Sanchez o mogućem otkazu: Mišković nije imao vremena za sastanak, ali meni u Rijeci navijači prilaze s osmijehom

Nogometaši Rijeke u nedjelju 17. svibnja od 18.45 sati gostuju kod NK Istra 1961 na stadionu Aldo Drosina u 35. kolu SuperSport HNL-u. Uoči utakmice trener Victor Sanchez podijelio je svoja razmišljanja.

– Volio bih da sam ovdje pred vama u puno boljem raspoloženju, ali to nije moguće jer dolazimo nakon poraza u finalu Kupa. U tu smo utakmicu uložili svu svoju motivaciju i snove, pa je proteklih nekoliko dana bilo izuzetno teško pripremiti se za idući korak. To je posve prirodno. No, takav je naš život, a uostalom, nemaš priliku osvojiti trofej ako uopće ne dođeš do finala. To je nešto što želim posebno naglasiti i što sam rekao odmah nakon utakmice, iza naših igrača je strahovito teška i dugačka sezona. Puno se toga događalo od samog početka, pa i prije mog dolaska. Od ranog starta ove sezone pa sve do danas, naši su igrači prošli kroz goleme napore i pritom pokazali čvrst karakter i borbeni duh. Kao što sam rekao, ponosan sam na njih jer bez njihovog truda ne bismo se ni borili za naslov. Moraju biti ponosni na svoj rad. Trenutačno smo svi utučeni zbog poraza, ali oni su odradili sjajan posao. Isto tako, moramo prihvatiti realnost i čestitati našem suparniku, koji je bez ikakve sumnje potpuno zasluženo podigao trofej. Oni su tijekom cijele godine pokazali apsolutnu dominaciju u domaćim natjecanjima. Zato nema nikakve sumnje oko svih tih brojki o kojima se ovih dana naveliko raspravlja. Upravo iz tog razloga podijelio sam vam ovaj izvještaj jedne profesionalne tvrtke koja se bavi naprednom analitikom podataka. Tamo možete analizirati i provjeriti bodove, očekivane golove, očekivane bodove i sve ostale podatke koje danas stručni stožeri, profesionalni nogometni klubovi, sportski direktori i sve strukture unutar nogometne industrije koriste za analizu izvedbe. Više se ne oslanjamo samo na osjećaje, emocije ili puka mišljenja, što je bio dio onog starog nogometa u kojem su ljudi pričali bez konkretnog znanja i znanstvene podloge. Danas, zahvaljujući evoluciji tehnologije, imamo pregršt opcija za dubinsku analizu izvedbe svake momčadi. To je moja poanta, rekao je u dahu Victor Sanchez i nastavio:

– Spomenuli ste zadnje dvije utakmice. Sretan sam što u njih ulazimo iz pozicije u kojoj smo već ostvarili glavni rezultatski cilj sezone. Te će nam dvije utakmice izvrsno poslužiti da već počnemo razmišljati o pripremama za iduću sezonu, da damo priliku igračima koji su igrali manje i da testiramo one koje želimo testirati, jer smo svoj primarni posao obavili. Uspjeli smo osigurati plasman u Europu, što je bio prvi zadatak na mom popisu kada sam stigao ovdje. Kad sam preuzeo klub, dobio sam popis ciljeva koje je predsjednik stavio pred mene. Možemo ići stavku po stavku i pokraj svake staviti kvačicu. Nogomet su prvenstveno emocije. Strast navijača. Za navijače je to svetinja. No, prije svega toga dolaze strast, emocije i navijački impuls. Bez navijača nema nogometa, nema ničega, nema ni biznisa. To uvijek ponavljam. Ako pogledate moj profil na platformi X, vidjet ćete da mi je na vrhu trajno istaknuta objava iz vremena kad sam trenirao Deportivo La Coruñu. To je moj životni i nogometni moto. Tako ja osjećam nogomet. Dok sam bio tamo, u karanteni prije svake utakmice, pješačio bih od hotela do stadiona koji je bio blizu mora, otprilike kilometar udaljen. Svaki vikend, rano ujutro, stotine ljudi igrale su nogomet na plaži. To je bit svega. Tamo sam napisao, možete provjeriti: „Ovo su pravi vlasnici nogometa. Navijači.“ Ja to doista tako osjećam. Rekao sam tada da kad ostarim, želim biti poput njih, ići na plažu s prijateljima i igrati te kvartovske utakmice iz čiste ljubavi prema igri, rano ujutro, nakon što odradiš svoj tjedni posao. To se događa u svakom gradu. To je čista strast. I za mene je to na prvom mjestu. Cilj je bio ući u finale. To smo ostvarili i tu se nema što dodati.

Borili smo se. Mislim da smo bili momčad koja je pružila najbolji otpor ovom Dinamu, koji je ove sezone bio pravi monstrum u prvenstvu. Možete slobodno pogledati brojke. Oni imaju jednog napadača koji je sam zabio više golova nego svi moji napadači i ofenzivni vezni igrači zajedno. Time ne kritiziram svoje igrače, jer oni su dali sve od sebe, već samo želim istaknuti Dinamovu kvalitetu. Tako stvari stoje. Ako pogledate prosjek golova koje je Dinamo zabijao u 2026. godini, kada su napravili onaj ključni iskorak, njihov je prosjek bio tri gola po utakmici. Mi smo izgubili 2:0. Čak i u finalu protiv takvog monstruma uspjeli smo im parirati i biti blizu. Međutim, ponovno se dogodilo ono što se u Hrvatskoj često događa, barem prema mom dosadašnjem iskustvu, drugi gol pao je nakon očitog prekršaja Belje nad Radeljićem. Zašto to naglašavam? Jer smatram da je to važan detalj za analizu hrvatskog nogometa. Veliki klubovi s ogromnom bazom navijača, poput Dinama i Hajduka, vrše golem pritisak na suce. Oni su navikli taj pritisak kapitalizirati u domaćem prvenstvu kada upadnu u probleme protiv drugih momčadi. Rijeka je najbolji primjer tog „trećeg kluba“ koji postaje izuzetno neugodan trn u oku velikima. I tu moram, kao i mnogo puta do sada, skinuti kapu Damiru Miškoviću. Posao koji on radi boreći se protiv takvih vjetrenjača je čudesan. Ima moje maksimalno poštovanje. To je strahovito teško. U čemu je zapravo problem? Problem je što se taj sudački pritisak na kraju pretvara u bodove. Sada je odjednom postala glavna tema razglabati o bodovnoj razlici između Dinama i Rijeke ili Hajduka i Rijeke. Ali pogledajte naše međusobne utakmice, u najmanje dvije utakmice protiv Dinama zaslužili smo pobjedu. No, sudac u jednoj utakmici nije pokazao čisti crveni karton Mišiću, a u drugoj igraču koji je skrivio kazneni udarac na Adu-Adjeiju. Tim su pogreškama izravno usmjerili bodove. Samo te dvije utakmice znače razliku od devet bodova. Kad to počnete zbrajati kroz nekoliko utakmica, shvatit ćete odakle tolika bodovna razlika. Kakvo je moje razmišljanje i moja stručna analiza o tome? Ne kažem da posjedujem apsolutnu istinu, samo dijelim svoje znanje kako bih pomogao svima koji žele poslušati, analizirati moje riječi i izvući nešto pozitivno. Kada ti klubovi izađu u Europu, a navikli su da u domaćoj ligi uvijek imaju taj „poguranac“ u obliku jedanaesterca ili crvenog kartona za suparnika pod pritiskom, tamo toga nema.

Možda je to jedan od ključnih razloga zašto klubovi poput Dinama ili Hajduka, a posebno Hajduka, ispadaju iz Europe tako rano. To je tema za ozbiljno razmišljanje. S druge strane, klubovi poput Rijeke nisu navikli na popuste. Navikli smo se boriti protiv nepravde i prepreka. Mi to prihvaćamo kao još jedan izazov, motiviramo igrače i sami sebe da te prepreke preskočimo. Zato smo ove sezone otišli najdalje u europskim natjecanjima, na što sam iznimno ponosan. Rijeka zadnjih 46 godina nije uspjela doći do četvrtfinala. Ja sam ispunio i taj cilj koji je klub postavio pred mene za Europu, a to je bilo prolaženje skupine. I tu se ponovno vraćam na navijače. Zahvaljujući tom uspjehu, oni su ove sezone osjetili pravi europski nogomet, utakmice pune strasti i nevjerojatnog naboja. Sretan sam što su naši navijači imali priliku uživati u tome. Možda neki drugi klubovi imaju puno više bodova od nas na prvenstvenoj tablici, ali po mom mišljenju, imali su nevjerojatno dosadnu sezonu. Cijele godine pripremaju se isključivo za domaće prvenstvo, igrajući, prema mom sudu, monotone utakmice. Ako se sada hvale tom bodovnom razlikom, ja ću vam reći jedno: uvijek radije biram ostvarenje klupskog cilja i ponovni plasman u Europu s manje bodova u prvenstvu, ali uz odličan rezultat na europskoj sceni. Jer svaki bod u Europi donosi ozbiljan novac klubu i mom predsjedniku koji ulaže vlastiti novac. Moja je dužnost pomoći predsjedniku da klub ostvari prihode. Europski bodovi su, ako ostvariš primarni cilj, daleko vrjedniji od prvenstvenih bodova. To je moja analiza za sve one koji danas pričaju samo o bodovnoj razlici. Dakle, idemo dalje po popisu ciljeva. Pobijedili smo Hajduk i izbacili ih iz Kupa. Kad već pričamo o sucima, izbacili smo ih unatoč svim pogreškama koje su išle njima u korist tijekom te utakmice. Mislim da je i to utakmica koju će naši navijači dugo pamtiti. U prvenstvu smo osigurali Europu tri kola prije kraja. Cilj je ispunjen. Sada ćemo u preostala dva kola pokušati ugrabiti treće mjesto. Pokušat ćemo dobiti ove dvije utakmice i završiti kao treći, no generalni prvenstveni cilj je već u džepu. U prvenstvu, Kupu i Europi ispunili smo ciljeve. Stavka na tom popisu je i razvoj igrača. Pružio sam priliku apsolutno svim igračima iz kadra. Kad sam stigao, rečeno mi je da su mnogi igrači nezadovoljni i pasivni jer uopće ne igraju, pa nitko zapravo ne zna koliko vrijede. Ja sam ih koristio sve. Zanimljivo, zbog toga ste me tijekom sezone kritizirali, predbacujući mi prevelike rotacije. Pogledajte taj paradoks. Moja je obveza i klupski zadatak bio testirati sve igrače jer je klub uložio u nova pojačanja. Ta pojačanja moraš uvesti u igru, a to je uvijek rizik jer novom igraču treba vremena za adaptaciju na ligu i suigrače. To je izuzetno zahtjevno okruženje. Koristio sam ih sve, imali smo uspone i padove te oscilacije u rezultatima, što je normalno, ali svi su ciljevi ostvareni.

Možete sami procijeniti napredak pojedinaca. Ne mogu preuzimati zasluge za igrače koji su i prije vrijedili. Na primjer, vrhunska razina Tonija Fruka nije moj proizvod. To je zasluga onoga prije mene. Fruk je bio najbolji igrač lige i prošle sezone i presretan sam što ga imamo u momčadi. No, izuzetno je opasno i rizično za klub ako cjelokupni ofenzivni učinak ovisi o samo jednom igraču, pa makar to bio i Toni Fruk. Nažalost, da biste se ravnopravno borili s Dinamom i Hajdukom, morate imati vrhunske strijelce u kadru. Pogledajte listu strijelaca lige i vidjet ćete gdje su naši igrači. Ponavljam, nemam ništa protiv njih. Imamo Danija i Jurića, to su mladi momci koji tek rastu i razvijaju se. Taj proces traje. Imamo i Duju, koji je iskusan igrač i može biti izuzetno koristan ako uz sebe ima klasičnog, ubojitog napadača koji redovito zabija. To nam je nedostajalo cijele sezone. To nipošto ne govorim ja, to ste mi vi sami ponavljali iz utakmice u utakmicu. Koliko smo samo stopostotnih prilika kreirali u brojnim susretima, promašili ih i na kraju prosuli bodove? To mi ne govorite samo vi, novinari, već i svaki navijač u Rijeci. Svaki dan šetam gradom i od ljudi dobivam identične povratne informacije. To je bjelodano. I to nije napad na moje igrače, ponavljam, to je jednostavno trenutačna realnost i oni su u procesu razvoja. Dani je odigrao vrlo dobro u Europi, ali u prvenstvu je brojkama još daleko od onoga što je potrebno top napadaču u momčadi koja puca na sam vrh. Pogledajte napadače drugih klubova i usporedite ih s našima. Isto vrijedi i za Jurića. Duje je pak druga priča, on je momčadi pomogao nevjerojatno, ponašao se kao pravi kapetan i njegovo iskustvo je neprocjenjivo. No, u ovim godinama i s ovim fizičkim stanjem, on jednostavno ne može igrati 90 minuta svakog vikenda u ovakvom ritmu modernog nogometa. Unatoč tome, on je trenutačno naš najbolji realizator i itekako koristan igrač, ovisno o ulozi namijenjenoj u momčadi. To je moja vizija nakon dubinske analize. Imate tablicu s očekivanim bodovima, koji se izračunavaju na temelju stvorenih prilika.

Možete vidjeti da je Rijeka prije ovog vikenda prosula gotovo osam bodova isključivo zbog nedostatka preciznosti i mirnoće u završnici, unatoč velikom broju kvalitetnih šansi koje smo stvorili. Ako pogledate donju tablicu označenu plavom bojom, vidjet ćete brojku 56.6, to su bodovi koje smo trebali imati prema statističkim modelima od početka sezone. No, moram vas podsjetiti da ja nisam bio ovdje od 1. do 5. kola. Ako izvučemo prosjek i analiziramo podatke izvedbe od mog dolaska u 6. kolu pa do 34. kola, vidjet ćemo da bismo prema parametrima očekivanih bodova u ovom trenutku trebali imati 60.5 bodova. Dakle, za usporedbu, Hajduk bi trebao imati 61, a Dinamo 70. Razlika uopće nije tako drastična. To je egzaktna analiza stvarne izvedbe na terenu. Da vam pojasnim ove podatke na primjeru Dinama: njihov očekivani broj golova iznosi 66.6, a u plavom polju stoji brojka 22.4. To znači da su zabili čak 22 gola više nego što su realno kreirali kroz čiste prilike. Ukupno su zabili 89 golova. Zašto su toliko prebacili normu? To je čista individualna kvaliteta. To je bit ovih podataka vrhunska klasa igrača omogućuje ti da zabijaš iz polušansi i debelo nadmašiš očekivani. S druge strane, naš je slučaj potpuno suprotan, mi smo u minusu za 4.4 gola u odnosu na kreirani. Kada se to spoji s obrambenim xG-om, dobijemo računicu da smo trebali imati 7.6 bodova više. To je čista matematika. A zašto trošim vrijeme objašnjavajući vam ovo? Zato što su me igrači u više navrata upozorili na to, jer oni prate medije i vide kakva se atmosfera stvara oko bodova i te razlike. Želim vrlo jasno poručiti: neću dopustiti nikakve laži i obmane na račun rada mog stručnog stožera. To neću prihvatiti. Moram braniti naš rad jer je u pitanju moj ugled, ugled moje momčadi i dostojanstvo naših obitelji koje stoje iza nas. Igrači savršeno dobro znaju zašto i za koga radimo ovdje, jer se na to podsjećamo svakog dana. Sve ovo radimo za svoje obitelji koje zbog nas podnose najveću žrtvu, a to je vrijeme koje provodimo odvojeni od njih kako bismo radili ovaj posao. Izuzetno je teško, pogotovo u trenerskom poslu koji je sam po sebi surov, slušati neistine o vlastitom radu. To neću trpjeti. Ako već baratate podacima, molim vas da napravite ozbiljnu, profesionalnu i stručnu analizu. I onda recite istinu o našem učinku. Ponavljam, ispunio sam apsolutno sve ciljeve koji su stavljeni pred mene. Presretan sam što me svaki put u gradu ljudi zaustavljaju kako bi mi čestitali i zamolili za fotografiju. To je moj jedini relevantan lakmus papir. A ne ono što će konstruirati pojedini novinar koji tvrdi da mi posao „visi u zraku“. Sjećate li se tog pitanja od prošli put? „Je li vaša sudbina u zraku?“ Nije. Moja sudbina je čvrsto na zemlji, svakog dana kada ponosno šetam Rijekom i gledam ljude oči u oči. I nastavit ću to činiti. Jer bez obzira na to ostao ja trener ili ne, uvijek ću se vraćati u Rijeku jer se osjećam dijelom ovog grada. Za kraj, u potpunosti razumijem klub i predsjednika, kakvu god odluku donijeli. Rekao sam mu to prvog dana: „Sa mnom nikada nećete imati problema.“ On je nevjerojatan predsjednik. Uz Augusta Césara Lendoira iz mog Deportiva, on je najbolji predsjednik s kojim sam radio u karijeri. Nemam nikakav problem to javno reći. Ako on nije zadovoljan mojim radom ili preferira neku drugu opciju, ja to prihvaćam bez ikakve ljutnje. Jedino što tražim jest poštena valorizacija mog učinka. A ja sam ispunio sve stavke s popisa. Sve do jedne.

U budućnosti ćete vidjeti da će klub donositi odluke upravo na tragu ove analize koju vam iznosim. Jer ovu analizu nisam čuvao za medije, već sam je svaki tjedan prolazio sa sportskim direktorom i njegovim timom. Svi smo se složili gdje nam nedostaje kvalitete i koje pozicije moramo pod hitno osnažiti. Na tome smo intenzivno radili. Moj stožer je već u potpunosti izradio plan ljetnih priprema. Skautirali smo i selektirali igrače za iduću sezonu s ciljem povećanja golgeterskog kapaciteta kako na pozicijama napadača, tako i ofenzivnih veznih. Uzeo sam napadače samo kao najočitiji primjer, ali nama nasušno treba veći doprinos vezne linije u završnoj trećini terena. Naravno, ako želiš naslov prvaka, to jednostavno moraš imati. Klub će povući te poteze na tržištu, u to budite sigurni. Sa mnom ili bez mene, vidjet ćete da će tako biti. Kad govorimo o igračima, u budućnosti ćete svjedočiti kako će pojedinci koji su radili sa mnom napraviti ogroman igrački skok. Ranije sam spomenuo Fruka, ne želim sebi pripisivati zasluge za njegov talent, mi smo mu samo pomogli da se dodatno razvije, a njegova tržišna vrijednost je jasna. Pogledajte Dantasa. Od igrača koji je isključivo sudjelovao u ranoj fazi otvaranja napada i kontroli posjeda, mi smo ga transformirali u opasnog ofenzivnog veznog. To drastično podiže njegovu tržišnu vrijednost. Nisi jednako vrijedan na tržištu, pogotovo s visinom od 160 centimetara, ako si isključivo sidraš u sredini ili ako si polušpica koji ulazi u završnicu i zabija golove. Mi s njim radimo upravo na tome i plodovi tog rada su vidljivi. I tu nije riječ samo o njegovoj tehničkoj profinjenosti i baratanju loptom. Pogledajte koliko je napredovao u fizičkom i kondicijskom smislu. Kad sam stigao ovdje, javno sam vam rekao da je momčad bila energetski potpuno mrtva. Nismo zatekli nikakve kondicijske podatke, apsolutno ništa. Tko god bio idući trener, ako mi ne nastavimo rad, imat će sve crno na bijelo. Idući će trener dobiti kompletnu bazu podataka našeg cjelokupnog rada. To je neprocjenjivo za svakog novog trenera, dobiti jasnu i egzaktnu krvnu sliku i početnu poziciju momčadi. Volio bih da sam takvu situaciju zatekao u svakom klubu koji sam preuzeo u karijeri. Mi ostavljamo pedantnu bazu podataka, jasnu sliku svakog igrača od prvog do zadnjeg dana našeg mandata. Svakog od njih. Dantasov napredak nije vidljiv samo na lopti, nego i u motoričkim sposobnostima, u kapacitetu da ponavlja sprinteve i visoki intenzitet tijekom cijele utakmice. Ako ste vi zaboravili, a ja nisam, na prvoj utakmici nakon našeg dolaska, on je imao grčeve već u 60. minuti. A danas ga moramo doslovno kočiti na treninzima jer je postao stroj. I ne samo to. U njemu smo dobili istinskog vođu na terenu. Pravog lidera. Siguran sam da će u budućnosti biti kapetan Rijeke ako ostane ovdje. A onog dana kada ostvari transfer u neki veći klub, i tamo će biti kapetan jer ima taj mentalni sklop. Iznimno sam ponosan na njega. Mogu izdvojiti još pregršt primjera.

Spomenuo sam Danija, on je strahovito napredovao. Izuzetno je teško za dvadesetogodišnjeg dečka koji dolazi iz Engleske, iz sustava Premier lige i nižih razreda, uskočiti u posve novu sredinu, u grad poput Rijeke i državu poput Hrvatske gdje mu je sve nepoznato, i odmah od prve minute isporučivati vrhunske partije. On je napravio ogroman iskorak. Ima još ogroman prostor za napredak, ali njegova vrijednost i rast su neupitni. Napredovao je fizički, taktički se opismenio, a s obzirom na njegovu radnu etiku i mentalitet pobjednika, sigurno će drastično poboljšati i samu realizaciju. Taj nedostatak realizacije zapravo je ceh koji smo platili u prvenstvu i zbog kojeg danas nemamo više bodova. Imamo i primjer Oreča, bočnog igrača koji napreduje u svim segmentima igre, također je riječ o mladom igraču koji će u budućnosti klubu donijeti sjajan transfer. Sigurno sam nekoga i izostavio. Pavić je zadnji u nizu. Klub je pred mene stavio zadatak da promoviram mlade igrače i mi smo dali priliku svima koji su bili s nama. Vidjeli ste Thaqija, vidjeli ste Kitina, to je igrač za kojeg su ove dvije preostale utakmice idealna prilika da pokaže što zna. U prosincu smo unutar stručnog stožera i uprave razgovarali s njim i smatrali smo da bi za njegov razvoj bilo najbolje da ode na posudbu gdje će konstantno igrati. Iz mog iskustva, to je ključni savjet za svakog mladog igrača, moraš igrati natjecateljske utakmice. Vrhunski trening je važan, ali bez utakmica gubiš ogroman dio igračkog razvoja. Razgovarali smo, no on nažalost u prosincu nije htio napustiti klub. Zato je skupio skromnu minutažu, kombinirajući treninge s nama i utakmice za juniore (U-19). No, po mom mišljenju, to je nebo i zemlja. Golema je razlika za klinca koji ima potencijal za prvu momčad igrati juniorski nogomet i onda odjednom uskočiti u prvoligaški žrvanj. To je sasvim drugi svijet. Puno je bolje otići u drugu ligu, kaliti se tamo, proći potrebne lekcije i tek onda doći na najvišu razinu. Kad govorim o mladim igračima, započeo sam priču o Paviću. Trenerima je posao izuzetno lagan kada dobiju igrača poput njega. Došao je prvog dana, vidjeli ste kakav pobjednički mentalitet posjeduje i odmah vam je jasno: ovaj će dečko biti profesionalac na vrhunskoj europskoj razini. U njemu, bez ikakve sumnje, vidim budućeg kapetana hrvatske reprezentacije. Njegov napredak u Rijeci, koja je iznimno zahtjevan klub s velikim očekivanjima, fascinantan je. Onoga trenutka kada smo mu ponudili priliku, zgrabio ju je objema rukama, pokazao gard i poručio: „Ovdje sam i nitko me neće maknuti.“ To je jedina ispravna poruka koju mladi igrač može poslati kada uđe u prvu momčad. To je pravi put. Pružali smo prilike i drugima, kako dečkima iz naše akademije, tako i novim mladim igračima, ali Pavićevo ponašanje mora biti uzor svima. To je pravi obrazac, nema kukanja, priča u stilu „ne sviđa mi se ovo, ne sviđa mi se ono, moja pozicija je drugačija, bolje se osjećam tamo…“. Pitao sam Pavića prvog dana: „Što misliš da te stavim na ovu poziciju jer smo deficitarni, znam da ti to nije prirodno mjesto, ali trebaš mi tamo odraditi trening?“ Odgovorio mi je: „Treneru, stavite me gdje god želite.“ To je igrač koji želi igrati. To je dečko koji želi postati vrhunski profesionalac. I to već jest. Ima još ogroman prostor za napredak i napredovat će jer ima čistu glavu i nevjerojatan potencijal. Pavić je naša velika pobjeda, lansirali smo ga, pa ćemo vidjeti što donosi budućnost, ali on je sigurna oklada.

Da rezimiram: pokušao sam organizirati sastanak s predsjednikom prije ove utakmice, ali on zbog obveza nije mogao. Sastat ćemo se idući tjedan. Razgovarat ćemo posve otvoreno, licem u lice, kao što smo to činili tijekom cijele sezone. Izložit ću mu svoja razmišljanja, on meni svoja, analizirat ćemo situaciju oko budućnosti i donijeti najbolju odluku za Rijeku. Dakle, idući tjedan ćemo sve znati. Mislim da sam danas bio kristalno jasan u izlaganju i da sam vam ponudio detaljan rezime cijele sezone. Jedino što tražim jest da se poštuje sve što smo napravili. Stigao sam ovdje s golemim entuzijazmom u izuzetno trusnom i teškom trenutku kada se klub nalazio usred pregovora o prodaji. I o tome treba otvoreno progovoriti. Koliko je zapravo teško novom treneru doći u ligu i raditi u ambijentu gdje uprava pregovara o prodaji kluba? Igrači su u tim trenucima mislima već u drugim klubovima i ligama, čekajući transfere, a onda se prijelazni rok zatvori i ne dogodi se ništa, niti je klub prodan, niti su oni ostvarili iščekivane transfere s bogatim ugovorima kakve su prognozirali nakon prošlogodišnjih uspjeha. Sve te psihološke detalje morate amortizirati i posložiti u svlačionici, ukomponirati ih s novim igračima koji još ne znaju gdje su stigli, i iz svega toga izvući rezultat. Iznimno sam ponosan na posao koji je moj stručni stožer odradio u ovako specifičnim i ekstremno zahtjevnim okolnostima. Neki drugi trener u ovakvom okruženju vjerojatno ne bi ni dočekao kraj sezone, a kamoli ostvario sve ove rezultate. Sve kvačice na popisu su stavljene. Ponavljam, apsolutno razumijem i poštujem svaku odluku kluba. To stalno ponavljam predsjedniku. Maksimalno poštujem njegov trud i rad, on je vlasnik i mora donijeti odluku za koju smatra da je najbolja za njegov klub. Ima pregršt opcija na raspolaganju, na tržištu ima sjajnih trenera. Sve mi je apsolutno jasno. I usprkos tome, šutio sam, radio svoj posao bez ikakvog prigovora, bez kiselog lica i s maksimalno profesionalnim pristupom. Ali sve sam znao već jako dugo. To je to. Odradit ćemo taj sastanak i donijeti odluku koja je najbolja za Rijeku. Ako imate bilo kakvih pitanja, stojim vam na raspolaganju za svako pojašnjenje ili mišljenje. Isto tako, za mene je bilo posve novo iskustvo u dosadašnjoj trenerskoj karijeri da su mnoge konferencije za medije ovdje prolazile bez ijednog vašeg pitanja. Zato sam danas iskoristio priliku, jer smatram da je ovo bio idealan trenutak za detaljno i argumentirano svođenje računa cijele sezone.

Pred nama su još dvije utakmice u kojima ćemo dati sve od sebe, ali ključni klupski ciljevi su već ostvareni. To je najvažnija poruka. Pogotovo sada kada nam kuca Svjetsko prvenstvo, imamo igrače koji su mislima već na Mundijalu, imamo igrače kojima istječu ugovori pa su fokusirani na rješavanje klupske budućnosti, a imamo i one koji su energetski potpuno iscijeđeni zbog brutalnog ritma sezone. Nisam još stigao ni spomenuti da se ta velika bodovna razlika koju smo ispustili u odnosu na konkurente dogodila nakon siječnja. Točno u razdoblju kada nas je pokosio val teških ozljeda igrača kao što su Barišić, Fruk i Vignato. Što se tiče Vignata, mi u stručnom stožeru još uvijek nemamo jasnu medicinsku dijagnozu što se točno događa s njegovim koljenom. To nam je bio strahovit udarac. Jedan od ključnih igrača u fazi napada ispao je iz stroja na dulje vrijeme bez ikakvog rješenja na vidiku. Zato nije nikakva slučajnost da nam je pala realizacija u završnoj trećini; to ima svoje vrlo jasno pokriće u činjenici da smo u ključnim utakmicama bili lišeni usluga naših najkreativnijih i najvažnijih igrača poput Fruka i Vignata.

Je li ovo bila samo rekapitulacija sezone ili vaš oproštajni govor od Rijeke?

– Ne, ovo je čista rekapitulacija sezone. Vrlo sam jasno rekao da sam inicirao sastanak s predsjednikom kako bismo definirali planove za budućnost. O tome ćemo detaljno razgovarati idući tjedan. Osobno bih volio da smo taj razgovor obavili i prije ove utakmice jer smatram da nemamo ni sekunde vremena za gubljenje. Pred nama su dvije izuzetno zanimljive utakmice koje možemo sjajno iskoristiti, primjerice za testiranje i promociju mladih igrača. No, predsjednik zbog svojih obveza nije mogao ranije, pa ćemo to odraditi idući tjedan. Budite potpuno sigurni da ćemo zajednički donijeti odluku koja je isključivo u najboljem interesu Rijeke.

Koji su ciljevi u ove preostale dvije utakmice? Hoćete li odmoriti neke ključne igrače ili gurnuti u vatru mlađe snage?

– Primarni cilj u svakoj utakmici Rijeke je pobjeda i osvajanje tri boda kako bismo osigurali treće mjesto. To je na prvom mjestu. Na teren ćemo poslati igrače koji su u ovom trenutku u najboljem psihofizičkom stanju da taj cilj i ostvare. Već sam vam detaljno elaborirao da imamo igrače koji su glavom na Svjetskom prvenstvu. S moje strane kao trenera bilo bi izuzetno nekorektno, sebično i nepošteno riskirati njihovo zdravlje i ugroziti im nastup na najvećoj svjetskoj smotri sada kada smo sve klupske ciljeve već arhivirali. Ja ne razmišljam na takav način. Volim tjerati igrače do krajnjih granica, ali Svjetsko prvenstvo je vrhunac karijere svakog nogometaša i mi imamo dečke koji će tamo igrati. Zato sada nije trenutak za nepotreban rizik, tim više što imamo druge kvalitetne opcije unutar kadra. Baš zato što smo posao obavili, možemo pružiti priliku igračima koji su tijekom sezone imali manju minutažu i na temelju toga donijeti ispravne smjernice za budućnost. To je iznimno važna stavka. Kod igrača kojima istječe ugovor možete sami pretpostaviti gdje su im misli. Svi su oni uložili nadljudske napore tijekom ove sezone jer su zahtjevi bili ekstremni. Mi smo momčad s najvećim brojem odigranih utakmica u nogama i moramo pametno dozirati taj akumulirani umor. Zašto to govorim? Zato što u ove dvije utakmice moramo ući razmišljajući o 23. srpnja. Tog 23. srpnja Rijeku čeka prvi finale sezone u europskim kvalifikacijama. Zato ove dvije prvenstvene utakmice moramo iskoristiti i kao podlogu za taj 23. srpanj. Igrači kojima je odmor nužan, dobit će odmor jer je pauza između dvije sezone izuzetno kratka, a oni iza sebe imaju strahovito energetsko opterećenje. To su ključni parametri koje ćemo uzeti u obzir pri sastavljanju udarnih jedanaest za ove posljednje dvije utakmice.

S obzirom na vaše bogato iskustvo, kakav imate predosjećaj, hoćete li voditi Rijeku i iduće sezone? Koji vam signali, kako ste sami rekli, „vise u zraku“?

– Jedini osjećaj koji je meni istinski bitan jest moja čista ljubav prema nogometu, ona ista koju osjećaju i naši navijači. I jedini signal koji mi nešto znači jest onaj kada prošećem Rijekom i kada mi ljudi prilaze s osmijehom, tražeći fotografiju ili autogram. Meni to osobno ne treba u životu, ali kroz to jasno vidim koliko su ti ljudi zahvalni jer prepoznaju da sam ovdje odradio pošten, častan i transparentan posao. Ne tvrdim da je sve bilo savršeno i bezgrešno, nemojte krivo protumačiti moje riječi. Napravio sam pregršt pogrešaka, baš kao i svaki trener na svijetu. Mi smo u specifičnoj profesiji gdje u sekundi morate donijeti more teških odluka, pa ne postoji trener koji ne griješi. No, mi smo sve klupske ciljeve ispunili. Kad već pričamo o osjećajima, ja sam te čiste emocije doživio na Rujevici kada su navijači disali kao jedno s momčadi. Za mene je to najveća satisfakcija. Odigrali smo nekoliko kultnih utakmica u prvenstvu protiv najvećih rivala. Ta povijesna pobjeda od 5:0 ili dramatični prolaz u Kupu protiv Hajduka ostaju upisani u povijest. Neki se mogu hvaliti bodovnom razlikom koliko god žele, ali tih 5:0 ostaje zapisano u povijesti kluba za sva vremena. Naši su navijači tamo istinski uživali. Ja savršeno dobro znam koliko im to znači. I dok su drugi klubovi u tim terminima odmarali, naši su navijači sjedili u svojim foteljama i gledali Rijeku kako ponosno igra Europu protiv Sparte, Omonije, Larnace, Strasbourga, kako se bori i stvara neraskidivu vezu sa tribinama. To su jedini signali i osjećaji koje ja priznajem i cijenim. I na samom kraju, jer sam zamalo zaboravio, a izuzetno je važno: vidio sam reakciju naših navijača nakon poraza u finalu Kupa. Vidio sam kako pljeskom i skandiranjem čestitaju našim igračima na borbi i trudu unatoč gubitku trofeja. Navijače Rijeke ne treba veličati samo u velikim pobjedama, već im treba skinuti kapu i u porazima jer znaju prepoznati kada igrači ostave srce na terenu. I zato kapu dolje našim navijačima, Armadi i svima ostalima koji vole ovaj klub, zaključio je Victor Sanchez.

Cijelu konferenciju za medije pogledajte u nastavku.