišni pogon, ukupne korisne površine veće od 4.600 četvornih metara, zajedno s pripadajućim zemljištem. Njegova lokacija u neposrednoj blizini riječkog Art-kvarta jedan je od glavnih argumenata kojima Županija opravdava ulaganje.

„Zbog svoje lokacije, prostornih mogućnosti i povijesnog značaja, kompleks predstavlja značajan potencijal za daljnje širenje javnih sadržaja u Rijeci. Primorsko-goranska županija u njegovoj budućoj namjeni vidi priliku za razvoj novih obrazovnih i kulturnih programa, čime bi se ovaj vrijedan prostor stavio u funkciju potreba građana i šire zajednice”, navode iz Županije.

Dodaju kako će nastaviti s intenzivnim aktivnostima da bi se prostor što prije stavio u funkciju javnog interesa i postao važan doprinos kulturnom, obrazovnom i regionalnom razvoju.

U opširnoj objavi Županije o preuzimanju ni riječi o cijeni

Zanimljivo je, međutim, da Primorsko-goranska županija u svojoj opširnoj službenoj objavi o preuzimanju kompleksa nije ni spomenula cijenu kupnje od približno 3,83 milijuna eura, iako je upravo taj iznos proteklih mjeseci bio jedno od središnjih pitanja političkih rasprava.

U objavi se ističu povijesni značaj lokacije, njezin razvojni potencijal i mogućnosti buduće namjene, ali nema novih informacija o očekivanim troškovima obnove, rokovima realizacije niti o tome kada bi se prvi korisnici mogli useliti u obnovljene prostore.

Posebno je to zanimljivo uzme li se u obzir da bi, prema nepovoljnijim scenarijima, ukupna investicija mogla premašiti 30 milijuna eura, a realizacija potrajati čak deset godina. Takav bi razvoj događaja značio da bi se projekt započet 2026. godine dovršavao tek sredinom sljedećeg desetljeća, uz ukupni trošak gotovo osam puta veći od same kupoprodajne cijene.

Županija je tako završila prvu, financijski već vrlo značajnu fazu projekta, no daleko zahtjevniji i potencijalno znatno skuplji dio tek slijedi. Hoće li nekadašnji industrijski kompleks doista postati novi obrazovni i kulturni centar Rijeke, koliko će to ukupno koštati i koliko će godina građani čekati na njegov završetak, pitanja su na koja javnost još uvijek nema praktički nikakve konkretnije odgovore.