Prema hinduskim drevnim zapisima, Kali Yuga vrijeme je najveće tame, zadnja faza/stadij u kojoj bujanje zla, nemesis, doživljava svoj vrhunac dok se iskrenost i moralnost strmoglavljuju u bezdane. No, prema istim tim zapisima, Kali Yuga nije vječno ni konačno stanje i nakon njega nastupa njegova suprotnost. Ispunjenje nadanja, ako smo ih uspjeli zaštititi od gluposti koja nadmašuje sebe samu, i ako se još možemo prisjetiti što je to što uopće želimo, onako iskreno, da imamo i da traje i da isto možemo dijeliti. A da nema oblik kreditne kartice i okus ispraznosti.
Ne možemo ne primijetiti kako uistinu živimo u zlim vremenima, među lažima koje su postale prihvaćeni imperativ ponašanja, da se kriminal nagrađuje dodatnim povjerenjem, a lopovi najviše od svih pričaju o nevinosti i poštenju i prijetvornoj borbi za dobrobit svih ostalih, nas valjda.
Povijest se uistinu ponavlja, samo mi nikako da iz sveg tog silnog ponavljanja napokon i naučimo lekciju. Ipak, ostaje nada da hoćemo. A nada je prilično žilava pojava.
Ovu kolumnu odlučila sam osloboditi svog cinizma i neupitnog prostakluka, jednom riječju, podlegla sam (dobrovoljno) hohoho sindromu. I to zato što mi je ova godina na izmaku bila kvrgava, uglavnom loša. Iako, optimizam me nije ni u jednom trenutku napustio, a čak mi se i dodatno razvio smisao za crni humor, što odmah prebacujem u pozitivne strane ove godine. Pozitivno je i što sam se uspjela malo udebljati, negativno je da ti novi kilogrami nisu utjecali blagotvorno na voluminoznost mojeg gornjeg prednjeg dijela tijela, ali jebiga, rekoh već da mi je godina bila loša.
Ali naučila jesam puno toga, prije svega kako se osloboditi zlog tereta iz prošlosti, kako prestati planirati za period dulji od jednog dana, kako ne uspoređivati likove u životu jedne s drugima, kako ostaviti neke ljude i događaje iza sebe, pa i voljeti bez očekivanja i čak biti s time zadovoljna. (Ako već ne i zadovoljena, ali da se ne ponavljam sad s lošom godinom.)
Poanta ove moje iznenadne sladunjavosti je u tome da upravo to trebamo poželjeti sebi i drugima, da možemo – naučiti. I osvijestiti što, koga i kako stvarno želimo, bez zadrške, fige, samo iskreno.
U krugu mojih izuzetnih prijatelja su katolici, muslimani, pravoslavci i agnostici, optimisti i pesimisti, mesojedi i vegetarijanci. Imam i nekoliko hadezeovaca. I vjerujem da ima takvih svakojakih i među Vama koji me čitate s vremena na vrijeme.
U duhu nadanja da je razdoblje Kali Yuge s početka teksta uistinu zadnja faza zla prije grandiozne pozitivnosti, svima njima i svima Vama neću poželjeti sretne blagdane nego samo to da puno toga naučite, iz ove godine koja odlazi i one koja dolazi. Držite svoje oči širom otvorene, zbog dobrih stvari, ljudi i događaja.
A i, tko zna, možda vam uleti seksi Djed ili Baka Mraz, ili kako ih već danas zovu… Pa vam bude hohoho. Ho.
