Utorak je. Budim se i pristavljam kavu. Meteorolozi su najavili toplinski val i temperatura će se na Sjevernom Jadranu vjerojatno dignuti i do 36 Celzijevih stupnjeva. Nije prvi ni zadnji put, svako ljeto slična priča. Upalio sam radio i taman je zasvirala pjesma iz doba čuvenog riječkog rocka, koji danas postoji samo u tragovima. „Mudre glave našeg naroda idu svijetom, lete do neba. Novac im u srcima, plaća u markama. Prava stvar je rad u strankama“.

Iako je pjesma bila pri kraju, značenje te predzadnje strofe bilo mi je kristalno jasno. To je naša svakodnevica, o tome bruje dnevnici, novine, portali, političari. Svi su oni složni oko toga da treba nešto promijeniti u ovoj državi bez perspektive za mlade i svi oni pričaju, dok se na peronu traži rezervacija za Njemačku, dok se „ mudre glave našeg naroda“ opraštaju od svojih voljenih.

Do propasti su doveli obrazovnu reformu, ukinuli su stručno osposobljavanje za mlade, podijelili hrvatsko društvo i stvorili sve preduvjete da mladima omoguće odlazak iz Hrvatske.

Ništa zato, dolazi ljeto i nakratko ćemo zaboraviti brige, potražiti spas u moru. Dani su vreli, noći bajne, a poneka ljetna ljubav ostat će tajna.

A onda dolazi jesen, kada stižu bajke o reformama, kada stižu borbe za fotelje i već poznata lica na hrvatskoj političkoj sceni, samo u drugačijem pakovanju. Prebacivat će se krivnja s jednih na druge, oživjet će ustaše, partizani, četnici i ostali likovi iz prošlosti. Mnogi od nas će ispuniti svoju građansku dužnost i otići glasati, a oni koji ostanu doma poslije će se žaliti i proklinjati svece i vragove zbog situacije u zemlji.

Ali takav smo mi narod, volimo sve promatrati s određene distance, sjedeći u kafiću ili udobnim foteljama svog doma. Vrlo brzo kolektivno zaboravljamo, a onda i kolektivno najebemo.

I dok budemo slušali laži i šaputanja, neki će već biti na putu, neki će ostati i pokušati izgraditi budućnost ovdje, a oni treći će i dalje sjediti u svojim foteljama ili kafiću i sve to samo promatrati kao da se ništa oko njih ne događa.

Pijem kavu, spremam se za more, danas ne čitam vijesti, ne čitam portale, samo tiho pjevušim uz radio. Moja domovnica, moja domovnica. To je moja lijepa slika, to je moja čast i dika, to je sve što imam ja…