Riječki sud oslobodio muškarca optužbi za lihvarenje: Posudio novac, a navodno prijetio da će dužniku polomiti noge

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci oslobodio je muškarca s područja Viškova optužbi za iznudu i sklapanje lihvarskog ugovora, nakon što državno odvjetništvo nije uspjelo dokazati da je od poznanika kojem je posudio novac prijetnjama pokušavao iznuditi višestruko veći iznos. Prema optužnici, muškarac je svojem dužniku prijetio da će mu polomiti noge, napraviti od njega invalida i poslati ga u bolnicu ako mu ne preda dodatnih 70.000 kuna. Međutim, sud je zaključio da nema dovoljno pouzdanih dokaza za osuđujuću presudu, posebno zbog proturječnih iskaza oštećenika koji je tijekom postupka iznio potpuno drukčiju verziju novčane posudbe.

Prema optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, okrivljenik je iskoristio tešku materijalnu i obiteljsku situaciju poznanika kojem je posudio 18.500 kuna. Iako mu je oštećenik, prema tvrdnjama tužiteljstva, vratio ukupno 25.000 kuna, muškarac je od njega nastavio zahtijevati novac, i to dodatnih 70.000 kuna, uz ozbiljne prijetnje fizičkim nasiljem. Tužiteljstvo je tvrdilo da mu je govorio kako će mu polomiti noge, napraviti od njega invalida nesposobnog za rad te ga toliko prebiti da će završiti u bolnici. Prema optužnici, prijetio mu je i da ga neće udarati po glavi kako bi mogao razmišljati o tome što će mu se dogoditi.

Navodno je odlazio i kod majke oštećenika, tražeći informacije o tome gdje se njezin sin nalazi i zahtijevajući povrat novca. U jednom ga je slučaju, prema optužnici, presreo automobilom dok je hodao pločnikom. Državno odvjetništvo tvrdilo je da je oštećenik zbog straha promijenio telefonski broj, prestao izlaziti iz kuće i dao otkaz na poslu, a događaje je na kraju prijavio policiji.

Na policiji tvrdio da je dug preplatio, na sudu rekao da je on posudio 30.000 eura

Jedan od ključnih problema za tužiteljstvo bile su velike razlike između iskaza koje je oštećenik dao tijekom policijskog postupanja i kasnije na sudu. Prilikom ispitivanja u policiji ispričao je da je radio kao vozač kamiona za prijevozničku tvrtku iz talijanskog Trevisa, ali da je zbog zdravstvenih problema ostao bez posla. Naveo je da boluje od Huntingtonove bolesti te da mu je novac bio potreban i za liječenje zubi.

Prema tadašnjem iskazu, preko zajedničkog poznanika stupio je u kontakt s okrivljenikom, za kojeg je čuo da posuđuje novac. Sastali su se kod stanice za tehnički pregled vozila na Škurinjama, gdje mu je, kako je tvrdio, predano 13.500 kuna, dok je još 1.500 kuna zadržano za troškove javnog bilježnika. Nakon što je vratio dio duga, navodno je posudio dodatnih 5.000 kuna. Tvrdio je da je tijekom sljedećih mjeseci okrivljeniku vratio ukupno 25.000 kuna, ali da je ovaj unatoč tome nastavio zahtijevati znatno veći iznos.

Posebno je opisao događaj u kojem ga je okrivljenik, prema njegovim tvrdnjama, presreo terenskim vozilom, popeo se automobilom na nogostup i pokušao ga pregaziti. Oštećenik je naveo da mu je tom prilikom, u strahu, predao još 2.000 kuna.

Međutim, kada je kasnije ispitan pred sudom, njegov iskaz bio je bitno drukčiji. Tvrdio je da je zapravo on okrivljeniku posudio 30.000 eura, a ne obrnuto. Ispričao je da mu je okrivljenik prišao u Rijeci, zatražio novac i obećao da će ga brzo vratiti, što nikada nije učinio. Na pitanje zbog čega mu je okrivljenik prijetio, oštećenik je tada odgovorio da mu je prijetio kako mu neće vratiti posuđeni novac.

Okrivljenik: Posudio sam mu novac, nisam mu prijetio

Okrivljenik je tijekom postupka odbacivao optužbe. Potvrdio je da je poznaniku posudio novac, ali je tvrdio da mu je ovaj vratio samo manji dio duga. Prema njegovoj obrani, posudio mu je oko 18.000 kuna, od čega mu je vraćeno približno 1.500 kuna prilikom susreta u kafiću Felix na Školjiću. Naveo je da su se nakon toga više puta sastajali jer mu je poznanik obećavao povrat ostatka duga, ali da novac nikada nije dobio.

Odbacio je tvrdnje da je prijetio ili pokušao pregaziti oštećenika. Potvrdio je da su se jednom susreli na Jelačićevu trgu, kamo je došao terenskim vozilom Nissan Patrol, ali je tvrdio da nije bilo nikakvog nasilja. Ispričao je i da je jednom prilikom oštećenika susreo u kafiću u Cambierievoj ulici, gdje mu je ovaj rekao da je ostao bez posla. Prema njegovim riječima, pokušao mu je pomoći pronaći posao u prijevozu opasnih tvari, dao mu 100 kuna i platio kavu.

Okrivljenik je tvrdio da ga je poznanik prijavio policiji zato što nije mogao vratiti dug te da su optužbe o prijetnjama neistinite.

Sud utvrdio da nema dovoljno dokaza za osudu

Tijekom postupka sud je razmotrio i ugovor o zajmu koji je dostavila obrana. U dokumentu se navodi posudba od 24.000 kuna bez kamata, uz obvezu povrata u roku od šest mjeseci. Međutim, ugovor nije bio ovjeren kod javnog bilježnika niti ga je potpisao okrivljenik, zbog čega sud nije mogao na temelju tog dokumenta pouzdano utvrditi sve okolnosti posudbe.

Sud je utvrdio da među muškarcima nije sporno postojanje novčane posudbe, ali da nije dokazano da je ona predstavljala lihvarski ugovor niti da je okrivljenik prijetnjama pokušavao iznuditi novac. Posebno je razmatrana vjerodostojnost iskaza oštećenika, koji je u vrijeme sudskog postupka boravio u ustanovi za skrb u Slavonskom Brodu. Zbog zdravstvenog stanja ispitan je putem videoveze, a iz medicinske dokumentacije proizlazi da boluje od Huntingtonove bolesti te da ima dijagnosticirane i druge zdravstvene poteškoće.

Sud je zaključio da su njegovi iskazi bili proturječni u ključnim dijelovima. Osim što je tijekom policijskog ispitivanja tvrdio da je novac posudio od okrivljenika, a na sudu da je on zapravo posudio novac okrivljeniku, nije mogao pouzdano navesti ni vrijeme pojedinih događaja.

Državno odvjetništvo predlagalo je psihijatrijsko vještačenje oštećenika radi utvrđivanja njegove sposobnosti sudjelovanja u postupku, ali sud taj prijedlog nije prihvatio. Ocijenio je da je oštećenik mogao smisleno odgovarati na pitanja, iako se pojedinih okolnosti nije sjećao. Dodatni problem za tužiteljstvo bio je izostanak drugih dokaza koji bi potvrdili navode o prijetnjama i iznudi. Sud je istaknuo da oštećenikov raniji iskaz nije bio dan u prisutnosti okrivljenika ili njegova branitelja te da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na takvom iskazu, bez dodatne potvrde drugim dokazima.

Zbog svega navedenog sud je zaključio da nije dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela iznude i sklapanja lihvarskog ugovora te ga je oslobodio optužbe. Oštećenik je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnični postupak, dok troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.