Povežite se s nama

Vijesti

Ivaniš pohvalio, a Miletić kritizirao predsjednika zbog reakcije na HOS-ove majice

Objavljeno

na




Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, ovog je petka napustio protokol 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Maslenica ’93”. Milanović je to učinio zbog nekoliko osoba u protokolu koje su nosile ustaška obilježja te natpisa “Za dom spremni”.

Na njegov takav potez reagirali su i pojedini kandidati za riječkog gradonačelnika. PGS-ovac Nikola Ivaniš hvali odluku Milanovića, dok je Mostovac Marin Miletić to oštro kritizirao.

Nikola Ivaniš

“Podržavam i pozdravljam današnji potez predsjednik –  odlazak s obilježavanja akcije „Maslenica“ i izdavanje zapovijedi da isto učini vrh hrvatskih Oružanih snaga. Netoleriranje i sasvim jasno distanciranje od svakog oblika pokušaja fašizacije pa, analogno tome, i ustašizacije naže zemlje i bio je jedan od razloga što sam osobno stao iza njegove predsjedničke kandidature.

Po tom pitanju posve sam jasan i izravan – dužan pijetet i vječna zahvala svima koji su poklonili život za Hrvatsku, ali i najstroža osuda i neprihvaćanje bilo kakvog koketiranja s ustaštvom. „Za dom spremni“ i ostali slični simboli sramotna su ostavština još sramotnije tvorevine NDH i Ante Pavelića i nikakve kasnije interpretacije ili relativiziranja naprosto ne mogu umanjiti zlo fašizma, isprati ljagu tog razdoblja hrvatske povijesti, a ponajmanje dati za pravo ikome, bio on i predsjednik Vlade RH, da na taj način produbljuje jaz među hrvatskim građanima i otvara prostor novim sukobima.

Milanovićevo napuštanje proslave u Zadru i izdavanje zapovijedi da se s nje povuče vojni vrh snažan je državnički, politički potez i najozbiljnija poruka predsjednika države da moderna, suvremena, napredna Hrvatska svoju budućnost ne smije i neće graditi na netrpeljivosti, izazivanju nacionalne nesnošljivosti, na slavljenju najmračnijeg razdoblja naše povijesti.

Stoga i u mojoj viziji razvoja Rijeke između ostaloga stoji: „Bilo bi politički štetno i opasno stajati po strani i nijemo gledajući prepustiti grad onima koji bi je vraćali stoljeće unatrag. Bez obzira u kakav svjetlucavi plašt omatali svoje nazadne ideje, te, kako si sami vole tepati, „nove snage i inicijative“ u samom su temelju vrlo slične svemu onome što je ovaj grad proživljavao i prije punih stotinu godina. Istovremeno, nekad vrlo otvoreno, a ponekad „u rukavicama“ promoviraju pokrete, ljude i ideje iz vremena 2. svjetskog rata koji su naš grad, naš zavičaj i naše ljude bespogovorno prepustile fašizmu i nacizmu.“

Podršku takvih pojedinaca i skupina ne tražim niti je želim imati, a posve sam siguran da najveća većina Riječanki i Riječana želi živjeti u gradu upravo onakvom za kakav se i sam zalažem: tolerantnoj, naprednoj, sigurnoj, solidarnoj, modernoj Rijeci koja raširenih ruku grli svakog svog pojedinca bez obzira na sve različitosti što nas prožimaju.”

Marin Miletić

“Gospodine Predsjedniče, značajan dio naše javnosti potresen je vašom skandaloznom izjavom o potrebi bacanja “negdje” kako ste rekli, spomen ploče s ispisanim imenima poginulih hrvatskih heroja, pripadnika HOS-a. Podsjećam Vas, gospodine Predsjedniče da je oznaka HOS-a s istaknutim starim hrvatskim pozdravom “Za dom spremni” službena insignija hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata, a da je taj legitimitet ova insignija dobila za vrijeme mandata Vašeg bivšeg stranačkog kolege pokojnog Ivice Račana na čelu Vlade Republike Hrvatske.

Podsjećam vas gospodine Predsjedniče i da niti jedan pripadnik HOS-a nikada nije okaljao uniformu koju je nosio pa tako nije zabilježen ni jedan jedini ratni zločin kojeg bi počinile HOS -ove postrojbe.

Gospodine Predsjedniče, osim što ste Vašom izjavom pljunuli na svog bivšeg stranačkog prethodnika na čelu vaše bivše stranke i Vlade isto tako ste pljunuli i na sva herojska djela svih onih hrabrih HOS-ovaca u Domovinskom ratu, na njihovu žrtvu, obitelji i prijatelje.

Pljunuli ste na jednog Jean-Michel Nicoliera mladog francuskog dragovoljca koji je kao ranjenik iz Vukovarske bolnice mučki ubijen na Ovčari, a njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni.

Pljunuli ste i na Žarka Manjkasa Crvenkapu. Ne znam, gospodine Predsjedniče, znate li tko je Crvenkapa? Znam samo da na njegovom sprovodu niste bili kao što nije bio nitko iz državnog vrha s iznimkom ministra branitelja. Vjerojatno niste smatrali da je potrebno odati počast možda i najvećem heroju Domovinskog rata. Slično kao Vi mislili su i svi urednici najvažnijih hrvatskih medija pa tako na tom sprovodu nije bilo niti jedne kamere domaćih TV kuća, a sam ispraćaj jedva da je dobio imalo prostora u medijskim objavama.

A, taj mladić iz zagrebačke Dubrave kao i mnogi anonimni heroji iz slavnih 90-tih nije razmišljao o odlasku u inozemstvo kao Vi ili vaš ondašnji kolega iz MVPEI, a naš aktualni predsjednik Vlade gospodin Plenković.

Crvenkapa nije promišljao ni o svojoj mladosti ni o opasnostima koje su ga čekale. Nije ga bilo ni briga. Otišao je širom otvorenog srca spreman dati baš sve što ima za slobodu ove naše predivne Domovine.

Ne znam koliko ste upoznati s njegovom ratnom pričom ili pričama drugih HOS-ovaca, ali očito niste jer nikada ne biste izvalili onoliku glupost o poginulim HOS-ovcima na komemoraciji u Jasenovcu.

Taj momak u ranim dvadesetim godinama svog života uništio je prvi tenk u već izgubljenoj situaciji napada na Bogdanovce u ranoj fazi obrane Vukovara. To uništavanje neprijateljskog tenka bila je svojevrsna prekretnica nakon koje su uslijedili herojski čini i ostalih njegovih suboraca, a vukovarsko ratište je postalo groblje neprijateljske mehanizacije.

Taj dan, naši su branitelji Bogdanovaca postali svjesni da se neprijatelj može pobijediti usprkos velikom nesrazmjeru u broju vojnika i količini opreme. Sam Bog zna kakva bi nam bila povijest da tog popodneva Crvenkapa nije dohvatio protutenkovsko oružje i odvažio se stati pred željeznu grdosiju, najvjerojatnije bi padom Bogdanovaca i Vukovar ranije bio okupiran, a onda bi i cijeli ishod rata došao u pitanje. Ali to je samo mali dio priče o Crvenkapi. Onaj još veći i još značajniji vezan je uz Štafetu smrti. Gospodine Predsjedniče, jeste li ikad čuli za HOS-ovu Štafetu smrti? Sigurno niste jer inače ne biste spominjali HOS bez da duboko poštovanje i zahvalnost ne prožima svaki atom vašeg bića.U štafeti smrti je bilo jedanaestero hrvatskih branitelja od kojih šest HOS-ovaca i petero pripadnika garde. Svojim su tijelima čistili minsko polje ne bi li omogućili izlazak većeg broja civila iz već okupiranih Bogdanovaca. “Veće ljubavi nitko nema od ove; da tko život svoj položi za svoje prijatelje” riječi su Isusa Krista koje nas uče kako je spremnost na žrtvu najveći izraz ljubavi.

Čak i sam Isus ovdje spominje prijatelje, a hrabri HOS-ovci idu još i korak dalje, oni život svoj polažu za civile, stanovnike Bogdanovaca koje su upoznali tek koji mjesec ranije. Gospodine Predsjedniče, na čelu te HOS-ove štafete smrti bio je, naravno Crvenkapa čiji su ostaci pronađeni prije nekoliko mjeseci, a nažalost, prekasno da bi ih njegova pokojna majka dostojno ispratila. Nesretnica je umrla koju godinu ranije, a da joj jedina poslijeratna želja nije uslišena.

Crvenkapino tijelo, osobne stvari koje je imao u tom proboju kao i njegova odjeća istrunuli su u našoj hrvatskoj zemlji, sve osim ponosne insignije „HOS – Za dom spremni“, moj gospodine Predsjedniče!”

Marketing
Marketing
Marketing
Marketing

Facebook video

Medvjedići u Rijeci

Fiuman Plus

Facebook

Instagram