Jutros sam kolegi rekla da je seljačina. A on meni kako on voli Hrvatsku.

Prvi tren nije mi bilo jasno. Onda sam došla k sebi. I još dok sam dolazila  prisjetila sam se svih onih kojima sam zadnje vrijeme izgovorila to ‘seljačino’ ( kod mene to u dnevnom prosjeku prelazi brojku deset). Svi bi me oni jednog dana mogli glatko – utužit. Za nanošenje duševnih boli, za vrijeđanje nacionalnog ponosa i još koješta nešta.

Iako, u tom slučaju imam asa u rukavu. Jer ja znam sve strofe Lijepe naše, al’ sam primijetila da mnogi ne znaju. Uglavnom ju ne znaju oni što u zadnje vrijeme drže ruku na srcu. Iako kažu neki da nekima (drugima) u Hrvatskoj smeta ta himna i da im je ona smiješna.

Bo… Meni nije smiješna.  Sjećam se da sam ju pjevala na Badnjak osamdeset i neke, u zagrebačkoj crkvi svetoga Blaža, dok smo istovremeno sa pjevačkog kora spuštali hrvatsku zastavu. Nitko od nas koji smo to učinili nije bio priveden niti na bilo koji način maltretiran. Drugi dan sam ionako išla na natjecanje povijesne grupe o J. B. Titu. Neću vam reći kako sam prošla. Koliko mene pamćenje služi, K. tada nije pjevao nit u jednom crkvenom zboru. Devedesete sam iz zbora izišla i prestala pjevati jer me je smetalo to što su došli drugi a nisu imali sluha. Bogme ga nemaju ni danas. Mislim da K. sada pjeva. Pjeva i dok vozi oni auto.

A i ja bih, da ga imam. Ali imam biciklu, to mi je za sada dovoljno, samo što ne mogu pjevat dami mušica ne uleti u usta.

Stalno gledam kroz prozor i ne mogu se koncentrirat na pos’o:  K.  je rekao da nam je zemlja ugrožena. Pritom je pobrojao sve neke pojmove na slovo  J…. Ne mogu se sad sjetit koje, samo mi jedan pada na pamet ali to je zato što sam ja zločesto biće koje ne ide u crkvu. Pa ja gledam da možda uočim kojeg neprijatelja. Tog na j.

K. je rekao kako su, nakon čišćenja jednog zagrebačkog brda, doveli na isto to brdo Nju, a Ona je domoljub i nedjeljom ide u crkvu. Eto, a ja ne idem.Više. Ja odjenem crveni kupači kostim i odjezdim na kupanje.

Crvena je loša boja. Nije dovoljno domoljubna. Tako je nekako K. dao naslutit. On bi varikinom na sve crveno. Iako, Ona vrlo često odjene crvene kombinacije.

Danas sam dobila plaču. I kako izgledaju stvari na mom računu, morat ću neš’ učinit. Pa mi je palo na pamet da priredim večeru, tradicionalnu, svi vole tradicionalno, hrvatsko. Dakle, pite i  janjetine i možda  grah prebranac. Da, od graha se sviri, ali sam negdje pročitala da si zdraviji što više prdiš. Ne znam je li to istina, ja svašta čitam baš kao što K. svašta priča.

A i ja mogu pričat. Pa sam zato smislila tu večeru: ljudi lijepo dođu, plate, ne mora biti stotka, dogovorit ćemo se, ako im je ugodnije možemo i razapet neki šator. Onda im  ja pričam, oni plješću.

Nakon večere možemo prizivat duhove. Koje? Zna se…