Cijela država ne prestaje brujati o „najvećem prosvjedu u povijesti Hrvatske“. Deseci tisuća Hrvata izašli su na ulice i prosvjedovali za kurikularnu reformu. Transparenti i natpisi s parolama kao što su „želim istraživati“, „protiv štrebanja definicija“ itd. mogli su se vidjeti u masama ljudi koji su tražili promjenu obrazovnog sustava.

Svakom normalnom čovjeku jasno je da je obrazovni sustav katastrofalan i da ga treba mijenjati. Djecu se od najranijih dana programira da se pokoravaju autoritetu, ali ne zbog toga što je autoritet na strani istine, već zato što je na poziciji autoriteta. Na taj se način stvaraju intelektualni invalidi i upravo je takav mentalni sklop pokoravanja autoritetu bez kritičkog promišljanja u prošlosti dovodio do totalitarnih režima i najstrašnijih zločina. No, pitanje je koliko bi uistinu „kurikularna reforma“ promijenila obrazovni sustav. Cilj reforme je uključivanje logike u proces učenja s manje „bubanja“ definicija napamet, ali značajnije promjene zapravo nema. Kurikularna reforma sastavljena je po uzoru na „napredne zapadnjačke“ obrazovne sustave, no niti jedan od tih „naprednih“ obrazovnih sustava ne sastoji se u kritičkom preispitivanju, već u zacrtanom praćenju logike unutar već postavljenih okvira i dogmi. Takav princip ostavlja mnogo prostora indoktrinaciji i u svojoj biti nije mnogo bolji od sadašnjeg jer razmišljanje izvan zadanih okvira nije dozvoljeno.

Cijeli sistem postavljen je tako da zatupljuje ljude. Proces kreće ulaskom čovjeka u školsku klupu. Kod onih koji su u tom uskogrudnom okviru razmišljanja i glupom načinu vrednovanja malo sposobniji, ispiranje mozga nastavlja se po fakultetima. Kako čovjek ni nakon obrazovanja ne bi počeo razmišljati svojom glavom brinu se masovni mediji. Oni čine drugi, važniji dio mašinerije u procesu zatupljivanja masa i uništavanja kritičkog razmišljanja pojedinaca. Zaista je fascinantno što se hrvatski mediji, koji ne prestaju terorizirati narod big brotherima, starletama i sličnim glupostima, i koji u procesu zatupljivanja rade veću štetu od obrazovnog sustava, najviše zalažu za reformu školstva. Njima prvima nije u interesu imati pametnije društvo, jer bi se onda morali početi baviti pravim temama što nisu u stanju i za što nemaju muda. Ako novinari, urednici i drugi predstavnici medija žele pametnije društvo, nek nam prvo prestanu spuštati kvocijent inteligencije idiotarijama kojima nas konstantno bombardiraju. Oni su zadnji koji u ovoj državi imaju pravo tražiti reformu obrazovanja i izigravati moralne vertikale jer prosječnom pojedincu rade mnogo veću intelektualnu štetu od katastrofalnog školstva.

Koliko god se ovih dana to činilo drugačije, indoktrinirajući obrazovni sustav i masovni mediji uvijek idu ruku pod ruku. Cijeli sistem u službi je krupnog kapitala i malobrojne financijske elite koja sadrži više bogatstva od 97% ostale populacije. Ta financijska elita posjeduje gotovo sve masovne medije pomoću kojih kontroliraju protok informacija, kroje javno mnijenje i na vlast dovode sebi lojalne političare koji im potom za „sitne pare“ prodaju državne resurse kako bi mogli širiti svoja poslovna carstva. Sistem u kojem živimo pokvaren je i polarizira društvo na mali dio onih koji su svakim danom sve bogatiji i ostatak nas koji smo sve siromašniji. Financijska elita preuzimanjem resursa, firmi, poduzeća i privatizacijom svega što se može privatizirati, dovodi ljude u feudalni odnos i podređeni položaj. S druge strane, na isti način kao što obični ljudi ovise o moćnicima, tako i moćnici ovise o ljudima jer bez ljudskih resursa njihova poslovna carstva ne bi mogla funkcionirati. Da kurikularna reforma ide u širom pravcu i uči djecu istinskom kritičkom razmišljanju, a ne razmišljanju unutar okvira, ne postoji šansa da bi ju ijedan masovni medij podržao. Najmanje što oligarhiji treba je inteligentno i informirano društvo, jer upravo na leđima nas ovaca, oni iz dana u dan šire svoju moć, bogatstvo i utjecaj. Ono što njima uistinu treba su „korisni idioti“ podložni autoritetima, koji će raditi za crkavicu i neće postavljati neugodna pitanja. Zbog toga je nažalost malo vjerojatno da će ijedna obrazovna reforma, uključujući i ovu našu, napraviti značajniji korak, jer dok god svijetom upravljaju interesi krupnog kapitala, sposobnost razmišljanja izvan zacrtane šablone neće biti poželjna.