Kad se onomad jedna (od mnogih) hrvatskih starleta prasnula sve u šesnaest sa dvojicom pastuha, i kad su ovi mobitelom ovjekovječeno prcanje pustili da zaplovi bespućima interneta, posebno me je zabavila reakcija raznolikih ženskih udruga i društava, od B.a.B.a pa nadalje, što su složno i u jednoglasju zaojkale o ženskim pravima. A bila je tu, ako ćemo pravo, tek riječ o još jednom u nizu pornića, koji u nepravilnim vremenskim intervalima potpale jebežljivu maštu Hrvata. Ono što mi je sada pomalo čudno je to što je neka suvisla reakcija izostala prilikom nedavnog bauljanja za život, kada su curke drugačijeg stava i mišljenja bile privedene na policiju, e da bi se nešto kasnije u televizijskom obraćanju naciji izvjesne Željke, ispostavilo da su možda-nije sigurno-ali ima indicija iste te curke bile alkoholizirane. Naravno da nisu bile ni pijane ni napušene, bile su samo buntovno drugačijega stava. Ali u njihovu obranu nitko nije stao. Više puta sam vrtila snimku privođenja, i promatrajući tu uporabu sile, čvrst stisak ruke službenika pravde, nisam mogla izbjeći da se ne prisjetim, po žestini sličnoga privođenja one starice u Osijeku (ako se ne varam), zbog prometnog prekršaja.
Ako ćemo pravo, zadnjih je tjedana sasvim dovoljno razloga da se na noge dignu sve ženske udruge, baš kao i svi ljudi zdravoga razuma. Ipak se nije dogodilo ustajanje, izostavimo li uvijek prisutnu benignu revolucionarnost društvenih mreža. Čovjek koji je štracama nazvao sve one žene koje se seksaju prije braka za svoju izjavu nije odgovarao. Aktualna ministrica socijale (koja se garant poštracala prije braka), kao da je prošla malu Todorićevu školu marketinga, pa je sasvim zgodno Hrvaticama ponudila tri za jedan – troje djece odnosno budućih poreznih obveznika za jedan kombi. Potom još jedno histerično javno upiranje u žensko međunožje, koje očigledno više nije žensko odnosno privatno vlasništvo već društveno. Jednom riječju, učestalo beskrajno tužno maltretiranje ženstva. Jedno je ipak ostalo u svem tom metežu nerazjašnjeno: da li se hodalo za svaki život, i za one fetuse koji su plod izvanbračnoga štracanja? Jer ako jest tako, onda bi se ta bulumenta pravovjernih fanatika ipak trebala dogovoriti: ne možeš hodati za život dok istovremeno prozivaš pogrdnim imenima sve one koji se usude konzumirati seks prije braka ili izvan njega. Prozivaju se žene, naravno. Posebno je zgodno to što se sve odvija u sjeni ogromnoga križa: on je tu da nas podsjeti da su svi Hrvati vjerni katoličkoj Crkvi, od fetusa pa do groba, iako smo kao sekularna država, i da će gorjeti u paklu svi koji misle drugačije od onih koji su sami sebe odabrali kao pravovjerne.
Ruku na srce, u ime križa i pod njime, dogodila su se kroz povijest mnoga zvjerstva, i dobar dio njih bome su osjetile upravo – žene. No, zdrav ljudski razum ipak bi trebao biti sklon tome da ne stavlja sve u istu kutiju već da upotrijebi logiku rasuđivanja i prosuđivanja činjenica. Tako bi možda trebali postupiti i oni što se opet na hodanje spremaju, ovoga puta za zabranu zvijezde petokrake. Iako je ona simbol socijalizma pod kojim su se mnoge pravedne duše borile protiv zla, onoga s ljudskim licem. I komunizma, da, no činjenice i ponovno činjenice, to je nešto što se trebalo naučiti u školskim danima, tko je preskočio… Naravno, i pod ovim su se simbolom, i u njegovo ime, činila zlodjela. Čine se i danas, recimo pod sjenom pedeset malih bijelih petokrakih zvjezdica u kombinaciji s trinaest crvenih i bijelih prugica.
Pa opet si mislim, gledajući navijanje za promjenu naziva zagrebačkog Titovog trga, gdje li su nestali svi oni ljudi koji su bili dio ucviljenoga špalira na ispraćaju ukletih Tiletovih kostiju, one davne godine kad je Stari prdnuo u fenjer. Ispada sad da te 1980. nitko u Hrvatskoj nije bio. Ma baš!
A možda me sjećanje i vara, možda su već tada započele pripreme za sva ova hodanja: protiv zvijezde, za preimenovanja trgova, za život, protiv pedera, za države kratkoga daha, protiv partizana, za tuđe interese, za molove, protiv znanja, protiv razuma, za nevažno, protiv važnoga…
Zdravo je hodanje, no možda ipak ponekad valja zaustaviti se, možda stati na pivo, recimo ono sa petokrakom.
Samo bez pretjerivanja, da ne bude poslije neodgovornog štracanja potaknutog nepoželjnim simbolom, pa onda borbe oko prava međunožja, i eto ti ga vraže, sve iznova…
Osim ako ne trebate kombi.
