Lukanović odgovornost prebacuje na oporbu, ali pad rebalansa je ipak njegov veliki politički poraz

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Pad prvog rebalansa proračuna Primorsko-goranske županije u 2026. bez sumnje je najveći politički udarac koji je Ivica Lukanović doživio otkako je prije godinu i mjesec dana preuzeo dužnost župana. Iako nakon glasanja poručuje da “to nije poraz župana, SDP-a ni vladajuće koalicije”, teško je pobjeći od činjenice da nije uspio osigurati većinu za najvažniji financijski dokument koji je njegova izvršna vlast ove godine uputila Županijskoj skupštini.

Naravno, posljedice neće snositi samo politika. Dio planiranih projekata sada će morati pričekati. No jednako tako vrijedi i obrnuto – kada izvršna vlast ne uspije progurati vlastiti rebalans, odgovornost se ne može u potpunosti prebaciti na one koji su glasali protiv.

U svojoj objavi Lukanović je napisao: “Današnje neprihvaćanje rebalansa proračuna nije poraz župana, SDP-a ni vladajuće koalicije. To je loša odluka za građane Primorsko-goranske županije!”

To zvuči politički razumljivo. Svaki političar nakon ovakvog glasanja pokušat će naglasiti posljedice za građane, a manje govoriti o vlastitoj poziciji. Međutim, teško je zanemariti ono što se zapravo dogodilo.

Rebalans proračuna nije usputna odluka niti obična točka dnevnog reda. Njime se odlučuje kamo će otići dodatni milijuni eura, koji će se projekti financirati i koje će se nove mjere provoditi. Ako takav dokument ne prođe, to znači da izvršna vlast nije uspjela uvjeriti dovoljan broj vijećnika da podrže njezin prijedlog. Drugim riječima – nije uspjela osigurati političku većinu.

Župan pritom podsjeća što je sve ovim glasanjem zaustavljeno.

“U ovom rebalansu predložili smo bonus od 250 eura mjesečno za medicinske sestre i asistente u Domu zdravlja, stipendije za 50 budućih medicinskih sestara, završetak Doma zdravlja u Delnicama, ulaganja u ordinaciju u Bribiru, Dom zdravlja u Opatiji, zgradu Zavoda za hitnu medicinu, luke, škole i Guvernerovu palaču.”

Nitko ne može osporiti da će dio tih projekata sada čekati. Upravo će građani biti ti koji će osjetiti posljedice odgađanja pojedinih ulaganja. Ali jednako tako vrijedi i jedno neizbježno političko pravilo – nije dovoljno imati projekte, potrebno je imati i većinu koja će ih podržati.

Jedan od najzanimljivijih dijelova njegove objave odnosi se na projekt kupnje bivšeg PIK-a.

“Priča o kupnji zgrade PIK-a obični je paravan. Da je to bio stvarni problem, mogao se predložiti amandman. Nitko ga nije predložio. Umjesto toga, zaustavljen je cijeli paket odluka važnih za funkcioniranje sustava.”

Možda je župan u pravu kada kaže da PIK nije bio jedini razlog zbog kojeg je rebalans pao. Ali upravo to otvara drugo pitanje.

Ako vijećnici nisu pokušali amandmanima izbaciti samo jednu spornu stavku, nego su odbili cijeli rebalans, možda problem uopće nije bio samo PIK. Možda dio Skupštine jednostavno nije želio podržati prijedlog kakav je bio ponuđen ili smatra da izvršna vlast nije dovoljno dobro pripremila cijeli paket. To je već ozbiljniji politički problem od jedne sporne investicije.

Na kraju objave Lukanović poručuje:

“Oni koji su glasali protiv, ali i oni koji su bili suzdržani, preuzeli su odgovornost za posljedice ove odluke. Građani zaslužuju znati zašto su im uskraćene mjere i projekti koji su trebali donijeti konkretnu korist.”

To je legitimna politička poruka i oporba će sasvim sigurno morati objašnjavati zašto nije podržala mjere poput bonusa medicinskim sestrama, novih specijalizacija ili pomoćnika u nastavi.

No građani jednako tako imaju pravo postaviti pitanje i županu. Kako je moguće da nakon više od godinu dana mandata nije uspio osigurati većinu za vlastiti rebalans? To je pitanje na koje neće biti dovoljno odgovoriti jednom objavom na društvenim mrežama.

Današnje glasanje neće izazvati institucionalnu krizu. Županija nastavlja raditi prema važećem proračunu, ustanove će normalno funkcionirati, a postojeće obveze uredno će se izvršavati. Međutim, politički gledano, ovo je ozbiljno upozorenje.

Još zanimljivije bit će za otprilike pet mjeseci, kada će se pred vijećnicima naći proračun za 2027. godinu. Rebalans je važan, ali proračun je daleko važniji dokument. Ako se već sada pokazalo da župan nema dovoljno ruku za izmjene proračuna, logično je zapitati se što će biti kada na dnevni red dođe proračun za cijelu godinu.

A tada su i posljedice znatno ozbiljnije.

Ako Županijska skupština ne usvoji proračun, može se donijeti odluka o privremenom financiranju za prva tri mjeseca godine. No ako ne budu doneseni ni proračun ni odluka o privremenom financiranju, zakon predviđa raspuštanje Županijske skupštine i razrješenje župana, nakon čega slijede prijevremeni izbori.

Naravno, nitko danas ne može tvrditi da će se takav scenarij dogoditi. Do donošenja novog proračuna ostalo je dovoljno vremena za pregovore, političke dogovore i moguće preslagivanje odnosa u Skupštini. Ali upravo zato današnje glasanje nije običan incident. Ono nije samo odgodilo pojedine projekte. Ono je otvorilo pitanje ima li Ivica Lukanović stabilnu većinu za vođenje Primorsko-goranske županije.

Odgovor na to pitanje neće županove dati objave na društvenim mrežama, nego glasanja koja slijede. A ono najvažnije čeka ga upravo krajem godine, kada će vijećnici odlučivati o proračunu za 2027. godinu. Tada će biti jasno je li današnji pad rebalansa bio tek prolazni politički zastoj ili prvi znak ozbiljnijih problema u funkcioniranju županijske vlasti.