Maturanti na Delti iščupali tek posađena stabla i bacili ih u Mrtvi kanal

Facebook stranica Zaštita drveća u Rijeci objavila je fotografije koje pokazuju kako su riječki maturanti u petak tijekom proslave kraja srednjoškolskog obrazovanja na Delti iščupali nekoliko tek posađenih stabala te ih bacili u Mrtvi kanal.

O tom žalosnom činu su se opširnije oglasili:

“Danas smo baš jako tužni jer došlo je do nove devastacije zelenila, i to ne od ruku nadležnih, ne od Čistoće, ne od nekih grintavih starijih susjeda, a ne ni od pohlepnih kapitalista koji imaju neki interes. Ne, ova devastacija je došla od onih najvažnijih u društvu, od naše mladosti i naše djece, od onih za koje sve radimo i kojima sve ostavljamo na brigu. Od naših maturanata koji su nositelji naše budućnosti.

U spomen na 80. Obljetnicu Oslobođenja Rijeke, gradonačelnik Filipović je odlučio obilježiti tu priliku sadnjom 10 mladih stabala u parku na Delti. To je jedna lijepa priča o kojoj smo željeli pisati i radosno podijeliti to sa Vama jer je konačno riječ o besprijekornoj sadnji pravih vrsta stabala u parku gdje je ozelenjavanje prijeko potrebno. No danas sa tugom javljamo da su ta stabla uništena, od 10 stabala 3 su doslovno isčupana iz zemlje i slomljena, čak odbačena u Mrtvi kanal. Moliti ćemo grad da barem na ta 3 mjesta ponovo posade nova stabla, i da progledaju ostala stabla i da spase što se spasiti da.

Na Delti su maturanti imali norijadu, i to je sasvim ok, svi radosno gledamo kako započinju novi put u život, ne smetaju ni bakljade ni zviždanja ni gađanja. No čemu devastiranje imovine? Čemu to zvjersko ponašanje čupanja mladih stabla, posađenih i za njihovo dobro, i bacanje istih u Mrtvi kanal???

Tu smo svi zakazali kao ljudi. Prvo, policija koja je bila sa njima i koja nije reagirala na čupanje mladih stabala ili što se već točno se dogodilo. Možda uništavanje stabala nije vrijedno reagiranja?

Drugo, roditelji i škola jer sve ide od odgoja , a ovdje je odgoj potpuno izostao. Kako pošaljete svoju djecu u veliki svijet bez da ih se nauči da se ne uništava javna imovina? Pogotovo živa bića koja se ne mogu zaljepiti i popraviti.

Treće, svi kao društvo jer očito je svijest o važnosti stabala nepostojeća.

Svaki put se prozivaju institucije ( koje se na koncu sastoje od ljudi ), ali kada te institucije naprave nešto dobro, onda građani zakažu.

Postavlja se pitanje za koga se mi borimo? Za građane koji su pasivni i za mlade koje nije briga?

Voljeli bi da se nađu odgovorni , ako ništa drugo, neka se sami jave, i neka na svoj trošak kupe nove sadnice i neka ih svojim mišićima posade . Ako mogu uništavati, mogu i posaditi !

Ovo je stvarna slika našeg grada koja ide u svijet, ovo je istina koja je uzrok svih problema , iz koje proizlazi ta nebriga i nemar prema zelenilu. I to je prenosi na nove generacije.

Danas je tužan dan.”