Prošlo je već skoro četiri godine otkako sam maturirao i napustio gimnazijske klupe. Neki zlobnici će sigurno reći kako se u tom vremenskom razdoblju nije moglo puno toga promijeniti. No, ipak su u krivu.

Između tog dana i svih naših planova i želja u međuvremenu, događao se život. Upravo taj kraj srednje škole i prijelaz na fakultet, određuje naš daljnji životni i profesionalni put, i odluke su u rukama maturanata. U tom kratkom periodu između norijade i Državne mature, trebaju pasti te značajne odluke čija će se težina moći procijeniti kasnije, u karijerama i životima.

Sve što dolazi nakon srednje je samostalnost, napor, kompeticija i, naravno, snažna volja koja je uvjet da uspijemo u onome u čemu smo dobri. Tog dana nismo ni slutili kojim ćemo putem krenuti i što nas sve očekuje kada se zatvore velika drvena vrata Prve riječke gimnazije.

Danas, četiri godine kasnije, naši su nas snovi i planovi odveli na različite strane i postali smo kapi u moru različitih sudbina. Neki su se pronašli u onome što ih zanima i ostvarili svoje ambicije, neki su uvidjeli da su pogriješili i okrenuli novu stranicu, a neki su se odlučili na povratak u školu. Među njima sam i ja.

Nakon završetka fakulteta planiram se vratiti u školu kao profesor kemije i prenositi svoje znanje nekim novim klincima koji svoje snove tek trebaju ostvariti. Divan je osjećaj kada znaš da svijet može biti barem malo bolji ako odigraš važnu ulogu u životu mlade osobe.

Dragi maturanti, završava jedno lijepo razdoblje u vašem životu. Budite iskreni jedni prema drugima, ne zaboravite pokazati emocije i reći na glas ono što vam je na srcu, zahvalite se svojim profesorima i ono najvažnije, ostvarite svoje snove i zatvorite to lijepo poglavlje vašeg života s osmijehom na licu.