Kažu da bablje ljeto još traje, da sezona kupanja još nije gotova i da ima nade za one koje su more vidjeli tek na reklami. No, hoće li to uopće biti moguće reći će nam Vakula narednih dana.

Jeste li se iakda zapitali gdje su se Riječani prije kupali? Odgovore na to osim u pra-prabakinim pričama možemo pronaći i u raznim knjiga, Internetu i među ljudima na koje se priča generacijski prenijela. Poznato je da je Rijeka krajem 19. stoljeća raspravljala o podizanju morskog kupališta na potezu od Kantride do korijena velikog gata u luci. Dva su kupališta bila izgrađena s unutrašnje strane luke ali su ona oba radi nevremena uništena. Za tadašnju izgradnju bilo je teže dobiti dozvole no potreba za kupalištima je bila sve veća. Željelo se stati paralelno s gradovima Venecijom i Trstom koje su već imale ponudu morskih kupališta. Uvelike je pomagala i činjenica da su upravo morske kupelji zaslužne za oporavak nakon nekih bolesti. Rijeka je prvo morsko kupalište dobila 1841. godine, no o tome nema baš nekih podataka ali se zato u sljedećih nekoliko godina, otvorilo nekoliko kupališnih mjesta.

Riječani su se svakako kupali u moru budući da im je blizu bilo kupalište na sušačkoj Brajdici ili jedna od mnogih kupališta u Opatiji. No, 1912. godine, Općinsko vijeće dobiva dozvolu da se mogu podići dva komunalna kupališta, jedno manje na Brgudu i jedno veliko na gatu Marije Terezije. Najluksuznije je bilo kupalište Kvarner upravo s vanjske strane gata Marije Terezije. Bilo je na glasu kao jedno od najboljih u Monarhiji te je imalo titulu gradskog okupljališta. Izgrađeno je samo u 4 mjeseca a svečanost koja je održana u rujnu 1913.godine, za tadašnje a sigurno i današnje pojmove bila je veoma luksuzna. Osim velikog vatrometa, koncerta gradskog orkestra, nastupa mješovitog zbora, naručena je posebna rasvjeta građevine, održano je natjecanje osvijetljenih plovila te ples uz pratnju vojne glazbe. Kupalište je imalo i nizove zasebnih kabina za žene, muškarce i djecu, zajedničku terasu s restoranom i kuhinjom, ambulantu, sanitarne prostore, terase za zračne i sunčane kupelji, pozornicu s popratnim prostorom za glumce. Na kupalištu je bilo zanimljivo da su se organizirale i predstave i koncerti, prigodne večeri, plesne zabave no i sportske priredbe. O popularnosti dokazuje i činjenica da je kupalište 1925. godine dobilo i odskočnicu za skokove u more.

Kupališta koja su tada nastala u Rijeci nisu bila samo mjesto gdje se ulazilo u more, sunčalo ili presvlačilo nego mjesto društvenog okupljanja za sve generacije. Kao i uvijek, za žene su vrijedila ipak stroža pravila te su one dolazile u drugo vrijeme nego muškarci, a odjeća je toliko bila teška i držala se moralnih načela da su se žene jedino mogle ”namakati’.’ Pravila su bila jasna i morala su se poštivati. Bez ikakvog čuđenja, drugačija pravila su bila i među financijskim slojevima. To pokazuje najbolje činjenica da se u Rijeci istodobno s luksuznim kupalištima gradilo i pučko kupalište Neptun, u zoni između brodogradilišta i Tvornice torpeda, gdje je čak i sam vlasnik tvornice Robert W. prosvjedovao zbog straha da kupači ne nastradaju pritom probnih ispaljivanja iz obližnje lansirne stanice.

Vremena su prošla i promijenila se, kupališta su u budućnosti obogaćena raznim sadržajima, primamljivim ponudama koje su i dovele do rezultata u 21. stoljeću. Danas Rijeka ima brojne lokacije za kupanje, uređene plaže, skrivene uvale koje nude ono najbitnije u ljetno vrijeme: osvježenje. Ali i u zimsko vrijeme, Rijeka ne oskudijeva ponudom kupanja i to na bazenima Kantride. Poanta kupališta osim raznih ponuda tada u 19. stoljeću je bila druženje ljudi, zajedničko mjesto opuštanja i za obitelji i samce, mjesto gdje se može pronaći hlad i mir. Ni danas nije drugačija situacija, plaže nam dođu i dalje isto, samo možda pod drugačijim uvjetima, barem onih što se tiče odjeće. Sve je slobodnije, nema razlike barem one prividne između bogatih i siromašnih. Rijeka ima puno mogućnosti samo ih treba otkrivati i biti sretan da i u Rijeci možemo uživati u blagodatima našega mora te da ništa ne propuštamo ako se sunčamo i kupamo na Pećinama, a ne na Baliju.