Na Trsatskom svetištu proslavljen završetak Jubilejske godine Riječke nadbiskupije

Riječka nadbiskupija završetak Jubilarne godine Katoličke Crkve proslavila je 27. prosinca u Trsatskom svetištu, na mjestu gdje je godinu dana ranije i započela pod geslom „Hodočasnici nade“. Misu je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s tridesetak svećenika i s vjernicima koji su po sunčanom zimskom danu u velikom broju hodočastili u „Hrvatski Nazaret“.

„Završetak Jubilarne godine prigoda je za zahvalu Bogu na svim blagoslovima koje smo tijekom nje primili te za poticaj da nastavimo hoditi zajedno u nadi, svakodnevno svjedočeći Božju ljubav i milost u našim životima. Pozvani smo trajno biti ‘hodočasnici nade’, ne samo u godini koja je na izmaku nego tijekom cijeloga našeg života“, napisao je nadbiskup Uzinić u pozivu upućenom vjernicima na sudjelovanje u ovom slavlju.

Nadbiskup je na početku mise podsjetio i na druge jubileje koji su u ovoj godini proslavljeni, posebno na riječki jubilej – 100 godina od uspostave Riječke biskupije. Vrhunac je bilo svečano euharistijsko slavlje, također na Trsatu, koje je za blagdan sv. Vida, zaštitnika nadbiskupije, 14. lipnja predvodio predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Matteo Zuppi. Druga ključna točka Jubilejske godine bilo je nadbiskupijsko hodočašće u Rim, koje se odvijalo u okviru Hrvatskog nacionalnog hodočašća. „Hodočastili smo kao jedan narod, ne samo u nacionalnom smislu nego s cijelom Crkvom. Uzdizali smo ove godine svoju nadu, zahvalu i prošnje Bogu, sjedinjujući se s onima čiji se glas pred ljudima ne čuje, ali koje nebeski Otac sluša i prepoznaje kao svoju najdražu djecu: bolesne, stare, zatočene i siromašne. Sve su to bili posebni naglasci jubileja u Rimu.“ Podsjetio je i da se jubilejska godina Crkve u Rijeci nastavlja do proslave nadbiskupijskog zaštitnika sv. Vida, 15. lipnja sljedeće godine.

Propovijed je nadbiskup posvetio sv. Ivanu, čiji je blagdan bio i simboličan razlog što je u Riječkoj nadbiskupiji završetak Jubilarne godine proslavljen dan ranije nego u drugim biskupijama diljem svijeta. „Želio sam u ovom današnjem promišljanju svoj pogled usmjeriti prema njemu i onoj novoj obitelji Crkve nastaloj nakon Isusova uskrsnuća i silaska Duha Svetoga, a kojoj je on jedan od najizvrsnijih predstavnika.“ Zaključujući jubilej Opće Crkve te nacionalni jubilej povezan sa Splitskim saborima i Hrvatskim kraljevstvom, nadbiskup je želio taj završetak posvetiti upravo „ljubljenom učeniku“. „U njemu i primjeru koji nam daje želimo otkriti poziv – poziv za našu partikularnu Crkvu da nastavi biti Crkva koja vidi i vjeruje.“

Istaknuo je kako evanđelje, opisujući dolazak Petra i Ivana u Isusov prazan grob, Ivanu pripisuje ključnu rečenicu kršćanske vjere: vidje i povjerova. „Zanimljivo je pratiti taj hod vjere. Marija Magdalena vidi kamen dignut i zaključuje: ‘Uzeli su ga.’ Petar vidi povoje i ubrus, ali se zaustavlja na znakovima smrti. A ‘drugi učenik’ vidi isto – i vidi više: u praznom grobu, povojima i ubrusu prepoznaje Isusovo uskrsnuće“, objasnio je nadbiskup Uzinić te ovu poruku povezao s Jubilejskom godinom.

„Jubilej ‘Hodočasnici nade’ želio nas je naučiti da se ne mijenja uvijek ono što gledamo, nego da se mijenja način na koji gledamo. Hoditi ne znači zatvoriti oči pred poteškoćama; ne znači svijet koji je, nažalost, često crno-bijel gledati kao ružičast. Nego znači vidjeti dublje, gledati dalje, s povjerenjem u Božju vjernost koja nas prati.“

U nastavku propovijedi istaknuo je i proročku gestu pape Franje, koji je Jubilejsku godinu započeo simboličnim otvaranjem svetih vrata, ne u nekoj rimskoj bazilici, nego u zatvoru Rebibbia. Bila je to papina snažna poruka nade ondje gdje je čovjeku najteže vjerovati u budućnost. Nastavljajući se na tu poruku, nadbiskup Uzinić poslanje Crkve usporedio je sa svjetionikom.

„Želimo li biti obasjani Kristovim svjetlom i biti svjetionik nade, ne smijemo se zatvoriti u nekakav svoj svijet, u svoje sigurnosti, nego kroz otvorena vrata moramo dopustiti da svjetlo koje je nas obasjalo obasja i druge. Moramo biti svjetionici. Svjetionici ne svijetle samo onima koji su na obali – zapravo su njima najmanje potrebni. Oni svijetle onima koji su na otvorenom moru, koji su u tami, u olujama života, koji su izvan crkava. Crkva poput svjetionika postoji zbog drugih, zato trebamo nastaviti izlaziti na periferije i pročišćavati svoj pogled prema drugima.“

Zaključio je pozivom vjernicima Riječke nadbiskupije da proslavu riječkog jubileja nastave u sinodalnom duhu, usvajajući stil sinodalne i misionarske Crkve. „U tome nam pomaže upravo sv. Ivan. On nam nudi principe sinodalne i misionarske Crkve. Kako on živi sinodalnost i misionarsko poslanje? On trči s Petrom, ne protiv njega. Čeka Petra koji je zaostao. On vidi i povjeruje, ali ne zadržava vjeru za sebe. Gospodina kojega je prepoznao nosi, daje i daruje drugima. Sinodalnost misionarske Crkve nije procedura – to je zajednički hod učenika koji gledaju Krista i od njega uče gledati druge, sestre i braću.“

Podsjetio je i na poruku pape Lava izrečenu dan ranije tijekom molitve Anđeo Gospodnji, uz blagdan sv. Stjepana: „Kršćanin nema neprijatelja, nego braću i sestre, koji to ostaju i onda kada se ne razumiju.“

Na završetku misnog slavlja okupljene je pozdravio i nadbiskupu zahvalio domaćin, gvardijan trsatskog samostana fra Dragan Grizelj.