Andrijašević: Rijeka me želi vratiti, ali problem im je platiti transfer

Jedan od ključnih igrača Rijeke u povijesnoj sezoni nakon osvajanja titule, Franko Andrijašević, odmah je napustio klub i otišao u Gent, u transferu teškom oko 4 milijuna eura. U Belgiji nikada nije pronašao ulogu koju mu je u šampionskoj momčadi Rijeke namijenio Matjaž Kek. Andrijašević je teško mogao računati na takvu slobodu. Prije tri dana iz Genta je preselio u mali klub Waasland-Beveren, piše Index koji je objavio s njim poveći intervju.

Nije bilo moguće izostaviti ni pitanje eventualnog povratka u Rijeku…

Stalno te vraćaju u Rijeku. Može li se to ostvariti?

“Jest, bilo je kontakta. Rijeka stalno vreba, prate moju situaciju i bili smo u kontaktu cijelo vrijeme. Ali kad bismo sjeli i ozbiljno razgovarali o mom povratku, uvijek smo došli do toga da je problem u sredstvima kojih klub u ovom trenutku nema i zato nismo mogli ostvariti transfer. Moram priznati da su oni kroz nekoliko navrata pokušali mene vratiti kroz nekakve posudbe, ali i za takav vid prijelaza bi trebali nešto financijski platiti, a za njih je to problem u ovom trenutku.

Na kraju krajeva, u Gentu nisu ludi da me samo tako puste i preuzmu obaveze plaćanja prema meni. Treba shvatiti njihove financijske planove. U ovom trenutku nije moguće, ali ja sam uvijek za Rijeku otvoren, znam što su mi dali i to neću nikada zaboraviti. Sigurno bih se volio vratiti jednog dana, ali tek za nekoliko godina, sada je možda još uvijek prerano.”

Rijeka nakon Keka? 

“Promijenila se moja ekipa s kojom sam osvojio dvostruku krunu, ali mislim da dečki danas imaju pravog trenera u Igoru Bišćanu, što se vidi i po rezultatima, ali i po njihovim izjavama o atmosferi u svlačionici. Ne mogu govoriti što se događalo u svlačionici prije Kekovog odlaska jer sam vrlo brzo nakon titule otišao, ali mogu reći što je bilo ranije. Mi smo bili malo stariji od aktualne ekipe, svi smo imali između 25 i 27 godina i svi smo se jako željeli dokazati. Moram reći da smo se osjećali i odbačeno od drugih klubova i ta ekipa skupila se i Rijeci. Atmosfera je bila sjajna, svi smo gorjeli od želje da pokažemo da vrijedimo više nego što su neki mislili. Ta momčad imala je srce prvaka, srce šampiona i zajedništvo nas je odvelo do titule prvaka.”

Rado bi se vratio? 

“Svaki klub ima pluseve i minuseve, a u Rijeci minuseva, po meni, ima čak i premalo. To sam shvatio tek kad sam otišao u inozemstvo, kad sam vidio kako stoje stvari u Gentu i u drugim klubovima. Ta Rijeka je imala nešto posebno. Izuzev posloženosti, kampa, terena i tehničkih stvari, u Rijeci je postojalo zajedništvo, ljudskost, prijateljstvo i međusobno poštovanje. I onda misliš da je svugdje tako, da su to normalne stvari, pa dođeš u inozemstvo i shvatiš da toga nema, da je tamo borba za goli život. U prvih godinu i pol dana u Gentu sam tek shvatio što sam sve u Rijeci imao. Mislim da nije prošao dan da nisam pogledao sva ta videa od osvajanja prvenstva, utakmica i zajedničkog slavlja. To su uspomene koju ću pamtiti cijeli život. U šampionskoj godini ne pamtim loš dan u Rijeci. Uvijek je sve bilo posloženo kako treba.”

Po čemu najviše pamtiš Keka?

“Matjaž Kek napravio je previše toga za Rijeku, donio prvenstvo i kup, sustavnu igru u Europi… Sjećam se kako nas je vodio u šampionskoj sezoni, bio je čvrsta i čelična ruka u svlačionici. Držao se svojih principa i zamisli koje nije lako napuštao. Nikome nije popuštao, mogao si dati gol i asistenciju pet utakmica u nizu, ali ako sljedeći dan dođeš nespreman na trening, stigao bi ukor. Kek bi te brzo spustio na zemlju. Za mene, on je bio odličan trener, nikome nije dozvolio opuštanje.

Posebno pamtim trenutke prije utakmice i sastanke na kojima nas je nabrijavao. Imao je i svojih negativnih strana, sto puta smo znali zavrtjeti očima na neke njegove opaske, ali održavali smo zajedništvo, inat i želju za dokazivanjem. U konačnici, on je bio ta točka na i, taj lik koji je nas sve posložio i napravio nas igračima kakvi smo danas. Njegov pristup treninzima i utakmicama, u kojem ni sekunde nije dopuštao opuštanje, doveo nas je do velikog uspjeha. Da nije bilo tako, možda bismo se malo opustili, možda bismo sve prokockali. Ali Kek je uvijek bio tu i vraćao nas.”