Svako toliko u Novom listu osvane slika i kratak tekst o godišnjici mature riječkih gimnazijalaca. Nekima je to jubilarna godišnjica, a nekima tek peta godišnjica otkada su se rastali od školskih klupa. Kažu ljudi da godine nisu bitne dok se još uvijek ponekad mogu sresti, popričati, prisjetiti se starih uspomena i nasmijati svemu što je bilo. U gradu naRječini postoji pet gimnazija, međutim nekako su najupečatljivije uspomene ljudi iz Prve riječke hrvatske gimnazije i Prve sušačke hrvatske gimnazije, pritom ne želim umanjiti vrijednost ostalih gimnazija. Dapače, sve su to cijenjene obrazovne ustanove čiji učenici ostvaruju brojne uspjehe na svim obrazovnim područjima. Gore navedene riječke gimnazije dale su veliki broj ljudi koji su odigrali značajnu ulogu na hrvatskoj političkoj, književnoj i umjetničkoj sceni.
Sjećam se jednog od prvih satova latinskog jezika i izreke koja mi se duboko urezala u pamćenje, a glasi „ Brzo prolaze godine, kao rijeke“. Istina, izreka je na prvi pogled jednostavna i bezazlena, ali ako malo dublje razmislimo, ona ima značaj puno većih razmjera. Kroz tu rijeku protekle su i uspomene koje su se gradile zajedno, događale su se lijepe i ružne stvari, bilo je dobrih i loših dana iz kojih smo izlazili hrabriji, zreliji i spremni za nove izazove koje će život postaviti pred nama. Prvašiće Prve riječke hrvatske gimnazije uvijek su strašili s pričama o latinskom jeziku i o profesoru Baričeviću, o kojem će kasnije isti ti učenici pričati kako uopće nije bio bauk, već mudar i pravedan profesor prema svim svojim učenicima. Za legendarnu „Fedoru“ iz gimnazije Andrije Mohorovičić također su svi čuli i prvi komentar na tome ime je : „ Bog i batina!“.
Svaka od navedenih riječkih gimnazija ima svoje profesore koji su s godinama postali autoriteti i stekli pozitivnu ili negativnu reputaciju kod svojih bivših i sadašnjih učenika. Među tim profesorima ima onih koji su tihi i samozatajni, međutim predano rade svoj nastavnički posao i znaju odigrati veoma važnu ulogu u životu učenika.
Kada se zatvore vrata starih riječkih gimnazija, na generacijama je da izaberu svoj daljnji životni put. Puno je želja i planova, međutim malo se ostvari od toga. Nabacite osmijeh listajući stare fotografije iz srednje, uputite koju lijepu riječ kolegi iz gimnazijskih dana pri slučajnom susretu na Korzu i sjetite se da ste i vi bili djelić jedne lijepe i neponovljive priče odrastanja.
