Preminula je riječka književnica Vedrana Rudan: Otišla je na “područje bez signala”

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Preminula je Vedrana Rudan, jedna od najpoznatijih i najprovokativnijih hrvatskih književnica, novinarki i kolumnistica. Rudan je rođena 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a najveći dio života bila je snažno vezana uz Rijeku. Posljednjih godina vodila je tešku borbu s karcinomom, o kojoj je otvoreno pisala i govorila u javnosti.

Vijest o njezinoj smrti objavljena je u utorak, a na njezinoj službenoj Facebook stranici pojavila se kratka poruka: „Vedrana je otišla na područje bez signala.“

Upravo je takav oproštaj Rudan svojedobno sama najavila. Gostujući prošle godine u emisiji „Nedjeljom u 2“, otvoreno je govorila o bolesti, smrti i posljednjim mjesecima života, poručivši kako želi da se njezina smrt doživi kao odlazak na „područje bez signala“.

Od Opatije i Rijeke do velike književne karijere

Vedrana Rudan rođena je u Opatiji, a završila je Pedagošku akademiju u Rijeci, gdje je studirala hrvatski i njemački jezik. Tijekom karijere radila je kao novinarka, radijska urednica i televizijska voditeljica, a široj javnosti postala je poznata po britkom, izravnom i često kontroverznom načinu izražavanja.

Književnu karijeru obilježio je roman „Uho, grlo, nož“, objavljen 2002. godine, kojim je stekla veliku popularnost i izvan Hrvatske. Uslijedile su brojne knjige, među kojima „Ljubav na posljednji pogled“, „Dabogda te majka rodila“, „Kosturi okruga Madison“, „Zašto psujem“, „Ples oko sunca“, „Puding od vanilije“, „Doživotna robija“ i druge.

Prema podacima s njezine službene stranice, objavila je sedamnaest knjiga, a njezina su djela prevođena na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. Prema njezinim djelima nastajale su i kazališne predstave izvođene u Hrvatskoj i inozemstvu.

O bolesti je pisala bez skrivanja

Rudan je posljednje razdoblje života obilježila iznimno otvorenim pisanjem o vlastitoj bolesti. Nije skrivala težinu zdravstvenog stanja, a bolest i iskustvo liječenja pretvorila je u temu svojih tekstova, zadržavajući pritom prepoznatljiv stil kojim je desetljećima komentirala društvo, politiku, obiteljske odnose i svakodnevni život.

Posebno je bila vezana uz riječku onkologiju. Još prije petnaestak godina pokrenula je humanitarnu akciju za pomoć Odjelu onkologije KBC-a Rijeka, gdje joj je ranije preminula sestra.

O riječkoj onkologiji pisala je i tijekom vlastitog liječenja. Još krajem srpnja ove godine objavila je tekst posvećen medicinskim sestrama i uvjetima u kojima rade, opisujući svoja iskustva pacijentice i ljude koje je susretala tijekom liječenja.

Vedrana Rudan tijekom desetljeća javnog djelovanja rijetko je ostavljala publiku ravnodušnom. Jedni su je obožavali upravo zbog njezine beskompromisnosti, drugi oštro kritizirali zbog stavova i načina na koji ih je iznosila, no njezin osebujan autorski glas učinio ju je jednom od najprepoznatljivijih hrvatskih književnica i kolumnistica posljednjih desetljeća.

Od javnosti se na kraju oprostila upravo onako kako je i najavila – odlaskom na „područje bez signala“.