Kristina Kolar – naša prima donna assoluta

Odlukom ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek sopranistici Kristini Kolar dodijeljen je status nacionalne prvakinje Opere HNK Ivana pl. Zajca. S obzirom na uspjehe koje riječka primadona niže kako na domaćim tako i na međunarodnim pozornicama ovo je logičan slijed događaja, posebno ako uzmemo u obzir da je Mirella Toić nedavno otišla u mirovinu te se upraznilo mjesto nacionalnog prvaka. Rijeka trenutno ima troje opernih umjetnika – nacionalnih prvaka: Kristinu Kolar, Giorgia Suriana i Olgu Šober. Iako je karijeru započela kao mezzosopran Kolar je postupno prelazila u sopranski fah, jedna od prvih uloga sopranskog repertoara bila joj je Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji Rusticani s matičnim ansamblom u povijesnom ambijentu riječkog Starog grada. Nakon nekog vremena gledao sam ju i kao Toscu u zagrebačkom HNK, pjevala je drugu predstavu nakon premijere i bilo je jasno da njezin glas posjeduje sve ono što je potrebno u suvremenoj opernoj reprodukciji.

Glas Kristine Kolar je moćan, voluminozan, perfektno zaobljen, kristalno čistih visina i rafiniranih piana. Kako njezin glas tako i nju samu kao scensku pojavu krasi izuzetan osjećaj za oblikovanje cjelovite osobnosti lika bez pretjerivanja u bilo kojem segmentu mimike, gestikulacije ili scenskog pokreta. Na već spominjanoj predstavi Tosce partner joj je bio Domagoj Dorotić dok je za dirigentskim pultom stajao Srboljub Dinić. Kada je na 59. Splitskom ljetu bila upriličena premijera opere Nabucco Giuseppea Verdija dirigent te predstave maestro Nikša Bareza izjavio je: „Imali smo namjeru postaviti Aidu ali mi u Hrvatskoj trenutno nemamo glas koji bi mogao otpjevati tu zahtjevnu ulogu.” Međutim, godinu dana kasnije na jubilarnom 60. Splitskom ljetu premijerno je izvedena upravo Verdijeva Aida. Dirigent je bio Nikša Bareza, redatelj Dražen Siriščević dok je naslovnu ulogu Aide pjevala Kristina Kolar, riječ je o izuzetnoj predstavi kojoj su poseban šarm dali raskošni kostimi riječkog dizajnera Juraja Zigmana. S vremenom uslijedili su i međunarodni nastupi u ulogama Aide, Abigaille u Nabuccu, Lady Macbeth u Macbethu itd. Kristina Kolar paralelno njeguje i koncertni repertoar, česta je gošća Simfonijskog orkestra HRT-a gdje je između ostalog nastupila i u koncertnoj izvedbi opere Nikola Šubić Zrinski koja je zabilježena na snimci i objavljena na CD-u.

Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Nastupi Kristine Kolar u HNK-a Ivana pl. Zajca jamče, vrhunsku izvedbenu razinu i perfekciju vokalnog izraza. U matičnom teatru ostvarila je mnoge zapažene uloge a mi ćemo se ovdje fokusirati na tri: Lady Macbethu, Aidu i Evu. Na dvije posljednje Aide u kojima je nastupala s riječkim ansamblom mogli smo vidjeti sjedinjenje svih njenih vokalno – scenskih kvaliteta, glasovita arija O patria mia u interpretaciji Kristine Kolar pažnju publike zaokupi u potpunosti, bez obzira na to koliko je ljudi u gledalištu, koliki je izvedbeni prostor i kakvi su akustički uvjeti. Prošlo ljeto na predstavi Aide u monumentalnoj Pulskoj areni cijelo gledalište se kupalo u predivnoj interpretaciji Kristine Kolar. Nagradu publike HNK-a osigurala joj je uloga Lady Macbeth koju je pjevala na premijeri u travnju prošle godine. Scenski pokret i dinamika izvedbe bili su perfektni a moćnim sopranom, zvonkih visina i zanosnih legato fraza ocrtala je kompletno vokalno bogatstvo partiture. Predstava u cjelini mogla bi se promatrati kao dobra psihoanaliza naslovnih anti – junaka. Kao Eva u Nikoli Šubiću Zrinskom Ivana pl. Zajca ponovo nas je oduševila, odlično postavljen sopran vatrometnih visina i profilirane dinamike odlično je opisao dobrodušnu i požrtvovnu majku Evu, izuzetno velika količina ljudskosti zračila je s lica Kristine Kolar cijelom predstavom i ne samo predstavom već i na koncertnoj izvedbi početkom prošle godine u Lisinskom.

Od mnoštva koncertnih nastupa Kristine Kolar izdvojimo jedan: Requiem Giuseppea Verdija u kojem je pjevala sopransku dionicu, nikada se tako lijepo pjevanje nije čulo u Zajcu. Posebno ćemo akcentirati završni fugato koji je zračio savršenošću. Nakon koncerta pala mi je na pamet izjava koju je dirigent Lovro pl. Matačić posvetio Ruži Pospiš Baldani a glasila je: „Pjevala je tako lijepo, da sam poželio da mi na grobu pjeva Lacrimosu.” Od maestra ću posuditi izjavu i posvetiti je Kristini Kolar, maestro bi sigurno bio suglasan. Matična kuća Kristini Kolar čestitala je sinoćnjom izvedbom Macbetha, na kraju predstave na pozornici su joj se pridružili kolege iz ansambla, intendant Marin Blažević i njena obitelj te su svi zajedno čestitali našoj primadoni, a publika ju je pozdravila toplim i dugotrajnim pljeskom. I na kraju valja istaknuti da je Kristina Kolar veliki profesionalac ali i izuzetno srdačna i jednostavna osoba, nedavno mi je jedna kolegica rekla: „Kada ju angažiram znam da ću dobiti najbolje, a osim toga izuzetno je dobra i zahvalna za suradnju, obožavamo s njom radit.” Mi još jednom od srca čestitamo Kristini Kolar na stečenom statusu nacionalne prvakinje i veselimo se svakoj novoj predstavi i/ili koncertu.