Lukanović htio skupo kupiti bivši pogon PIK-a na Brajdi bez ikakve procjene koliko bi koštala obnova

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Plan primorsko-goranskog župana Ivice Lukanovića da Primorsko-goranska županija kupi bivši pogon PIK-a na riječkoj Brajdi za gotovo 3,8 milijuna eura barem zasad je propao nakon što Županijska skupština nije prihvatila rebalans proračuna kojim su bila predviđena sredstva za kupnju. Lukanović je tada projekt predstavljao kao veliku razvojnu priliku i budući dom triju umjetničkih škola, ističući kako se radi o jedinstvenoj nekretnini uz Art-kvart Benčić.

No odgovori koje je Primorsko-goranska županija dostavila Fiumanu pokazuju da je od vijećnika traženo da odobre jednu od najvećih ovogodišnjih kupnji nekretnina, iako u tom trenutku nije postojala procjena koliko bi ukupno koštalo da se zapušteni industrijski kompleks uopće privede namjeni zbog koje se kupovao.

Drugim riječima, znalo se koliko bi koštala kupnja, ali ne i koliko bi koštala cijela investicija. No, čak i sama cijena kupnje nekretnine je navodno značajno viša od ostalih ponuda koje vlasnik tog objekta trenutno ima.

Kupnja za 3,83 milijuna eura temeljila se na jednoj procjeni

Na upit Fiumana, iz Primorsko-goranske županije navode da se planirana kupnja temeljila na Procjembenom elaboratu broj 06-06/2026, kojim je tržišna vrijednost cijelog kompleksa utvrđena na 3.828.100 eura.

Elaborat je u lipnju ove godine izradio Dražen Duvnjak, mag. ing. aedif. i stalni sudski vještak za građevinarstvo i procjene vrijednosti nekretnina, dok je Procjeniteljsko povjerenstvo Grada Rijeke 29. lipnja potvrdilo da je izrađen u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina.

Županija navodi kako je upravo taj iznos trebao biti kupoprodajna cijena te da nije bilo nikakvog pregovaranja o nižoj cijeni.

Na pitanje Fiumana je li prije donošenja odluke zatraženo više neovisnih procjena tržišne vrijednosti, odgovor je negativan. Izrađen je jedan procjembeni elaborat ovlaštenog sudskog vještaka, koji je potom verificiralo Procjeniteljsko povjerenstvo Grada Rijeke.

Ništa se ne zna o trošku obnove

Međutim, ono što najviše upada u oči nisu odgovori koje je Županija dala, nego ono na što nije mogla odgovoriti.

Fiuman je pitao koliki bi bili dodatni troškovi adaptacije i prenamjene objekta te kolika bi bila ukupna vrijednost projekta nakon kupnje, s obzirom na to da je bivši industrijski pogon trebao postati novi prostor za tri umjetničke škole.

Odgovor je bio da takva procjena ne postoji.

Iz Županije navode da se u toj fazi odlučivalo isključivo o kupnji nekretnine, a ne o izvođenju radova, te da konačnu cijenu adaptacije nije moguće utvrditi prije definiranja programa sadržaja, izrade idejnog i glavnog projekta te troškovnika.

To znači da je Županijska skupština trebala odobriti kupnju vrijednu gotovo četiri milijuna eura, iako nitko nije znao koliko će na kraju stajati projekt zbog kojeg se nekretnina kupuje.

Stručnjaci upozoravaju da bi obnova mogla biti skuplja od same kupnje

Kompleks koji je Županija planirala kupiti sastoji se od upravne zgrade korisne površine 565,59 četvornih metara i proizvodno-skladišnog pogona površine 4.075,91 četvorni metar, uz pripadajuće zemljište.

Riječ je o starom industrijskom objektu koji bi prije useljenja škola morao proći opsežnu rekonstrukciju.

Prema informacijama Fiumana iz više dobro upućenih izvora, neslužbene procjene osoba koje se bave građevinskim i investicijskim projektima govore da bi potpuna prenamjena takvog kompleksa mogla koštati čak i više od same kupnje nekretnine.

Takve procjene zasad nisu službeno izrađene niti ih je moguće potvrditi službenom dokumentacijom, no upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje kolika bi ukupna vrijednost projekta u konačnici bila. Nije isključeno da bi, uz kupnju od gotovo 3,8 milijuna eura, ukupna investicija mogla dosegnuti višestruko veći iznos.

Župan nije odgovorio na pitanje o opravdanosti cijene

Fiuman je od župana zatražio i objašnjenje zbog čega smatra da je planirana cijena opravdana, s obzirom na to da dio stručnjaka za nekretnine smatra kako je tržišna vrijednost objekta znatno niža.

Na to pitanje nije stigao izravan odgovor.

Umjesto obrazloženja zbog čega smatra da je gotovo 3,83 milijuna eura opravdana cijena, Županija je odgovorila kako župan ne određuje tržišnu vrijednost nekretnina, već da to čine ovlašteni sudski vještaci prema zakonskoj metodologiji te da svatko tko tvrdi drugačije treba svoju tvrdnju potkrijepiti stručnom procjenom.

Time nije odgovoreno na pitanje smatra li župan, kao predlagatelj kupnje, da je riječ o povoljnoj investiciji niti zbog čega.

Nema odgovora ni hoće li ponovno pokušati kupiti PIK

Na posljednje pitanje Fiumana – planira li Primorsko-goranska županija ponovno pokušati kupiti bivši PIK tijekom ove ili iduće godine – također nije stigao konkretan odgovor.

Iz Županije navode tek da će eventualni nastavak postupka ovisiti o financijskim mogućnostima, uvjetima kupnje, osiguranim izvorima financiranja i novoj odluci Županijske skupštine.

Jedina druga ponuda je navodno čak milijun eura niža

Fiuman iz dobro upućenog izvora doznaje da vlasnik bivšeg pogona PIK-a čiji je direktor Gino Pastorčić trenutačno ima još samo jednu ozbiljnu ponudu za kupnju, i to u iznosu koji je znatno niži od tri milijuna eura.

Tu informaciju nije bilo moguće službeno potvrditi, no ako se pokaže točnom, otvorit će se pitanje zbog čega je Primorsko-goranska županija bila spremna platiti gotovo 3,83 milijuna eura za objekt za koji, prema dostupnim informacijama, na tržištu ne postoji usporediv interes po sličnoj cijeni.

Bez obzira na to hoće li se kupnja ikada ponovno naći pred vijećnicima, ostaje činjenica da se od Županijske skupštine tražilo odobrenje za kupnju vrijednu gotovo četiri milijuna eura, dok istodobno nije postojala ni okvirna procjena koliko će stajati da se taj bivši industrijski kompleks uopće pretvori u funkcionalan prostor za obrazovanje. Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje bi li stvarni trošak projekta na kraju bio višestruko veći od iznosa koji se u javnosti spominjao kao kupoprodajna cijena.