Uskoro se bliže ljetni mjeseci. Ako se daju svi ispiti u roku, ostaje samo jedno, a to je uživanje u mirisima i čarima ljeta. Zaljubljen sam u otoke i svaki novi otok koji posjetim za mene je izazov i avantura. Na nekom od njih nađem svoj mir i tišinu u mirisima lavande, uglavnom južnije, na Pagu partijam, a na Krku se osjećam kao kod kuće. Stoga sam odlučio napisati ovaj tekst prije svega iz ljubavi prema mom dragom otoku i njegovim ljudima, ali i zbog još jednog razloga kojeg ćete otkriti u nastavku koji slijedi.

Često kada se dohvatim svog novčanika u kafiću, na moru ili u šetnji Korzom, netko od prijatelja komentira : „Vidi ga Bodul, nećeš valjda častiti“. Volim se šaliti na svoj i na tuđi račun, ne vidim ništa loše u tome. Možda bi se trebali više šaliti, a manje kukati o nekim problemima. Međutim, u zadnje vrijeme već mi je pomalo dojadila šala na račun Bodula, ali iz jednog jednostavnog razloga, a to je nedovoljna informiranost ljudi o značenju te riječi. Krenimo od početka i objasnimo dva jednostavna pojma kao što su Boduli i Bodulija. Naime, Bodulija je pojam koji označava dio kopna okružen morem i nazvan otok Krk, ako ste u Rijeci i njenoj okolici, jer i Zadar ima Boduliju, a bome i Split također. Iz svega navedenog svi mogu zaključiti da je Bodul stanovnik tog čuvenog kopna okruženog morem. Dakle Bodulija i Boduli su na neki način pogrdni nazivi za otok i njegove stanovnike koji su im nadjenuli kopnenjaci. Od sjevera do juga, svaki naseljeni otok našeg lijepog Jadrana ima svoje Bodule i Bodulice. Sada, da ne filozofiram previše, osvrnuo bih se na još nešto, a tiče se samog naziva i poimanja svakodnevne šale o Bodulima. Taj pogrdni naziv označavao je vrhunac škrtosti, a najčešće otočani nisu imali ništa za dijeliti s drugima. Uglavnom su imali čašu dobrog domaćeg vina, bodulske janjetine i ribe, a osim toga i maslinovog ulja, suhih smokava i grožđa. Međutim ti svi proizvodi se cijene tek danas kad je sve što je domaće dostiglo vrtoglave cijene na tržištu. Treba znati da život na otoku nije uvijek lagan i da brojni naši otoci danas odumiru, staro stanovništvo ostaje, a mlado odlazi u gradove za poslom i boljim životom. Djed je bio otočanin. U mladosti je otišao na studij u Zagreb i potom je cijeli radni vijek proveo u Rijeci gdje je radio kao doktor. Otišao je s otoka, ali navike su ostale. Stvari i uspomene uvijek je čuvao, racionalno raspolagao sa svakim novčićem koji je zaradio. U njegovom glasu uvijek se osjećala određena doza nostalgije kada je govorio o djetinjstvu i mladosti koje je proveo na svom rodnom Krku. Svaki naš kvarnerski otok je poseban po mnogočemu. Čine ga vegetacija,klima,baština,krajolik, a prije svega ljudi. Upravo su šparni Boduli ti koji otocima daju čar i ljepotu, ljubav i dugovječnost. Otok bez Bodula je otok bez duše i s razlogom kažemo da su upravo ti ljudi duša od Kvarnera, njegova povijest i sadašnjost. Kada se sljedeći put budem spremao počastiti svoje društvo, a oči sviju njih budu uprte u moj otvoreni novčanik kao na početku ove priče, našalit ću se i ja u tom trenutku onako kako najbolje znam.Zatvorit ću svoj novčanik, postati šparan i razbiti mit o škrtosti. Baš kao pravi pravcati Bodul.