Pitali su me zašto u zadnje vrijeme sve manje pišem, zašto izostajem s nedjeljnjim pričama za naš Fiuman? Pa zapravo odgovor je vrlo jednostavan, skupili su se ispiti koje treba položiti i u tom trenutku izgubiš inspiraciju za bilo što drugo, jednostavno počinješ slijediti onu staru mudru : „ Škola je na prvom mjestu“.
Proteklih nekoliko tjedana u Hrvatskoj je bilo veoma zanimljivo u svim sferama javnog i privatnog života, počevši od propasti obrazovne reforme preko političkih afera pa sve do jučerašnje pobjede vatrenih protiv Španjolske.
I zbilja se osjećam dužnim da nešto napišem, jer napisana riječ je ono što ostane trajno utisnuto u ljudsko sjećanje, u strahu od zaborava u vremenu. Netko je jednom rekao kako je čovjek „ Beštija koja piše“, jer dok piše čovjek se osjeća živim i svakom napisanom riječju on daruje djelić sebe.
Prisustvovao sam na prosvjedu podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi koji se pred nekoliko tjedana održao na Kontu. Ne pamtim kada sam u Rijeci vidio toliko ljudi okupljenih i složnih oko jednog cilja, za opće dobro sviju nas, a to je naravno obrazovanje. Profesori, učenici, studenti, penzioneri, javne ličnosti, dali su podršku reformi koja se mora odmaknuti od ideologije i politike i naše škole usmjeriti prema budućnosti koja traži razmišljanje, analizu i svakako otpor prema svim oblicima podređivanja autoritetima i manipuliranjima koja dopiru sa svih strana. Dan danas ne znam što je sa kurikularnom reformom, gdje se u ovih nekoliko tjedana zagubila. Jesu li je konačno srušili oni koji su to priželjkivali i jesu li ljudi na Kontu zaboravili da je ona postojala?
Svjedoci smo ovih dana i pada Vlade Tihomira Oreškovića kojeg su srušili upravo oni koji su ga na tu poziciju i doveli. Eksperiment je propao, ali čemu sada ići u dublju analizu kada smo izvukli jasnu poruku koja je vrlo jednostavna, a to je da smo još uvijek ideološki podijeljeni i nikakvi mostovi, zidovi i hridi neće imati stabilnu većinu, već će se morati snalaziti u centru između dvaju velikih blokova. Eksperiment je propao, a na gubitku su hrvatski građani koje će ovaj eksperiment skupo stajati i Tomislav Karamarko, inače u narodu znan kao Zečina, koji je doživio političku sudbinu svojih prethodnika. Ali tako je to u politici, čas si na vrhu, čas si na dnu, prljava je to igra. Nadam se da ćemo iz te priče izaći pametniji, jer nisu ovo vremena za eksperimentiranje.
Hrvatska je jučer pobijedila Španjolsku, atmosfera na gatu Karoline riječke je bila odlična. Kockice, leteće čaše piva pri svakom zabijenom golu naših vatrenih, plesanje uz domaće zvuke i veselje. Možda nam ipak treba jedna doza optimizma i zajedništva kada pobjeđujemo, ali i kada gubimo.
A kada prođe to veselje, oci gradske čistoće očiste Rivu i sljedeće jutro sve je opet po starom. Ljudi žure na posao, kafići na Korzu su opet puni, iako se svi žale kako nemaju para, studenti polažu ispite, drugi čekaju u redu na zavodu za zapošljavanje. I u svim tim pričama kao i u ljubavi, u ratu, u sportu, u politici, u obrazovanju, imamo pobjednike i poražene. Radilo se o velikim ili malim stvarima, jasno je i jednostavno, pobjednik uzima sve, a gubitnik mora pasti.
