PAR traži od grčke organizacije oko 19 tisuća eura, oni se pravdaju da su im ukradeni dokumenti

Trgovački sud u Rijeci 30. ožujka 2026. donio je presudu u sporu između riječkog Veleučilišta PAR i grčke organizacije European Regional Framework for Co-operation, vezanom uz provedbu Erasmus+ projekta.

Sud je odlučio da grčka organizacija mora Veleučilištu PAR isplatiti 13.600,70 eura, uz pripadajuće kamate, kao i više od 5.700 eura troškova postupka.

Riječ je o projektu “Adults, data and emerging identities”, u kojem je Veleučilište PAR imalo ulogu koordinatora, dok je organizacija iz Grčke bila jedan od partnera. Kao koordinator, riječko veleučilište isplaćivalo je partnerima sredstva unaprijed, a upravo je u tom dijelu došlo do problema.

Prema utvrđenju suda, Veleučilište PAR je grčkoj organizaciji isplatilo ukupno 25.969,60 eura predujma za provedbu projektnih aktivnosti. Međutim, tijekom završne kontrole projekta utvrđeno je da dio tih sredstava nije opravdan jer partner nije dostavio potrebnu dokumentaciju.

U presudi se navodi kako tuženik nije dostavio izvještaje o aktivnostima, evidenciju rada ni drugu dokumentaciju kojom bi dokazao provedbu projektnih zadataka, što je bila njegova ugovorna obveza. Zbog toga je Agencija za mobilnost i programe Europske unije značajno smanjila priznate troškove projekta.

Konkretno, financijske korekcije iznosile su više od 20 tisuća eura, pa je maksimalni iznos koji je grčka organizacija mogla opravdati pao na 12.368,90 eura. Budući da joj je isplaćeno gotovo 26 tisuća eura, razlika od 13.600,70 eura predstavlja preplaćeni iznos koji mora vratiti.

Sud je zaključio da je upravo nedostavljanje dokumentacije izravno dovelo do smanjenja sredstava i nastanka štete za Veleučilište PAR.

Tuženik se tijekom postupka branio tvrdnjom da je dokumentacija ukradena iz njihovih prostorija, no sud takvo obrazloženje nije prihvatio. U presudi se navodi kako nisu dostavljeni dokazi koji bi potvrdili da se radilo o nepredvidivom događaju ili višoj sili, a dodatno je istaknuto i kako se dokumentacija u današnje vrijeme čuva i u digitalnom obliku.

Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev u manjem dijelu, koji se odnosio na dodatnih 1.899,57 eura, jer nije bilo dovoljno dokaza da je i taj dio štete posljedica postupanja tuženika.

U konačnici, presuda potvrđuje da partner u EU projektu snosi odgovornost za sredstva koja ne uspije opravdati te da u takvim slučajevima mora vratiti novac koji je primio, ako se utvrdi da nije postupao u skladu s ugovorom.

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.