Sedam sati i petnaest minuta, ustajem žurno iz kreveta, popijem kavu i odjurim prema Žabici. Nova autobusna linija Rijeka-Ljubljana- Rijeka promijenila je život mnogim sadašnjim i budućim studentima koji su svoj studij odabrali upravo u malenoj, slatkoj i susjednoj nam Sloveniji ili kako bi neki u šali rekli, u „Deželi“. Sada su Rijeka i Ljubljana povezane dva puta dnevno i to tokom cijele godine, a ne samo preko ljetnih mjeseci kada stanovnici male i slatke susjedne nam Slovenije odluče otići na Kvarner i uživati u ljetnim radostima. Uočio sam da svake godine sve veći broj studenata s područja Rijeke i okolice za mjesto svog studija izabere upravo Ljubljanu. Zašto je Ljubljana njihov izbor ?
Ljubljana je srednjoeuropski grad, zelena prijestolnica Europe i metropola Slovenije. Grad je to prožet tolerancijom, alternativnom kulturom, a prije svega grad mogućnosti koji ide na ruku studentima i kao takav krojen je da bude po mjeri studenata. Ljubljansko Sveučilište jedno je od cijenjenijih u Europi i njegove sastavnice imaju raznolike i zanimljive studijske programe. Ljubljana je grad međukulturne razmjene s razvijenim Erasmus programima i sa studentima iz svih krajeva svijeta.
Nema podjele, nema provokacije i nema ideoloških prepucavanja. Živi se naprijed i gleda se naprijed. Energija se ulaže u izazove koje život postavlja pred tobom. Slovenci su „hladni“ i radišni ljudi, recimo da sam taj stav danas malo izmijenio i sada bi glasio ovako nekako : „ Slovenci su dragi i većinom osjećajni ljudi sa puno ambicija i malo morske obale“.
Kažu situacija je kod nas loša, stanje na tržištu rada još gore. Svake godine sve veći broj studenata upisuje studijske smjerove poput ekonomije, prava, hrvatskog jezika i književnosti, povijesti,povijesti umjetnosti, a potražnje za takvim zanimanjima gotovo i nema, odnosno na Zavodu za zapošljavanje svrstana su na crnu listu, a to znači suficit! Kvote i dalje ostaju iste, doduše neki fakulteti ih čak i povećavaju. S druge strane Grad Rijeka i Primorsko goranska županija već dugi niz godina raspisuju natječaje za deficitarna zanimanja poput kemije, biologije, diplomacije, strojarstva, fizike, farmacije. Takve stipendije su poticaj mladim studentima koji strenutno studiraju u Ljubljani, da se vrate u svoj rodni grad nakon završetka studija i uspiju u onome u čemu su dobri.
Kada sam se vozio za Rijeku, u busu sam susreo mladića i njegovu djevojku Alju. On Riječanin, ona Ljubljanka. Kažu mi kako sada završavaju sa faksom i idu u Rijeku za produženi vikend. Odmah sam shvatio da je jedan od bitnih razloga za odlazak u Rijeku bio i upoznavanje nove cure sa mladićevim roditeljima. Buduća svekrva će vjerojatno biti presretna zato što će u kući moći čuti zvuke tog divnog štajerskog naglaska. Bezobrazan sam, svako toliko ismijavam stanovnike zemlje u kojoj studiram. Šalim se naravno, treba se šaliti, nije grijeh. A i ovaj razgovor u busu je dokaz da se tijekom studija, osim ispita i ostalih ružnih stvari, može roditi i ljubav koja ne poznaje granice. U njihovom slučaju postoji jedino granični prijelaz Rupa i odobrenje svekrve.
Rijeka i Ljubljana imaju puno toga zajedničkog. Neću opet spominjati toleranciju, vjerujem da je dosta, ali spomenuti ću dobru atmosferu, događanja, otvorenost prema studentima koji dolaze iz različitih sredina, alternativa i mogućnost izbora. More i klima daju Rijeci dodatan plus. Vjerujem da će u budućnosti doći do suradnje između dva Sveučilišta i ova dva grada koji su jako bliski i međusobno su povezani na brojne načine.
Svaki put kada se približavamo Vratima jadrana, zagledam se u plavu daljinu, gdje brodovi dolaze i odlaze kroz Vela i Mala vrata. Spreman sam za ljeto, bilježnice i skripte su u ormarima, ocjene u indeksu, misli na Jadranu. Ja sam čovjek što bez mora ne može i svaki povratak u grad koji teče izmami mi osmijeh na lice. Dragi riječki studenti i svi ostali koji ste mjeto svog daljnjeg obrazovanja potražili nešto dalje od Rijeke. Želim vam bezbrižno ljeto, bezbroj avantura i novih poznanstava i naravno mirno more.
