Popović odgovorio Obersnelu: Ako Štimac i Rinčić osvoje vlast građanima će biti bolje

Boris Popović kao predsjednik gospodarskog vijeća udruge Građani prije svega, a treba istaknuti i da je kandidat za dožupana u timu Ive Rinčić, javno je odgovorio gradonačelniku Vojku Obersnelu koji mu je također uputio opširan komentar.

“Dragi gospodine gradonačelniče,

u Vašem odgovoru na moj tekst je puno uvreda na osobnoj razini, za što stvarno nema potrebe. Cijenim šale i dosjetke, ali uvrede su ispod razine Vaše funkcije i Vas kao osobe. 

Vjerojatno nisam previše bistar poduzetnik, a nisam nikakav političar, nego obični građanin, pa bih volio da nisam u pravu jer ne želim biti u pravu, već želim riješiti problem. O tom problemu pričam već 10 godina, a on traje od početka 90-tih godina prošlog stoljeća. Prvo sam pričao kroz udrugu građana Riječki val, s kojom smo održali dvije javne tribine, na kojima ste i Vi osobno bili. Prva se zvala “Izlaz iz prosječnosti”, a druga “Rijeka, može li bolje?”. A onda sam to ponavljao i tijekom četiri godine rada Savjeta za konkurentnost, čije je osnivanje posljedica tih tribina i našeg stalnog nezadovoljstva brzinom razvoja grada. Tamo ste bili nekoliko puta djelomično i samo jednom, pri kraju rada Savjeta, na cijeloj sjednici. Ali, i to je značajno više od Vaših zamjenika. Vaš zamjenik, gospodin Marko Filipović, sadašnji kandidat za gradonačelnika, nažalost je dolazio i znatno manje, a Vaš drugi zamjenik, gospodin Ivaniš, također sadašnji kandidat, nije se pojavio nikad. Nismo napravili velike pomake, osim što ste postali svjesni nekih problema, ali me najviše frustrirao stav ljudi iz Grada da se ništa ne može i da “nije u našoj nadležnosti”. Mislim da tu leži glavni problem. Ako misliš da ne možeš, sigurno ne možeš – a ako vjeruješ da možeš, vjerojatno možeš.

Ne bih rekao da govorim neistine, kako insinuirate, već možda gledam stvari iz druge pozicije pa ih drugačije i vidim. A vidim ih onako kako ih Vi nikad niste gledali. Kažu da je za poznavanje jednog potrebno minimalno dvoje, a kad dvoje misle jednako, jedno od njih dvoje nije potrebno. Nikad nisam volio jednoumlje, pa sam se valjda zato i odlučio za poduzetništvo, a i sada za ulazak u politiku. Ali, ne kao političar, već kao građanin, koji traži rješenje problema jer vidi da se stanje pogoršava, a da se ne želi suočiti s realnošću. Kažu da je suočavanje sa stvarnim stanjem polovica rješenja problema i da tek nakon toga počinje oporavak. Također, kažu da zajednice, u kojima nema konflikata, stare i umiru. Ali, kao i uvijek postoji jedan “ali“, a to je da taj konflikt mora biti konstruktivan. Konflikt je konstruktivan kad postoji uzajamno poštovanje i povjerenje. S moje strane postoji izniman respekt prema Vama i Vašem obrazovanju te političkom iskustvu i političkim vještinama. Sigurno Vam u tome nisam ni do koljena. Isto tako, postoji i povjerenje jer sam Vam nekoliko puta dao svoj glas na prethodnim izborima, u nadi da ćete nešto promijeniti. I zato što sam još uvijek u Rijeci. I zato što nisam otišao nigdje, ni ja osobno, ni naše tvrtke, bez obzira na mnogo prilika. Mislim da vrijedi i obrat, dok god komuniciramo, iako ponekad ispod razine. Ali, ta druga razina ovisi o Vama.

Uvod je bio dugačak, a sad ću probati odgovoriti na vaše tvrdnje

Svi ostali jadranski gradovi nisu nam dvostruko draži, već su dvostruko brži i to od početka 90-ih godina po rastu BDP-a. Na prezentaciji “Izlaz iz prosječnosti”, prije 10 godina, to sam čuo prvi put od prof. dr. sc. Nade Denone Begović. A vidio sam i neka istraživanja prof. dr. sc. Nade Karaman Anksentijević iz ranijih razdoblja, koja kažu da je naš rast ispod prosjeka jadranskih gradova i županija i oko prosjeka Republike Hrvatske. Zadnje što me je jako zabrinulo bile su riječi prof. dr. Slavice Singer, koja je najveći ekspert u razvoju poduzetništva u Hrvatskoj, a koja je sudjelovala u kreiranju poduzetničkog eko sustava u Osijeku i u Hrvatskoj. Ona kaže da je Split prešao Rijeku u rastu i razvoju poduzetništva, pa je to i odgovor na Vašu sljedeću pjesničku konstataciju o cvitu Mediterana i ne tako davno jer se to dogodilo prije nekoliko godina, kada je broj poduzetnika na broj stanovnika u cvitu Mediterana postao veći nego u Rijeci. Sada je to 4,6% poduzetnika prema broju stanovnika u Splitu, naspram 4,3% poduzetnika prema broju stanovnika u Rijeci. A rast tog udjela je dvostuko veći u Splitu. On raste po stopi od 4% u Splitu, 6% u Zadru, a samo 2% u Rijeci. Upravo o toj dinamici govorim i ponavljam da je u ekonomiji 21. stoljeća potrebno trčati da bi se stajalo na mjestu, a ako želiš napredovati, moraš trčati brže od drugih.

Što se tiče jednog malog Poreča, dogodilo se u ovoj raspravi nešto što je dobro, a to je da smo tjeranjem lisice istjerali vuka. Naime, taj mali Poreč je upravo ilustracija onoga što znači dobro poslovno okruženje i dobra lokalna uprava jer on privlači i puno malih i najbolje velike. Taj mali Poreč ima gotovo duplo više poduzetnika na broj stanovnika (oko 8%) od Rijeke. To što su dvije najveće hrvatske turističke tvrtke u Poreču nije slučajno. Volio bih da su u Rijeci, ali nisu i ni to nije slučajno.

Rijeku ne gledam kroz najcrnje naočale, ali je gledam kritično jer mislim da je sebe uvijek bolje malo podcijeniti, a druge malo precijeniti, nego obratno. 

Gospodine gradonačelniče, ovdje izvrćete moje riječi jer ja sam rekao da u Rijeci nema dovoljno prostora i zona za tvrtke veće od 20 zaposlenika. I to je točno. Rijeka ima 5 trgovačkih zona, a nijednu poslovnu, od kada se dogodio taj preustroj, kojim je Rijeci učinjena nepravda. U 20 godina, koliko ste na vlasti Vi gospodine Obersnel, nije pokrenuta nijedna poslovna zona. U samoj Rijeci od Plumbuma do Preluka, i od mora do gora, ima mjesta bar za 5 specijaliziranih, multifunkcionalnih manjih poslovnih zona (1000-2000 ljudi). To su male poslovne zone, to jest mini eko poslovni sustavi, u kojima je radno mjesto moglo naći 5000 do 10,000 ljudi, a one su zamjena za mega tvrtke, kakvih više nema u Rijeci. Takve poslovne zone zapošljavaju ljude s plaćama većim od 10,000 kuna, za razliku od trgovačkih zona, gdje su plaće ispod 5000 kuna. Razlika u doprinosu proračunu je 4 puta u korist poslovnih zona, pa mi nije jasno zašto ih nismo razvijali, kad je to u interesu građana (bolje plaćena radna mjesta), ali i proračuna Grada.

Što se tiče urbane aglomeracije i ITU mehanizama za povlačenje sredstava iz EU, svakako sam zagovornik kulture povezivanja i suradnje i bez interesa, tj. našeg novca kojeg povlačimo natrag iz EU. Nije mi jasno zašto se gradonačelnici i načelnici JLS-ova nisu mogli dogovoriti, kao i to da su mnoge JLS izvan te aglomeracije, čak i kontra svog interesa. Očigledno su politički ili osobni animoziteti jači od interesa građana. Smatram da su na taj način građani značajno oštećeni, pa ćemo kroz Županiju nastojati promijeniti i povezati jedinice lokalne samouprave.

Vezano za STEM područje, želim ponoviti da u Rijeci nedostaje i inženjera strojarstva. Jako su mi poznati problemi kolega, koji su ih iznosili na Savjetu za konkurentnost, kao i problemi koje imaju s nedostatkom adekvatnog poslovnog prostora, visokim poreznim opterećenjem i komunalijama. Udio znanstvenih stručnih i tehničkih djelatnosti opada u gospodarstvu Rijeke te se opasno približava tome da dostigne udio ICT industrije, u kojoj, također, radi oko 1000 ljudi, pa je njihov udio manji od 2% u RH (1000 od 50,000). Recimo, Saipem kao najveća tvrtka u tom segmentu, smanjio je broj zaposlenika nekoliko puta i najavio da napušta Rijeku? Na kraju, a ne manje bitno, je da naša županija, a posljedično i grad Rijeka, gdje je koncentrirano sveučilište, među zadnjima po broju diplomiranih studenata na 1000 stanovnika u Hrvatskoj i ima najveći pad u državi, od -5,1% u 2019. godini, što je zadnji dostupan podatak.

Što se tiče produktivnosti, ako se spustimo do razine na kojoj gledamo 1000 najvećih u Hrvatskoj, među kojima je i 25 tvrtki iz Rijeke te 50 tvrtki iz županije, vidimo da smo u produktivnosti tih najboljih oko sedmog mjesta u Hrvatskoj. Ako gledamo samo gradove sjedišta županija, onda smo osmi, a ako gledamo sve gradove, onda smo iza 10. mjesta u Hrvatskoj. Te najbolje tvrtke (25) stvaraju više od 50% prihoda i preko 60% izvoza i dobiti u gradu i županiji, pa mislim da su relevantne. Broj najboljih tvrtki iz Rijeke u top 1000 najboljih u Hrvatskoj se gotovo prepolovio u zadnjih 20 godina. 

Što se tiče izvoza, tu smo šesti u Hrvatskoj za najbolje tvrtke, gori smo kad gledamo gradove sjedišta županija, a još gori kad gledamo sve gradove. Još u 90-ima je pokrivenost uvoza s izvozom bila preko 100% u Rijeci, a sad je malo iznad 50%. Broj izvoznika i broj stranih tvrtki u Rijeci je među ovim najboljim tvrtkama dvostruko manji nego u Hrvatskoj.

Nisko profitabilni i zaduženi. Udio profita u prometu svih tvrtki u Rijeci je 3%, što je nisko profitabilno, kad se zna da je prosječna profitna stopa za standardni biznis od 5-10% i da je prosječna dobit za tvrtke u RH iznad 7%.

Ako gledamo zaduženost, stopa od 0,62 u krizi je previsoka jer bi ona u krizi trebala biti 0,4, a na vrhuncu rasta ekonomije maksimalno 0,6. Ona je u krizi veća od najveće u razdoblju visoke plime. Sada, kad je kriza i oseka, vidi se tko pliva bez kupaćih, kaže najveći guru investiranja Warren Buffett. Nezaposlenost u Rijeci je porasla za 40% u nešto više od godine dana, a u PGŽ i za preko 50%, što govori o maloj otpornosti na krize i potvrđuje probleme malog izvoza i velike zaduženosti te niske profitabilnosti i produktivnosti. Jer, banke zbog toga ne daju dodatne kredite visoko zaduženima i orijentiranima samo na domaće tržište, koji premalo zarađuju da bi vraćali dugove.

Zadnje, ali najvažnije je pitanje smanjenja broja stanovnika. Ovdje gradonačelniče opet podmećete i izvrćete, kada kažete da Davor Štimac govori kako je iz Rijeke otišlo 30,000 ljudi u zadnjih 10 godina. On to nikad nije rekao, već je rekao da se od sredine 90-ih godina broj stanovnika Rijeke smanjio za oko 30,000 stanovnika. A da se, primjerice, broj stanovnika povećao za taj isti broj, Rijeka bi danas bila veći grad od Splita (to kažem ja). Mislim da donja tablica govori više od svega, pa mi je jako žao što to nisam znao prije. Možda bih se ranije odlučio za ovaj očajnički pokušaj građanina – političara iz nužde. Samo podatak o gubitku više od 10,000 stanovnika u 10 godina je dovoljan znak odgovornom gradonačelniku da treba prepustiti mjesto nasljedniku. U zadnjih 10 godina se to još pogoršalo jer je Hrvatska ušla u EU, pa je konkurencija postala još veća, ali i građani imaju veću mogućnost izbora. Više to nisu samo Zagreb ili Istra, već je na raspolaganju više od 1000 regija u EU, s boljim uvjetima za rad i život. I u 2019. godini smo izgubili oko 1500 građana grada, tako da se trend nastavlja, pa nas sad ima manje od 115,000, što je 30,000 manje od dana kada je Rijeka nepravedno svedena u sadašnje granice od 44 km2.

Da smo narasli za 30,000 stanovnika, bili bismo na donjoj granici gustoće naseljenosti urbanih sredina (4,000-10,000 stanovnika/km2) i jedina urbana sredina u Hrvatskoj. Kažu da je za ozbiljan razvoj gospodarstva potrebna veličina urbane sredine od minimalno 200,000 stanovnika. Ali, što jedan običan poduzetnik zna o tome?

Zaključno: Na sve ove brojeve prethodno iznesene, indirektno ili direktno upozoravam gospodina gradonačelnika, gospodina župana i njihove ljude već godinama, kroz Savjet za konkurentnost i Partnersko vijeće PGŽ, ali dobivam samo ignoranciju. Gradonačelniku smo, kao Savjet za konkurentnost, predložili četiri projekta iz područja unaprjeđenja poslovnog okruženja i obrazovanja, koji su svi odbijeni, s izlikom da nema novca. Groteskno je da me gospodin gradonačelnik proziva za nekorištenje brojki i podataka, kad smo kao Savjet predložili jedan projekt, koji bi se bavio upravo prikazom podataka o konkurentnosti (produktivnost, izvoz, investicije, troškovi, zaposlenost, rast BDP-a) s nazivom Barometar konkurentnosti. Upravo sam ja taj koji je pozivao na korištenje podataka pri donošenju odluka, a izbjegavanje upravljanja samo prema osjećaju. Iz teksta je vidljivo da gospodin gradonačelnik nema ili ne razumije informacije i da su mu one potrebne, kao i Savjet koji bi te informacije pravilno interpretirao. Ali, za takav način rada moraš slušati, čuti, razumjeti i djelovati, a prije svega, moraš vjerovati ljudima koji te okružuju i savjetuju. Svi prikazani podatci pokazuju da nam konkurentnost opada tj. da trčimo sporije od svih jadranskih županija i mnogih gradova (BDP nam raste duplo sporije, nezaposlenost raste duplo brže, a broj stanovnika se najbrže smanjuje). 

Ono što sam naučio kao poduzetnik je da je razlika između poduzetnika i pravog menadžera samo 10 cm, tj. udaljenost od vrha nosa do sredine čela, odnosno da je potrebno i puno znanja, uz intuiciju (čovik i tovar znaju više leh čovik sam). Jer, kad znaš i vjeruješ – sve je moguće, a kad ne znaš i nemaš vjere, onda je sve nemoguće i ne može se. 

Ono u što sam potpuno uvjeren je da će ovi ljudi (tim gospođe Rinčić i tim gospodina Štimca), ako osvoje vlast, slušati i učiti više te služiti i stvarati jače, a da će građankama i građanima Rijeke i županije biti bolje.

Hvala gospodinu gradonačelniku, što me motivirao da napišem ovaj odgovor i dodatno se potrudim i dodatno nešto naučim”, poručio je Popović.