Sjajan kraj riječke glazbene godine u Zajcu

Novogodišnji koncerti u HNK Ivana pl. Zajca sjajan su magnet za publiku, a s godinama su se prometnuli u glazbene doživljaje bez kojih je kraj godine nezamisliv. Ove godine za dirigentskim pultom Orkestra Opere HNK našao se Koreanac TaeJung Lee, dirigent prštavog temperamenta i iznimne muzikalnosti koji je riječkoj publici već dobro poznat. Leejevo sudjelovanje jamči urednost glazbene izvedbe i bogatu agogičku razrađenost notnog zapisa. Koncert je započeo s Preludijem iz Te Deuma H. 146 Marca-Antoniea Charpentiera, riječ je o iznimno popularnoj skladbi iz baroknog razdoblja koja se ustoličila u srca i uši slušatelja kao himna EBU-a tj. Eurovizije. Te Deum u izvedbi našeg orkestra zvučao je primjereno svečano, maestro Lee je odmah nametnuo prodorni maestoso čiju nit nije ispuštao iz ruku od kraja izvedbe, navedeno se posebno moglo vidjeti iz širokih zanesenih lukova u dirigentskim kodama. Dio gudačkog corpusa je prilikom izvedbe Te Deuma ustao, stoga ih moramo posebno pohvaliti jer je sviranje iz tog položaja tehnički zahtjevnije.

Uvertira operi Figarov pir Wolfganga Amadeusa Mozarta bezvremenski je ašlager klasične glazbe, uvertira je to koja se uvukla u sve segmente pop kulture od televizijskih reklama do crtića. Izvedba riječkog orkestra odisala je preciznošću te nešto tromijim tempima, dirigent Lee interpretirao ju je nježno s primjerenim snažnim repeticijama. Opera Kradljiva svraka Giocchina Rossinija manje je poznata opera iz opusa majstora ranog belcanta, navedenu operu je revitalizirao maestro Riccardo Chailly pretprošle sezone u milanskoj Scali. Riječki orkestar svirao je solidno iako je mjestimično bilo problema s balansom između puhačke i gudačke sekcije. Orfej u podzemlju opereta Jacquesa Offenbacha jedna je od najpoznatijih opereta na svijetu. Orkestar je svirao vrlo lijepo, a to možemo zahvaliti zadivljivom rubatu koji je inducirao maestro Lee. Prvi dio koncerta zaključen je uvertirom operi Moć sudbine Giuseppea Verdija. Opera je to kojoj je veliki majstor iz Busseta nadjenuo apstraktan naslov, jedina u opusu s takvim naslovom.

Drugi dio započeo je izletom u ruske kajdanke s uvertirom operi Ruslan i Ljdmila Mikhaila Glinke. Izvedba je bila poletna i kvalitetno oblikovana, posebne pohvale limenim puhačima na emisiji lijepog tona i kvalitetnom održavanju kompaktnosti orkestralnog zvuka. Uvertira Tannhauseru svojevrsna je simfonija te svaka njena izvedba predstavlja samostojeći umjetnički čin. Izvedbu u režiji mestra Leeja možemo okarakterizirati kao opreznu ali uspješnu. Preciznost gudača je za svaku pohvalu dok su ostale sekcije bile na nivou, iako kako se uvertira primicala kraju nadzirao se zamor glazbenika. Obligatorni gost svih silvestarskih glazbenih programa je Šišmiš Johanna Straussa mlađeg čiju smo uvertiru slušali kao predzadnju točku programa. Na kraju smo slušali glazbu iz pera Franza von Suppea skladatelja opereta iz zlatnog doba te umjetničke forme rođenog u Splitu. Izvedba uvertire opereti Laka konjica protekla je u fokusiranom muziciranju orkestralnih glazbenika. Trubači su odradili sjajan posao jer oni oblikuju most između dviju tema uvertire. Kao dodatak slušali smo Na lijepom plavom Dunavu Straussa mlađeg te čuli neke nestvarno lijepe tonove u režiji orkestra. Na kraju smo se pridružili glazbenicima te im ritmičnim pljeskanjem pomogli izvesti Radetzky koračnicu. Koncertni majstor Anton Kyrylov odsvirao zadana sola savršeno, da se sprema njegov veliki nastup mogli smo čuti i prije početka koncerta dok se orkestar još ugađao. Mi mu od srca čestitamo jer je zaista svirao raritetno dobro.

Valja reći da su sva četiri Novogodišnja koncerta rasprodana i kao i sve izvedbe Orašara Petra Iljiča Čajkovskog , to znači da ljudi u Zajcu rade dobar posao i da je dobro vrijeme za riječki teatar. Sve u svemu ovo je bio lijep kraj glazbene godine u gradu na Rječini. Pred nama je 2020., a s njom dolaze veliki glazbeni doživljaji kakve nikada do sad u Rijeci doživjeli nismo.