Lukanović kao gradonačenik Kastva imao kontroverznu “zamjenu” s Trešnakom, nekoliko godina kasnije dobio je veliki posao na Hiltonu

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

SDP-ov župan Ivica Lukanović na prvoj sjednici Županijske skupštine nakon ljetne stanke nije želio usmeno odgovoriti na pitanje koliko je njegova privatna tvrtka Modern Line zaradila na izgradnji Hilton Rijeka Costabella Beach Resort & Spa, projekta češkog investitora Jaroslava Třešňáka.

Pitanje mu je tijekom Aktualnog sata postavio županijski vijećnik Dalibor Čandrlić, no Lukanović nije izašao za govornicu kako bi odgovorio pred vijećnicima i javnosti, već je poručeno da će odgovor dostaviti pisanim putem. Tema očito nije ugodna, posebno zato što je sam Lukanović ranije potvrdio da je angažman na Hiltonu u tom trenutku bio najveći projekt u povijesti njegove privatne tvrtke Modern Line.

Otkako je pitanje poslovnog odnosa Lukanovića i investitora Hiltona ponovno otvoreno, među njegovim stranačkim simpatizerima i dijelom građana bliskih SDP-u često se ponavlja ista obrana: kada je Modern Line dobio veliki posao na Hiltonu, Lukanović nije bio župan, a više nije bio ni gradonačelnik Kastva.

To je točno i nitko ne tvrdi suprotno. Problem je što se takvom obranom preskače možda i najzanimljiviji dio cijele priče. Poslovni i političko-institucionalni odnos Ivice Lukanovića s ljudima i tvrtkama iz poslovnog kruga Jaroslava Třešňáka nije započeo izgradnjom Hiltona, već se može dokumentirati godinama ranije, upravo u vrijeme kada je Lukanović bio gradonačelnik Kastva.

Štoviše, dok je Lukanović vodio Kastav, Grad je s tvrtkama iz Třešňákova poslovnog kruga sklopio milijunski i tada vrlo kontroverzan posao koji je uključivao gradsko zemljište na Vratima Jadrana i kupnju jaslica na katu trgovačkog centra na Šporovoj jami. O poslu su tada izvještavali brojni mediji, uključujući HRT, dok je dio kastavske oporbe javno upozoravao na njegovu financijsku i prostornu opravdanost. Lukanović ga je branio.

Nekoliko godina poslije njegova privatna tvrtka dobiva svoj dotad najveći pojedinačni posao upravo na projektu istog investitora.

Slučajnost? Možda. Ali svakako dovoljno neobičan „splet okolnosti“ da ga vrijedi detaljnije pogledati.

Priča vodi najmanje do 2012. godine

Veza Lukanovića s ljudima iz Třešňákova poslovnog kruga može se dokumentirati godinama prije početka gradnje Hiltona. Još 2012. godine Lukanović je kao gradonačelnik Kastva sudjelovao u službenom putovanju u ruski Irkutsk, a u delegaciji se nalazio i Borjan Brnčić, čovjek koji će se poslije pojavljivati kao jedan od ključnih Třešňákovih predstavnika u Hrvatskoj.

Sam Lukanović danas ne skriva da Třešňáka poznaje dugi niz godina, dok za Brnčića kaže da ga poznaje još iz osnovne škole. Tri godine nakon putovanja u Irkutsk taj odnos dobiva puno konkretniju poslovnu dimenziju.

Grad Kastav, Třešňák i gotovo 6.000 kvadrata na Vratima Jadrana

Gradsko vijeće Kastva 2015. godine odobrilo je sporazum između Grada Kastva, TRE-INVESTA i B.B. Kastava, a za njegovu provedbu bio je ovlašten tadašnji gradonačelnik Ivica Lukanović. TRE-INVEST bio je dio poslovnog kruga češkog investitora Jaroslava Třešňáka.

Konstrukcija posla bila je vrlo zanimljiva. Grad Kastav bio je spreman Tre-investu prodati zemljište na Vratima Jadrana, području na kojem je investitor planirao veliki poslovni projekt. Četiri konkretno navedene gradske čestice imale su ukupno 4.778 četvornih metara, a dogovorena cijena iznosila je 140 eura po četvornom metru.

Sporazumom su obuhvaćene i dodatne parcele koje je Grad trebao imovinskopravno riješiti, nakon čega ih je također bio spreman prodati istom investitoru pod jednakim uvjetima. Ukupno se tako dolazilo do približno 5.800 četvornih metara gradskog zemljišta, odnosno gotovo 6.000 kvadrata.

No nije riječ o običnoj prodaji zemljišta.

Grad prodaje zemljište Třešňáku, pa od njega odmah kupuje jaslice

Istodobno je Grad Kastav trebao kupiti jaslice koje je B.B. Kastav gradio na katu trgovačkog centra na Šporovoj jami. Radilo se o prostoru bruto površine približno 1.465 četvornih metara, ponuđenom Gradu po cijeni od 980 eura po četvornom metru plus PDV.

Dvije transakcije nisu bile nepovezane. Sporazumom je bilo predviđeno da se iznos koji Tre-invest plati za gradsko zemljište uračuna u iznos koji Grad treba platiti za jaslice.

Pojednostavljeno, investitor iz Třešňákova poslovnog kruga kupuje gradsko zemljište, a Grad od druge tvrtke iz istog poslovnog kruga kupuje prostor jaslica. Problem je bio u tome što vrijednost zemljišta nije bila dovoljna za plaćanje jaslica pa je razliku morao osigurati Grad.

I upravo je oko te financijske konstrukcije krenula politička bura.

Lukanovića su već tada mnogi prozivali

Važno je naglasiti da kritike ovog posla nisu nastale sada, nakon što je postalo aktualno da je Modern Line nekoliko godina poslije poslovao na Třešňákovu Hiltonu. Posao je bio kontroverzan dok se događao, a o njemu su izvještavali brojni mediji, uključujući HRT.

Dio kastavske oporbe otvoreno se protivio modelu, upozoravajući na cijenu, lokaciju, financijsku konstrukciju i pitanje je li za Grad racionalno prodavati vlastito zemljište privatnom investitoru, a potom kupovati prostor jaslica na katu njegova trgovačkog objekta.

Nezavisni vijećnik Marin Rančić tada je upozoravao da je Grad imao svoje zemljište na kojem je mogao graditi jaslice, ali ga je prodao, nakon čega se išlo u model trgovačkog centra s jaslicama na katu. HDZ-ov Davorin Šimunović također je javno problematizirao čitavu konstrukciju i postavljao pitanje kome takav projekt zapravo najviše odgovara.

Posebno je zanimljiv slučaj vijećnika Zemira Delića. On je projekt u početku podržavao jer je, prema njegovim tadašnjim riječima, razumio da će Grad praktički zamijeniti zemljište za jasličke kapacitete bez velikog dodatnog financijskog opterećenja. Kada se pokazalo da će trebati milijuni kuna dodatnog novca, stvari su izgledale bitno drugačije.

Delić je upozoravao da će Grad morati pronaći oko 8,5 milijuna kuna, što je predstavljalo golem iznos za tadašnji gradski proračun.

Na kraju – kredit od 10,92 milijuna kuna

Grad Kastav 2016. godine na kraju se odlučio kreditno zadužiti za približno 10,92 milijuna kuna radi kupnje prostora jaslica. Kredit se trebao otplaćivati deset godina, uz godinu počeka, dok je za opremanje trebalo osigurati još dodatna sredstva.

Tadašnji vijećnik Akcije mladih Vjekoslav Rubeša tvrdio je da, kada se zbroje svi povezani troškovi koje je računao, jaslice Grad zapravo koštaju oko 14,8 milijuna kuna. Lukanović je takve kritike odbacivao i posao predstavljao kao iznimno dobru kapitalizaciju gradske imovine.

A što bi Grad danas imao da zemljište nije prodao?

Upravo s vremenskim odmakom otvara se još jedno pitanje koje 2015. nije moglo imati istu težinu kao danas. Nije, naime, jedino pitanje koliko su jaslice tada koštale, nego i čega se Grad Kastav odrekao kako bi realizirao upravo takvu konstrukciju posla.

Da je Grad odabrao model u kojem bi sam bio investitor izgradnje jaslica na odgovarajućem gradskom zemljištu, trošak gradnje naravno ne bi nestao. Grad bi morao financirati projektiranje, izvođenje radova, nadzor, opremanje i sve ostale troškove koje nosi takav projekt. Bez konkretne tadašnje usporedne analize ne može se tvrditi da bi takav model nužno bio jeftiniji.

Ali jedna bi razlika bila vrlo konkretna: Grad se ne bi morao odreći zemljišta na Vratima Jadrana kako bi financijski povezao dvije transakcije. Nakon izgradnje jaslica u gradskom bi vlasništvu ostao objekt, ali i zemljišna imovina koju je Grad 2015. bio spreman prodati Třešňákovu TRE-INVESTU po 140 eura po četvornom metru.

A riječ je o gotovo 6.000 četvornih metara na iznimno atraktivnoj lokaciji uz riječku zaobilaznicu i buduću trgovačku zonu Vrata Jadrana.

Koliko bi to zemljište vrijedilo danas bez nove stručne procjene nije moguće odgovorno tvrditi. Međutim, tržište nekretnina u međuvremenu se dramatično promijenilo. Prema službenom indeksu cijena stambenih objekata Državnog zavoda za statistiku, cijene stambenih nekretnina na Jadranu od 2015. do početka 2026. porasle su za približno 130 posto. Taj se podatak ne može izravno preslikati na vrijednost građevinskog zemljišta na Vratima Jadrana, ali dovoljno ilustrira koliko se tržište promijenilo u nešto više od deset godina.

Kada bi se, isključivo ilustracije radi, tadašnja cijena od 140 eura po četvornom metru povećala u jednakom omjeru, dolazilo bi se do više od 300 eura po četvornom metru. To nije procjena današnje vrijednosti zemljišta na Vratima Jadrana, ali pokazuje zašto je danas legitimno pitati koliko bi vrijedila imovina koju je Grad tada odlučio prodati.

Drugim riječima, Grad možda nije samo prodao zemljište za tadašnjih približno 800 tisuća eura. Odrekao se i svakog budućeg rasta njegove vrijednosti.

Zato bi danas bilo posebno zanimljivo vidjeti postoji li analiza kojom je tadašnja gradska uprava usporedila dvije varijante: kupnju jaslica od privatnog investitora uz prodaju gradske zemlje i kreditno zaduženje s jedne strane te izgradnju vlastitog objekta uz zadržavanje vrijedne zemljišne imovine s druge.

Ako takva analiza postoji, upravo bi ona deset godina poslije najbolje pokazala je li Lukanovićeva tvrdnja o „iznimno dobroj kapitalizaciji gradske imovine“ izdržala test vremena.

Drugim riječima, odnos Grada koji je vodio Ivica Lukanović s poslovnim krugom Jaroslava Třešňáka nije bio usputno poznanstvo, protokolarni sastanak ili fotografiranje s potencijalnim investitorom. Radilo se o ozbiljnom višemilijunskom poslu koji je izazvao snažne političke prijepore još u vrijeme kada se događao.

Danas se taj projekt i zemljište na Vratima Jadrana nudi u službenom katalogu PGŽ-a

A nekoliko godina poslije – Hilton

Nakon završetka gradonačelničkog mandata Lukanović se vraća privatnom poduzetništvu, dok Třešňák na Costabelli realizira Hilton. Tada se njihovi poslovni putevi ponovno susreću, samo su uloge drugačije.

Više nemamo gradonačelnika Lukanovića na jednoj i privatnog investitora na drugoj strani. Sada imamo privatnu tvrtku Ivice Lukanovića i projekt Jaroslava Třešňáka.

Modern Line dobiva veliki posao na Hiltonu, gdje izvodi fasade, prozore, vrata, kupole, lukove i druge radove. Koliko je taj angažman bio značajan najbolje je opisao sam Lukanović: Hilton je u tom trenutku bio najveći pojedinačni projekt Modern Linea.

I zato tvrdnja da Lukanović u vrijeme dobivanja tog posla „nije bio na funkciji“ zapravo ne odgovara na ključno pitanje. Naravno da tada nije bio župan i naravno da više nije bio gradonačelnik. Puno je zanimljivije što se između istih ljudi i istog poslovnog kruga događalo dok je na funkciji bio.

Odgovor na to pitanje barem djelomično postoji u dokumentima Grada Kastva.

Je li Hilton bio samo „logičan izbor“?

Lukanović danas objašnjava da je Modern Line bio logičan izbor za Hilton zbog iskustva, tradicije, kvalitete i blizine proizvodnih pogona. Moguće. Nema dokaza da je posao na Hiltonu bio nagrada, protuusluga ili posljedica ranijih poslova Grada Kastva i takvo što bez dokaza ne može se tvrditi.

Ali kronologiju također nije moguće izbrisati.

Dok je Lukanović gradonačelnik, Grad kojim upravlja sklapa veliki i osporavani posao s Třešňákovim poslovnim krugom. Nekoliko godina poslije, kada Lukanović ponovno postaje privatni poduzetnik, njegova tvrtka upravo na projektu istog investitora ostvaruje svoj dotad najveći pojedinačni posao.

Možda između te dvije stvari nema nikakve veze. Ali onda je riječ o doista fascinantnom „spletu okolnosti“.

Upravo bi zato bilo zanimljivo čuti koliko je Modern Line na Hiltonu ukupno uprihodio. To je pitanje koje je Lukanović ovog tjedna dobio u Županijskoj skupštini, ali za govornicom na njega nije želio odgovoriti.

Danas ponovno milijunska nekretninska priča – PIK

Cijela kronologija dodatno dobiva na težini zbog još jedne aktualne priče. Ivica Lukanović danas ponovno upravlja javnim novcem, ovaj put kao župan, a jedna od prvih velikih političkih bitaka njegova mandata ponovno je milijunska kupnja nekretnine.

Primorsko – goranska županija odlučila je za približno 3,8 milijuna eura kupiti nekadašnji kompleks PIK-a u Krešimirovoj ulici u Rijeci, koji bi trebao postati Edukacijsko-umjetnički centar. Kupnja je izazvala ozbiljne prijepore, a prvi rebalans proračuna, u kojem je PIK bio jedna od najspornijih stavki, u srpnju nije dobio potrebnu većinu.

Lukanović nije odustao. Novi rebalans ponovno je pred vijećnike doveo kupnju PIK-a i ovaj je put prošao.

Župan ponovno javnost uvjerava da je riječ o dobroj poslovnoj odluci, dok dio vijećnika upozorava na cijenu, stanje objekta, dokumentaciju i ukupnu ekonomsku opravdanost projekta. Lukanović naglašava da je cijena spuštena s početnih približno 4,1 milijun na oko 3,8 milijuna eura te ističe cijenu od približno 860 eura po četvornom metru kao argument da Županija dobro prolazi.

Kritičari, međutim, upozoravaju da je kupoprodajna cijena samo ulaznica u projekt te da će za obnovu i buduće faze biti potrebni dodatni milijuni.

Hoćemo li za nekoliko godina ponovno slušati o „spletu okolnosti“?

Današnja kupnja PIK-a nema nikakve dokazane veze s Hiltonom niti s Třešňákom. Nema ni dokaza da Modern Line danas pregovara ili namjerava poslovati s vlasnikom PIK-a ili s njime povezanim tvrtkama.

Ali nakon iskustva iz Kastva jedno pitanje više nije moguće tek tako odbaciti kao zlonamjernu insinuaciju: što ćemo reći ako se za pet ili deset godina ponovno dogodi neki neobičan poslovni „splet okolnosti“? Da je Lukanović u trenutku eventualnog privatnog posla ponovno bio samo poduzetnik?

Možda se nikada ništa slično neće dogoditi i tim bolje. No upravo slučaj Kastva i Hiltona pokazuje zašto javnost mora pamtiti kronologiju.

Da je netko 2015. godine, dok je Lukanović kao gradonačelnik branio kontroverzni posao s tvrtkama iz Třešňákova kruga, ustvrdio da će nekoliko godina poslije njegova privatna tvrtka na projektu tog istog investitora ostvariti svoj najveći pojedinačni posao, vjerojatno bi bio optužen za političko podmetanje.

Danas znamo da se upravo takav slijed događaja dogodio. To nije dokaz pogodovanja niti protuusluge, ali jest činjenica.

Zato će biti zanimljivo dugoročno pratiti poslovne odnose Modern Linea s ljudima i tvrtkama koje danas sklapaju velike poslove s institucijom na čijem je čelu Ivica Lukanović. Ako takvih poslova ne bude, neće biti ni priče. Ako ih bude, bit će puno teže ponovno sve svesti na argument da Lukanović „u tom trenutku nije bio na funkciji“.

Pitanje na koje Lukanović ipak treba odgovoriti

Nitko Lukanoviću ne osporava pravo da bude uspješan privatni poduzetnik niti pravo da njegova tvrtka posluje s velikim investitorima. Ali kada isti čovjek desetljećima izmjenjuje uloge visokog lokalnog političara i privatnog poduzetnika, a ljudi i tvrtke s kojima je poslovao javni sektor pojavljuju se kasnije među poslovnim partnerima njegove privatne tvrtke, javnost ima pravo postavljati neugodna pitanja.

Pogotovo kada privatna tvrtka na projektu takvog investitora ostvari svoj dotad najveći pojedinačni posao. Zato odgovor „tada nisam bio na funkciji“ nije dovoljan. To je tek jedna rečenica iz puno dulje kronologije.

Kada je vijećnik Čandrlić ovog tjedna pokušao doznati koliko je konkretno Modern Line zaradio na Hiltonu, župan nije iskoristio priliku da cijelu stvar objasni za govornicom, već je odabrao pisani odgovor. Možda će upravo u njemu konačno stići konkretna brojka.

Jer ako u cijeloj priči nema ničega osim poslovnog uspjeha Modern Linea i niza neobičnih slučajnosti, transparentan odgovor trebao bi biti najjednostavniji način da se barem dio tih pitanja zatvori.

Hoće li Lukanović odgovoriti na pitanja?

Županu Ivici Lukanoviću o ovoj je temi još prošlog tjedna upućen opširniji novinarski upit s nizom konkretnih pitanja o poslovima iz vremena njegova gradonačelničkog mandata u Kastvu, odnosima s poslovnim krugom Jaroslava Třešňáka te kasnijem angažmanu Modern Linea na izgradnji Hiltona. Njegove odgovore objavit ćemo po zaprimanju.

Hoće li odgovori doista stići, ostaje za vidjeti. Prema dosadašnjem iskustvu Fiumana posljednjih mjeseci, župan Lukanović u pravilu ne odgovara na pitanja koja mu upućujemo kada se odnose na Hilton, Modern Line i druge teme povezane s njegovim privatnim poslovnim odnosima. Upravo je i na posljednjoj sjednici Županijske skupštine izbjegao usmeno odgovoriti na pitanje koliko je Modern Line zaradio na izgradnji Hiltona, uz najavu da će odgovor dostaviti pisanim putem.

Ako odgovori na ovaj upit stignu, bit će objavljeni kako bi javnost imala priliku čuti i Lukanovićevo cjelovito obrazloženje ove više od desetljeća duge i, u najmanju ruku, vrlo zanimljive kronologije.