Pinezić: Županija mora biti servis građanima, a ne poligon za stranačke interese

“Županiji treba vlast bliska običnim građanima i njihovim potrebama, „oslobođena“ dominacije stranačkih politika. Sve poluge regionalne vlasti moraju biti usmjerene na bolju kvalitetu života u svakom dijelu Županije. Županijska administracija mora postati učinkovit servis – otvorena, a ne distancirana od građana i poduzetnika, te snažna potpora općinama i gradovima u ostvarivanju njihovih programskih i projektnih inicijativa.

Imamo sve preduvjete za rast, a uz mene je odličan tim ljudi koji su dokazali da imaju i znanja, i energije, i novih ideja za ostvarenje naših programskih ciljeva. Visoko smo podigli ljestvicu jer želimo da naš kraj i naši ljudi standardom života dostignu razvijene europske regije, koristeći njihova iskustva i prakse” – ističe Nedo Pinezić, kandidat za župana i nositelj liste Unije Kvarnera, Akcije mladih, Hrvatske stranke umirovljenika, Centra, Fokusa, Alternative i Nezavisne liste Ive Rinčić, zajedničke kandidatkinje za gradonačelnicu Rijeke.

Pinezić je istaknuti poduzetnik i dosadašnji županijski vijećnik u Skupštini Primorsko-goranske županije, poznat kao stručnjak u području turizma, osobito po angažmanu na razvoju obiteljskog smještaja i održivog turizma. U izbornu utrku za primorsko-goranskog župana ide s programom pod sloganom “Nedo Pinezić – župan iz naroda.”

Vaša kandidatura bila je svojevrsno iznenađenje i dogodila se nakon što je čelnik PGS-a Dario Vasilić najprije najavio, a potom odustao od utrke za župana.
“Točno je da smo kao Unija Kvarnera bili spremni dati podršku Vasiliću i PGS-u, budući da pripadamo istom političkom spektru regionalno orijentiranih stranaka. No, Vasilić i PGS odabrali su svoj put u koaliciji sa SDP-om. To je njihova odluka, a koliko je dobra – pokazat će izbori. Mi smo u kampanju ušli s jasnim ciljem: stvaranje Županije koja je bliža građanima, okrenuta konkretnim rješenjima i lokalnim potrebama te neovisna o stranačkim politikama.”

Politički analitičari komentirali su to kao “igru na sigurno”. Jesu li u pravu?
“Već u najavi kandidature rekao sam da ovo možda izgleda kao politička bitka Davida i Golijata, ali iskreno vjerujem da je došlo vrijeme za ljude koji su bliži narodu, običnim građanima i njihovim potrebama. Smatram da su SDP-ova dominacija na regionalnoj, a HDZ-ova na nacionalnoj razini – „potrošene“ politike. Puno sam među ljudima, čujem to u razgovorima i nadam se da će nezadovoljstvo koje iskazuju biti snažan motiv da izađu na ove izbore.

Ako smo bili dovoljno odlučni da se izborimo za ukidanje naplate mostarine na Krčkom mostu, možemo se izboriti i za ukidanje cestarine za naše Gorane – na potezu od Jušića prema Rupi – te za sve stanovnike PGŽ-a i Istre ukidanjem tunelarine kroz Učku. Jer, kao i most za Krk, prva cijev tunela izgrađena je samodoprinosom naših očeva. To je važno, prije svega zbog izjednačavanja cijene dostupnosti svih sadržaja u centru regije – Rijeci – stanovništvu udaljenom od tog centra, kao i poticanju prometa iz središta regije prema periferiji kroz cijelu godinu.

Želimo pokrenuti razvoj ove regije zajedno s ljudima koji, kao i mi, žele najbolje svom kraju, imaju znanja, ideja i energije. Županija će širom otvoriti vrata takvim ljudima – stručnost i znanje bit će jedini kriterij, a ne stranačka pripadnost.”

Dolazite iz turističkog sektora i živite na Krku, pa svjedočite koliko je tijekom sezone, pa i tijekom produženih prvomajskih praznika, postojeća prometna infrastruktura nesposobna osigurati protočnost prometa.
“Imamo more kao alternativu – dok se ne dogode davno obećani i željeni veliki infrastrukturni zahvati, kao što je drugi most. U sezoni treba uvesti trajektne linije i povezati južni dio otoka Krka s Crikvenicom i Senjom, koji će dovršetkom projekta Žuta Lokva postati brza poveznica sa sustavom autocesta.

Moramo imati koordinirane infrastrukturne projekte, ali i brža rješenja – kao što je bolja povezanost Krka autobusnim linijama, kako bi lokalno stanovništvo manje ovisilo o vlastitim automobilima i tako smanjilo opterećenje na prometnice.

Želimo oživjeti staru brodsku liniju od Rijeke do Opatije, ali i uvesti druge ljetne linije koje povezuju otoke međusobno, kao i otoke s kopnom – primjerice male trajekte za pješake, bicikliste i motoriste između Raba i Luna, te između Šila i Crikvenice.

Izgradnja sustava biciklističkih staza koje prate glavne magistralne pravce, poput one između Malinske i Punta, može se sufinancirati europskim sredstvima. Želimo pojačati željezničke veze i planirati povezivanje otoka Krka međugradskim vlakom preko novog mosta do Rijeke.

Ima još puno pametnih rješenja, koja nisu od jučer, a kojima možemo značajno unaprijediti prometnu infrastrukturu i smanjiti gužve na cestama – sve u funkciji bržeg i ekološki prihvatljivijeg transporta te smanjenja pritiska na odavno potkapacitirana parkirna mjesta u Gradu Rijeci.”

Nametnuli ste se kao zagovornik zakonskih rješenja koja neće gušiti, već poticati obiteljski smještaj kao tradiciju turizma našeg kraja – važan izvor prihoda lokalnog stanovništva, ali i motiv da mladi ostaju na djedovini, ne samo na otocima i uz more, već i u ruralnim dijelovima županije, u Gorskom kotaru?
“Stalno stanovništvo je na prvome mjestu našeg promišljanja o razvoju. Svaki novi projekt mora proći evaluaciju koristi za lokalnu zajednicu. Ljudi su nam na prvome mjestu.

Naša županija sa svojim mikroregijama predstavlja nemjerljivo bogatstvo – samo trebamo osigurati ljudima uvjete za život: kroz porezne olakšice, dostupnu zdravstvenu i socijalnu skrb, te poticanje poduzetništva koje će osigurati radna mjesta lokalnom stanovništvu. Ne smijemo ovisiti o krupnom kapitalu i velikim hotelskim lancima koji uvoze jeftinu radnu snagu, a profit izvoze u svoje matične zemlje. Imamo primjer Opatije, gdje je jedna grupacija postala vlasnik najvrijednijih nekretnina, bez vidljivih ulaganja u turističke objekte koji su okosnica turizma cijelog opatijskog kraja.

A Gorski kotar, koji je, nažalost, lošim politikama demografski devastiran, vidim kao prostor kojem se turizam ne smije stihijski dogoditi, već se kroz prostorno planiranje trebaju ciljano razvijati održivi turistički kapaciteti umreženi s lokalnim OPG-ovima. Županija ima dovoljno novca i institucionalne moći, ali očito nije bilo dovoljno ideja ni odlučnosti da se sebi – ali i državi – nametne razvoj Gorskog kotara kao prioritet, osim deklarativno. To želim mijenjati zajedno s Goranima. Umjesto institucionalnih prepreka, trebaju imati snažne institucionalne potpore.”

Predstavili ste i ambiciozni izborni program s, kako ste sami nazvali, „12 zapovijedi za 4 godine mandata“. Koliko je on realan?
“Ja sam u prvom redu poduzetnik, a ne političar po „zvanju“, i nikada ne bih stao iza obećanja koja su neostvariva. Kroz protekle četiri godine rada u Županijskoj skupštini dobro sam upoznao sustav i znam njegova ograničenja, ali i mane. Ako nešto ne znaš ili ne želiš riješiti, najlakše je reći da nije u našoj nadležnosti.

Evo vam primjer Zračne luke Rijeka, koja je prije 50 godina imala direktne letove za New York, a danas nema niti autobusnu vezu s Rijekom. Danas je ona upravljački, prostorno i prometno devastirana, bez jasne vizije suvlasnika, među kojima su – uz državu – i Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. Nedostaje jasna strategija modernizacije i jačanja avio-linija, a time i prometa.

U proteklim godinama jedini pozitivni pomaci dogodili su se dok je bivši, a vjerujem i moj budući zamjenik Marko Boras Mandić, uporno gurao, povezivao i tražio modele za dolazak avio-prijevoznika. Kroz godine su promet i prihodi bilježili pozitivne trendove. Nakon njegova odlaska iz izvršne vlasti, sve se počelo urušavati. Siguran sam da naši građani, turistički sektor i gospodarstvo itekako imaju interes za dobru zračnu poveznicu ove regije s Europom i svijetom. Oni koji tvrde drugačije, samo traže alibi za nerad i nečinjenje.”

Najavljujete i gradnju dva nova doma za umirovljenike, besplatne vrtiće, komunalne vezove za svaku brodicu lokalnog stanovništva. Isto nude i vaši izborni protukandidati.
“Možda, ali razlika je u tome što su oni, kao stranke na vlasti, imali priliku to i ostvariti – a nisu. Nedavno je Dom za starije osobe Kantrida obilježio 60 godina od izgradnje. Do danas u Rijeci nije izgrađen niti jedan novi domski objekt. Skrb za stare i nemoćne prepuštena je privatnim poduzetnicima, čije su usluge – zbog komercijalnih cijena – većini nepriuštive.

Ako ne gradimo sami, tada možemo subvencionirati privatni smještaj, ali uz daleko stroži nadzor takvih ustanova. Nedavno smo svi bili šokirani slučajem tzv. doma za starije u Rupi, kojem je licencu za rad izdala Županija. Za početak, tražio bih preispitivanje tko i pod kojim kriterijima izdaje te licence, a da istovremeno, prema tvrdnji iz Županije, nemaju sustav inspekcijskog nadzora.”

Kako vidite suradnju Županije s općinama i gradovima? Mislite li da su dva okupljanja godišnje s načelnicima i gradonačelnicima dobar model za partnerstvo lokalne i regionalne samouprave?
“Svako okupljanje i razgovori su dobrodošli, ali suradnju treba intenzivirati kroz konkretne programe i projekte svake pojedine sredine. Kao župan, spreman sam biti prisutan na sjednicama gradskih i općinskih vijeća – a ne samo u svečarskim prigodama.

Svaka sredina najbolje zna što treba za bolji život svojih građana, a Županija je ta koja im prva treba pružiti ruku. Jasno je da male i fiskalno slabe općine ne mogu same graditi vrtiće, opremati školske objekte ili financirati mrežu javnog prijevoza. Mislim da u županijskom proračunu, racionalnijim trošenjem i preraspodjelom, ima dovoljno sredstava za projekte ravnomjernog razvoja koji će zadržati ljude u ruralnim sredinama – pa i potaknuti preseljenje mladih obitelji u područja gdje će lakše riješiti stambeno pitanje nego u urbanim središtima.

Danas iz Delnica, Lokava ili Fužina možete brže doći u centar Rijeke nego iz Kastva ili Matulja. A da bi se potaknuo takav trend, život u Gorskom kotaru ili na otocima mora biti lakši i jeftiniji nego što je to danas slučaj.”