Počela je školska godina, Korzo je prepuno srednjoškolaca koji su nakon kratkog uvodnog sata odlučili otići na cugu i prisjetiti se toplih i uzbudljivh ljetnih praznika. Svi negdje žure, vozači trube, penzioneri prelaze cestu na nevidljivom pješačkom prijelazu, u Autotroleju se za pokaznu kartu čeka satima.
No ipak, rujan u Rijeci je uvijek bio lijep,ugodan,nostalgičan. Nakon dugog i toplog ljeta sve ponovno dobiva neki stari sjaj i rutinu. Izlasci utorkom i petkom, okupljanja na Kontu, ispijanje kava na Korzu, učenje i prvi ispiti, nove ljubavi, stara poznanstva. I tako u krug, od jeseni do jeseni.
Taj lijep i nostalgičan ugođaj pokvarili su prijevremeni izbori koji će se konačno održati ove nedjelje. Plakati, reklame, kandidati koji iskaču iz svake paštete. Gomila stručnjaka za medije i odnose s javnošću, sve je to psihologija koja upravlja biračima.
Ovi se izbori neće bitno razlikovati od onih prijašnjih, rekli bi neki : „ Ista lica, novo pakovanje“. Svi obećavaju brda i doline kada su u pitanju fotelje na Markovom trgu, gdje su najprivlačnije kao i uvijek one saborske. A kada zasjednu u udobne fotelje i kada s predizbornih obećanja treba prijeći na djela, tu već dolazi do problema.
Stranačke liste na kojoj bi trebali biti stručni ljudi za pojedino područje, napunjene su sa hrpom stranačkih ulizica, od kojih neki osim što su završili određeni fakultet, sa strukom u životu nisu imali doticaja. Za mnoge od njih je karta za dolazak na liste samo utjecajno prijateljstvo i čuvanje leđa svom stranačkom šefu koji će ih potom debelo nagraditi. Kasnije od pojedinaca nećete čuti ni riječi, pojavit će se opet na listama na sljedećim parlamentarnim izborima. „ Čast izuzecima!“, rekla bi moja profesorica iz osnovnoškolskih dana.
Najranjivi i najpristupačniji birači su kao i uvijek penzioneri. Mnoge od njih će pridobiti promotivni materijali poput blokića, kemijske ili upaljača koji se nude na pojedinim stranačkim štandovima i oni će u zamjenu darovati svoj glas. Najteže je pridobiti mlade ljude od kojih mnogi od njih na izbore neće ni izaći, ali će kasnije govoriti kako ništa u ovoj državi ne valja i kako sve funkcionira na principu poznanstava. Vjerojatno su i u pravu, no dok god mladi budu imali takvo stajalište, sistem će i dalje funkcionirati na jednak način.
Cirkus je stigao i u Rijeku. Ovih dana svjedoci smo fizičkih i verbalnih napada na lokalne riječke političare od strane Riječkog pokreta otpora, marginalne udruge koju predstavljaju „ aktivisti“ koji imaju previše slobodnog vremena i stvari ne znaju riješavati konstruktivnim putem već vrijeđanjem i vikanjem po cesti. Optužuju i vrijeđaju ljude bez ikakvih dokaza, a koriste se metodama vrijeđanja i gađanja jajima poput uličnih bandita.
Narod će se još malo zabavljati ovaj tjedan, a onda cirkus odlazi iz grada. Nostalgični rujan se nastavlja s ovom ili s onom vladom, s poslom ili bez posla, s nadom ili bez nje, sa osmijehom ili suzama na licu. U takvom natjecateljskom okruženju svatko gleda sebe, pobjeđuje snalažljivost i utjecaj, a ne znanje i ambicija. I tako u krug, od jeseni do jeseni…
