Odvjetnik iz Viškova tužio bivše klijente: Tvrdili da su mu dali 50.000 eura “na ruke”, sud im nije povjerovao

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, početkom studenog 2026. godine donio je presudu u višegodišnjem sporu između jednog poznatog odvjetnika s područja Viškova i njegovih bivših klijenata, članova iste obitelji. Sud je odlučio da bivši klijenti odvjetniku moraju isplatiti 63.594,79 eura za pružene odvjetničke usluge, uz zakonske zatezne kamate koje teku još od prosinca 2018. godine. Uz to, obvezani su nadoknaditi mu i 7.111,80 eura sudskih troškova, što znači da ukupna obveza, bez obračunatih kamata, premašuje 70.000 eura.

U središtu spora, koji je započeo još krajem 2018. godine, našle su se tvrdnje bivših klijenata da su odvjetniku tijekom zastupanja već isplatili približno 50.000 eura u gotovini, uglavnom u mjesečnim iznosima od 3.000 eura. Novac su mu, kako su tvrdili, predavali „na ruke“, najčešće u ugostiteljskom objektu povezanom s njihovom obitelji. Odvjetnik je takve navode u cijelosti odbacio, a sud je zaključio da tuženici nisu dokazali navodne isplate.

Presuda je objavljena 6. studenoga 2026. godine, nakon postupka koji je uključivao raniju presudu, žalbu, njezino djelomično ukidanje i ponovno suđenje.

Zastupao ih u sporovima zbog kredita od 660.000 eura

Sporni odvjetnički račun proizašao je iz zastupanja obitelji u postupcima pokrenutima 2016. godine protiv jedne poliklinike i banke. Radilo se o sporovima povezanima s dvama ugovorima o kreditu, od kojih je jedan bio vrijedan 500.000, a drugi 160.000 eura.

Prema iskazu odvjetnika, obitelj je u to vrijeme bila suočena s ovršnim postupcima nad nekretninama, koji su već došli do faze zakazivanja njihove prodaje. Pokretanjem parnica radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu nastojalo se ostvariti pravnu osnovu za odgodu ovrhe. Vrijednost predmeta spora u jednom postupku iznosila je 795.000 kuna, a u drugom 3.750.000 kuna. Oba postupka naknadno su spojena radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

Općinski sud u Rijeci u lipnju 2018. odbio je tužbene zahtjeve obitelji u cijelosti. Tu je odluku u prosincu 2019. potvrdio Županijski sud u Osijeku, dok je Vrhovni sud u srpnju 2020. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije.

U međuvremenu je došlo do prekida suradnje između odvjetnika i njegovih klijenata. Obitelj je angažirala drugu riječku odvjetnicu, koja je preuzela zastupanje i podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude. Dotadašnji odvjetnik potom je u prosincu 2018. otkazao punomoć te bivšim klijentima ispostavio račun za obavljene odvjetničke usluge. Račun je iznosio 522.205 kuna, odnosno približno 69.308 eura, a budući da nije plaćen, odvjetnik je pokrenuo postupak prisilne naplate.

Klijenti tvrdili da su mu redovito davali po 3.000 eura mjesečno

Članovi obitelji nisu osporavali da ih je odvjetnik zastupao u navedenim postupcima. Međutim, osporavali su osnovanost i dospjelost njegova računa, tvrdeći da su s njim imali drukčiji dogovor o plaćanju.

Prema njihovoj verziji, dogovoreno je da će odvjetniku tijekom trajanja postupaka isplaćivati predujmove u gotovini, dok će eventualna razlika biti podmirena tek nakon pravomoćnog završetka sudskog spora. Tvrdili su da je takav način plaćanja predložio sam odvjetnik, koji je očekivao uspjeh u parnici i mogućnost naplate troškova od protivne strane.

Naveli su da su mu tijekom zastupanja isplatili oko 50.000 eura, uglavnom u eurima i gotovo redovito u mjesečnim iznosima od 3.000 eura. Prema njihovim tvrdnjama, novac su mu najčešće predavali u ugostiteljskom objektu u vlasništvu člana obitelji, gdje je odvjetnik redovito dolazio na ručkove i večere, često u društvu drugih osoba.

Tuženici su tvrdili da postoje svjedoci i dokazi koji mogu potvrditi takva plaćanja. U svojim su podnescima navodili da je odvjetnik tražio isplate „na ruke“, odnosno „na crno“, te su otvorili i pitanje je li primljene iznose prijavljivao Poreznoj upravi.

Spominjali su i brojne ručkove i večere koje su mu, kako su naveli, osiguravali bez naplate zbog nekadašnjih prijateljskih odnosa. Procijenili su da bi za takve ugostiteljske usluge mogli ispostaviti račun od čak 100.000 kuna, iako su istodobno naveli da ih smatraju darom.

Odvjetnik je sve tvrdnje o primljenim gotovinskim isplatama odlučno negirao. Isticao je da za zastupanje u predmetnim postupcima od tuženika nije primio nikakav novac te da je račun izdao nakon prestanka zastupanja, u skladu s odvjetničkom tarifom i zakonskim propisima.

Odvjetnik tvrdio da su dugovi obitelji premašivali sedam milijuna kuna

Tijekom sudskog postupka odvjetnik je detaljno opisao okolnosti zbog kojih je odlučio prekinuti zastupanje obitelji. Prema njegovu iskazu, krajem 2017. i početkom 2018. saznao je da su njegovi klijenti, uz obveze iz kreditnih ugovora, imali i brojne druge nepodmirene dugove.

Tvrdio je da su samo njihove kreditne obveze premašivale pet milijuna kuna, dok su uz dugovanja prema Poreznoj upravi, jednoj općini na riječkom području, HEP-u, Hrvatskim vodama i drugim vjerovnicima ukupni dugovi obitelji prelazili sedam milijuna kuna.

Zbog takve financijske situacije, kako je naveo, počeo je sumnjati u mogućnost naplate svojih odvjetničkih usluga. Pozivao je klijente da dođu u njegov ured radi dogovora o podmirenju nastalih troškova, uključujući poštarinu i druge izdatke, no oni su ga, prema njegovim tvrdnjama, počeli izbjegavati.

U svojem je iskazu spomenuo i da su se članovi obitelji povezali s aktivistima Živog zida, očekujući da će im zakonodavne promjene povezane s kreditima s međunarodnim obilježjima pomoći u sudskim sporovima.

Odvjetnik je također naveo da je tijekom žalbenog postupka doznao kako su klijenti angažirali drugu odvjetnicu, a da ga o tome nisu izravno obavijestili. Zbog narušenog odnosa, nepodmirenih troškova i neizvjesnosti naplate odlučio je otkazati punomoć.

Zanimljivo je da je pred sudom izjavio kako je svjestan da, s obzirom na visinu drugih dugovanja obitelji, možda neće uspjeti naplatiti svoje potraživanje čak ni ako dobije spor. Ipak, smatrao je da mora pokrenuti postupak kako bi uredno evidentirao i pravno pokušao naplatiti potraživanje.

Jedna presuda već bila ukinuta, a svjedok godinama nije dolazio na sud

Sudski spor trajao je gotovo osam godina, a tijekom tog razdoblja postupak je više puta odgađan i vraćan na ponovno odlučivanje.

Općinski sud prvotno je u ožujku 2022. donio presudu kojom je većim dijelom prihvatio odvjetnikov zahtjev. Međutim, Županijski sud u Zagrebu u svibnju 2023. djelomično je ukinuo tu presudu zbog postupovnih propusta, zaključivši da tuženicima nije bila u potpunosti omogućena rasprava pred sudom.

Jedna od spornih okolnosti odnosila se na izostanak tuženika i predloženog svjedoka, bliskog člana obitelji. Svjedok se nije odazivao na više zakazanih ročišta, iako je bio uredno pozivan.

Posebnu pozornost u ranijem postupku izazvala je odgoda ročišta koju je punomoćnica tuženika zatražila zbog sastanka u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud tada nije prihvatio odgodu, ali je drugostupanjski sud naknadno utvrdio postupovni propust povezan s upozorenjem strankama na posljedice izostanka.

Nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje postupak je dodatno usporila smrt jednog od tuženika. Njegova nasljednica potom je preuzela njegovu procesnu ulogu.

Tijekom 2026. ponovno su zakazivana ročišta radi saslušanja stranaka i spomenutog svjedoka, koji je u međuvremenu živio u Njemačkoj. Jedno je ročište odgođeno zbog bolesti punomoćnice tuženika, a na sljedeće, održano 23. rujna, svjedok ponovno nije došao. Nisu pristupili ni tuženici. Sud je na kraju odlučio zaključiti raspravu na temelju izvedenih dokaza, bez daljnjeg čekanja na njihovo saslušanje.

Sud: Nisu dokazali da su odvjetniku išta platili

U obrazloženju presude sud je zaključio da je odvjetnik dokazao da je za svoje bivše klijente obavio odvjetničke radnje navedene u računu. Dokumentacija iz ranijih parničnih postupaka potvrdila je poduzete radnje, a tuženici nisu osporavali činjenicu da ih je zastupao.

Ključno pitanje bilo je jesu li mu tijekom zastupanja već isplatili približno 50.000 eura, kako su tvrdili. Sud je zaključio da takve isplate nisu dokazane.

Pri ocjeni dokaza sud je prihvatio odvjetnikov iskaz kao uvjerljiv i potkrijepljen dokumentacijom, dok tuženici nisu uspjeli dokazati postojanje navodnih gotovinskih plaćanja. Sud je uzeo u obzir i pisanu izjavu jednog od tuženika iz ranijeg razdoblja, u kojoj se izražava zadovoljstvo odvjetnikovim radom i govori o podmirenju troškova nakon završetka postupka, bez potvrde da su dotad plaćani predujmovi.

Sud je također zaključio da je odvjetnik imao pravo ispostaviti račun nakon prestanka zastupanja, neovisno o tome što sudski postupak u kojem je zastupao klijente tada još nije bio pravomoćno završen.

Ipak, nije prihvatio baš sve stavke odvjetničkog računa. Za pojedine podneske utvrdio je da nisu bili nužni za postupak, dok je za određena pripremna ročišta ocijenio da je obračunata previsoka naknada. Zbog toga je prvotno potraživanje umanjeno za 5.713,72 eura.

Više od 70.000 eura bez obračunatih kamata

Odlukom prvostupanjskog suda bivši klijenti obvezani su odvjetniku isplatiti 63.594,79 eura glavnice, uz zakonske zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2018. godine do isplate.

Uz to moraju mu nadoknaditi i 7.111,80 eura parničnih troškova, također uz pripadajuće kamate. Ukupno je riječ o 70.706,59 eura prije obračuna kamata, koje zbog gotovo osam godina proteklih od dospijeća računa predstavljaju dodatno financijsko opterećenje.

Presuda je objavljena 6. studenoga 2026. godine. Riječ je o prvostupanjskoj odluci protiv koje je dopuštena žalba, pa ona ne znači da je sudski spor pravomoćno okončan.